Moja obitelj je s Tonge, otočne države na jugozapadu Tihog oceana, koja pripada istoimenoj skupini od oko 170 otoka. Živjeli smo prilično skromno, nismo imali struje ni automobil. No u kući je bilo vode, a imali smo i nekoliko kokoši. Tijekom školskih praznika moja dva brata i ja pomagali smo ocu na plantaži na kojoj je uzgajao banane, jam, taro i kasavu. Prodajom toga zaradio bi nešto novca, a radio je i neke druge poslove. Poput mnogih ljudi na otoku, naša je obitelj jako cijenila Bibliju. Redovito smo išli u crkvu. No vjerovali smo da ćemo moći bolje živjeti jedino ako se preselimo u neku bogatiju zemlju.

 Kad sam imao 16 godina, ujak nam je pomogao da se preselimo u Kaliforniju. To nam je bio pravi kulturni šok. Istina, imali smo više novca, ali živjeli smo u siromašnoj četvrti u kojoj je bilo puno zločina i droge. Noću smo često slušali pucnjavu, a mnogi naši susjedi bojali su se bandi. Ljudi su znali nositi oružje radi zaštite ili kao sredstvo za rješavanje svađa. U jednoj takvoj svađi i ja sam zaradio metak, koji se i danas nalazi u mom prsnom košu.

 U srednjoj školi želio sam se uklopiti među svoje vršnjake. Išao sam na sve više tuluma, počeo sam piti i drogirati se te sam postao nasilan. S vremenom sam se navukao na kokain. Počeo sam krasti da bih imao novca za drogu. Iako je moja obitelj bila pobožna i redovito išla u crkvu, nitko me nije naučio kako se oduprijeti drugima kad me nagovaraju da radim loše stvari. Puno sam puta bio uhićen zbog nasilja. Život mi je izmaknuo kontroli. Na koncu sam završio u zatvoru.

 Dok sam 1997. bio u zatvoru, jedan zatvorenik primijetio je da u ruci držim Bibliju. Bio je Božić, a to je razdoblje za moj narod naročito sveto. Zatvorenik me upitao znam li što Biblija doista govori o Kristovom rođenju. Naravno, nisam znao. Pokazao mi je jednostavan biblijski izvještaj koji govori o tome, a ja sam vidio da se mnogi detalji, koji se smatraju tradicijom, u njemu uopće ne spominju (Matej 2:1-12; Luka 2:5-14). To me jako iznenadilo. Pitao sam se što još Biblija uči. Taj zatvorenik išao je na sastanke koje su Jehovini svjedoci svaki tjedan održavali u zatvoru. Odlučio sam poći s njim. Na sastanku se razgovaralo o biblijskoj knjizi Otkrivenje. Dosta toga nisam razumio, ali shvatio sam da se sve što su rekli temelji na Bibliji.

 Kad su mi Jehovini svjedoci ponudili biblijski tečaj, odmah sam to prihvatio. Nikad prije nisam čuo da Biblija govori da će u budućnosti na Zemlji postojati raj (Izaija 35:5-8). Shvatio sam da Bogu mogu ugoditi jedino ako iz temelja promijenim život. Znao sam da Jehova Bog neće dopuštati da u raju koji je obećao itko radi loše stvari koje sam ja radio (1. Korinćanima 6:9, 10). Zato sam čvrsto odlučio zauzdati svoju naglu narav te prestati pušiti, piti i drogirati se.

 Godine 1999, prije nego što sam odslužio zatvorsku kaznu, vlasti su me prebacile u jedan kamp za ilegalne imigrante. Više od godinu dana nisam imao kontakta s Jehovinim svjedocima. No nisam odustao od svoje odluke da se promijenim. Godinu dana kasnije, 2000, morao sam napustiti SAD te sam bio deportiran na Tongu.

 Ondje sam dao sve od sebe da pronađem Jehovine svjedoke te sam nastavio proučavati Bibliju. Volio sam ono što sam saznavao iz nje i bio zadivljen kad sam vidio da Jehovini svjedoci i u mojoj zemlji sva svoja učenja temelje na Bibliji, baš kao i oni u SAD-u.

 Moj otac bio je vrlo poznat jer je imao važan položaj u crkvi. Zato je moja obitelj u početku bila zbunjena i revoltirana jer sam se povezao s Jehovinim svjedocima. No mojim je roditeljima kasnije bilo drago što su mi biblijska načela pomogla da promijenim život.

 Ništa mi nije bilo tako teško kao ostaviti se pića koje je vrlo uobičajeno u mojoj kulturi. Mnogi ljudi s Tonge svaki tjedan satima piju opojno piće koje se dobiva iz korijena biljke kava-kave. Kad sam se vratio u svoju zemlju, skoro svake večeri odlazio sam u klub i pio, sve dok ne bih izgubio svijest. Pića se nikako nisam mogao ostaviti jer sam vrijeme provodio s prijateljima kojima nije bilo stalo do biblijskih mjerila. No s vremenom sam shvatio da svojim navikama vrijeđam Boga. Učinio sam potrebne promjene jer sam htio imati Božju milost i blagoslov.

 A onda sam počeo ići na sve sastanke Jehovinih svjedoka. Druženje s osobama koje nastoje ugoditi Bogu pomoglo mi je da se oduprem iskušenjima. Godine 2002. krstio sam se i tako postao Jehovin svjedok.

 Božja strpljivost itekako mi je koristila. O njoj u Bibliji piše: “Jehova (...) je strpljiv s vama jer ne želi da itko propadne, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9). On je već davno mogao dokrajčiti ovaj pokvareni svijet, ali dopustio je da tako dugo postoji da bi ljudi poput mene mogli postati njegovi prijatelji. Drago mi je što i ja danas imam priliku pomagati drugima u tome.

 Uz Jehovinu pomoć ponovno sam uzeo život u svoje ruke. Više ne kradem i nisam ovisnik. Naprotiv, pomažem svojim bližnjima da i oni postanu Jehovini prijatelji. Među Jehovinim svjedocima upoznao sam Teu, koja je kasnije postala moja žena. Imamo malog sina i jako smo sretni. Zajedno poučavamo druge onome što Biblija uči o budućnosti – da ćemo živjeti vječno u raju na Zemlji.