Posljednjih godina Venezuelu pogađa neviđena ekonomska i socijalna kriza. Jehovin svjedok koji se zove Edgar kaže: “Standard je drastično pao za samo nekoliko godina. Ponekad imamo osjećaj da smo se preselili u neku drugu zemlju, iako se nismo ni maknuli iz kuće.”

 Što je Edgaru pomoglo da se prilagodi novonastaloj situaciji? On kaže: “Moja žena Carmen i ja razmišljali smo o misionarima koji su se preselili u siromašnije zemlje i naučili živjeti bez nekih osnovnih stvari. To nas je potaknulo da počnemo živjeti jednostavnije i probamo nešto novo, recimo da zasadimo vrt.”

 No Edgar i Carmen učinili su još nešto – tješili su svoje suvjernike, naročito one koji su bili depresivni (1. Solunjanima 5:11). Edgar kaže: “Htjeli smo ih utješiti, ali i potaknuti da pomažu drugima jer smo znali da će im to donijeti radost” (Djela apostolska 20:35).

 Kad je izbila pandemija bolesti COVID-19, Argenis je odlučio svjedočiti svojim rođacima. Neki od njih počeli su proučavati Bibliju telefonskim putem.

 Argenis je želio da njegovi rođaci koji nemaju pristup internetu pogledaju program regionalnog kongresa koji se održavao 2020. Jedan Jehovin svjedok iz obližnjeg grada dao im je snimke kongresnog programa. Zatim su Argenisovi rođaci posudili veliki televizor i zvučnike. Argenis ih je nazvao prije nego što je program počeo i pomolio se s njima. Njegova revnost i trud bili su nagrađeni. Četvero njegovih rođaka i još 15 osoba pratilo je kongresni program.

 Jairo i Johana jedini su u svojoj skupštini koji imaju auto i koriste ga kako bi nesebično pomagali drugima. Međutim, u Venezueli je jako teško doći do goriva. Jairo kaže: “Ponekad cijelu noć čekamo u redu da bismo napunili rezervoar.”

 Ipak, Jairo misli da je njihov trud vrijedan žrtve. On kaže: “Kad braći odnesemo hranu i ostale stvari koje im trebaju, vidimo koliko su zahvalni ne samo nama nego i Jehovi, koji svom narodu daje sve što mu treba. To nas jako raduje” (2. Korinćanima 9:11, 14).

 Sestra Norianni ima skoro 30 godina, ali mislila je da nema dovoljno životnog iskustva da bi drugima pružila pravu pomoć. Ali onda je pročitala 1. Timoteju 4:12, gdje piše: “Ne daj da te itko podcjenjuje zbog tvoje mladosti, nego budi uzor vjernima.”

 Taj redak potaknuo je Norianni da počne pomagati starijima u skupštini. Ona propovijeda s njima tako što zajedno pišu pisma i čak ih poziva na biblijske tečajeve koje vodi. Osim toga, često ih nazove i šalje im ohrabrujuće poruke. Norianni kaže: “Jehova mi je pokazao da mogu puno učiniti za druge.”

 Naša braća i sestre iz Venezuele imaju mnogo problema. No bez obzira na to, revno propovijedaju dobru vijest i pružaju utjehu i ohrabrenje jedni drugima (Kološanima 4:11; 2. Timoteju 4:2).