“Nikad nisam mislila da ću u službi Jehovi moći napraviti tako puno”, rekla je Gwen, koja dolazi iz Engleske. Ona se preselila u Albaniju kako bi ondje propovijedala dobru vijest o Božjem kraljevstvu. a

 Božja Riječ kaže da Jehova danas skuplja “dragocjenosti iz svih naroda” (Hagaj 2:7). Gwen i mnogi drugi Jehovini svjedoci preselili su se u Albaniju jer žele dati svoj doprinos ispunjenju tog biblijskog proročanstva. Što ih je potaknulo na tako velik korak? Koje su promjene morali učiniti u svom životu da bi se mogli preseliti? I što im pomaže da ustraju unatoč izazovima koje doživljavaju?

 Svi Jehovini svjedoci koji su se preselili u Albaniju kako bi propovijedali imaju nešto zajedničko – svi oni vole Jehovu i žele pomoći drugima da ga upoznaju.

 Neki od njih učinili su određene promjene kako bi mogli služiti Jehovi u većoj mjeri. To im je pomoglo da se lakše nose s izazovima koje donosi služba u stranoj zemlji. Gwen kaže: “Najprije sam se pridružila albanskoj grupi u svom gradu. Zatim sam otišla u Albaniju na jedan naš kongres, a onda sam neko vrijeme provela u toj zemlji kako bih bolje naučila jezik.”

 Kad je Manuela iz Italije imala 23 godine, preselila se u drugi grad kako bi pomogla jednoj maloj skupštini. Ona kaže: “Ondje sam služila četiri godine, a onda sam čula da u Albaniji ima puno posla. Zato sam odlučila otići onamo na nekoliko mjeseci i služiti kao pionir.”

 Federica je imala samo sedam godina kad je na jednom našem kongresu čula izvještaj iz Albanije. Ona kaže: “Brat koji je iznosio taj izvještaj rekao je da objavitelji u Albaniji vode puno biblijskih tečajeva i da interesenti dolaze na sastanke. Rekla sam mami i tati da bih voljela otići u Albaniju. To ih je iznenadilo, ali tata je rekao: ‘Moli se Jehovi za to. Ako mu tvoja molitva bude po volji, uslišit će te.’ Nekoliko mjeseci kasnije cijela moja obitelj bila je pozvana da služi u Albaniji.” Otada je prošlo dosta godina. Federica se u međuvremenu udala i sada sa svojim mužem Orgesom služi kao punovremeni propovjednik u Albaniji.

 Nakon što je Gianpiero otišao u mirovinu, on i njegova žena Gloria preselili su se iz Italije u Albaniju. On kaže: “Imamo pet sinova. Trojica njih otišla su služiti u zemlje u kojima treba više propovjednika. Nas je na isti korak potaknuo članak ‘Možeš li prijeći u Makedoniju?’, koji je izašao u jednoj našoj Kuli. Prije nego što smo se preselili, sjeli smo i dobro promislili hoćemo li moći živjeti od moje mirovine.”

 Jehovini svjedoci koji žele služiti u nekoj drugoj zemlji trebaju napraviti dobar plan i učiniti određene promjene u svom životu kako bi se mogli preseliti (Luka 14:28). Između ostalog, trebaju razmisliti od čega će živjeti. Dok je još bila u Engleskoj, Gwen se na neko vrijeme preselila svojoj sestri kako bi uštedjela nešto novca. Sophia i Christopher, koji su također iz Engleske, kažu: “Prodali smo auto i nešto namještaja. Nadali smo se da ćemo od toga u Albaniji moći živjeti barem godinu dana.” No ostali su puno duže.

 Neki objavitelji rade nekoliko mjeseci u svojoj zemlji, a ostatak godine propovijedaju u Albaniji. Tako su svoj život isplanirali Eliseo i Miriam iz Italije. Eliseo kaže: “Miriam je iz jednog turističkog mjesta, u kojem se vrlo lako nađe sezonski posao. Svako ljeto išli smo na tri mjeseca raditi u Italiju. Novac smo štedjeli i onda smo sljedećih devet mjeseci propovijedali u Albaniji. Tako smo živjeli pet godina.”

 Nakon što se presele, objavitelji se moraju priviknuti na nove okolnosti. Domaća braća i sestre puno im pomažu svojim primjerom i savjetima. Sophia, koju smo već spomenuli, kaže: “U Albaniji je zimi u kućama puno hladnije nego što smo mi navikli i zato sam morala promijeniti svoj način odijevanja. U tome mi je pomogao primjer mojih sestara.” Grzegorz i njegova žena Sona preselili su se iz Poljske u Prizren na Kosovu. b On kaže: “Naša braća s Kosova su ponizna, susretljiva i strpljiva. Pomažu nam da naučimo jezik, ali i u drugim stvarima. Naprimjer, rekli su nam koje trgovine imaju niže cijene i kako kupovati namirnice na tržnici.”

 Braća i sestre koji su se preselili u Albaniju rekli su da im puno znači što su bolje upoznali domaće objavitelje i sprijateljili se s njima. Sona kaže: “Vidjela sam da Jehovina ljubav snažno djeluje na ljude. Neka braća i sestre potpuno su promijenili svoja vjerovanja i način života kad su upoznali Jehovu. Njihove životne priče jačaju moju vjeru. U skupštini se osjećamo korisno, u njoj smo našli svoje mjesto. Braća i sestre s kojima služimo postali su naši prijatelji” (Marko 10:29, 30). Nešto slično rekla je Gloria: “Mnoge sestre koje znam izdržale su užasno protivljenje. Ljubav koju osjećaju prema Jehovi stvarno me hrabri.”

 Braća i sestre koji dođu na područje na kojem treba više propovjednika izvlače vrijedne pouke iz tog iskustva. Naprimjer, neki su radi službe trebali učiniti nešto što im je izazivalo osjećaj nelagode. No na kraju su ipak osjetili radost. Stefano kaže: “U svojoj zemlji često sam svjedočio preko portafona. Razgovori su bili jako kratki. Ali Albanci vole sjesti na kavu i dugo razgovarati. U početku mi je bilo prilično nelagodno jer sam po prirodi sramežljiv. Nisam znao što reći. No s vremenom sam naučio pokazivati zanimanje za druge i sada volim razgovarati s ljudima. Zato puno više uživam u službi.”

 Leah i William doselili su se u Albaniju iz SAD-a. Ona kaže: “Propovijedanje u Albaniji proširilo nam je vidike. Puno smo naučili o gostoljubivosti, poštovanju i prijateljstvu. Isprobali smo nove metode svjedočenja, naučili razgovarati na temelju Biblije i otvoreno izražavati svoje mišljenje.” Njen muž William kaže: “Ljudi koji dođu u Albaniju uglavnom se zaljube u njene plaže. Meni se, recimo, više sviđaju planine. Ali Albaniju sam zavolio zbog ljudi. U mnogim selima na našem području braća su imala priliku dati samo kratko svjedočanstvo tijekom propovjedničkih akcija. Kad mi dođemo u ta sela, ljudi toliko žele razgovarati o Bibliji da nam nekad ode cijeli dan na razgovor sa samo dvije-tri obitelji.”

 No objavitelji najveću radost osjete kad vide kako ljudi reagiraju na dobru vijest (1. Solunjanima 2:19, 20). Laura, mlada sestra koja se doselila u Albaniju, kaže: “Neko vrijeme propovijedala sam u Fieru. U samo dvije i pol godine imali smo 120 novih nekrštenih objavitelja, a ja sam proučavala s njih 16.” Još jedna sestra, koja se zove Sandra, kaže: “Svjedočila sam jednoj ženi na tržnici. Ona je postala naša sestra i vratila se u svoje rodno mjesto. Kad smo se zadnji put čule, rekla mi je da vodi 15 biblijskih tečajeva.”

 Neki objavitelji koji su se preselili u Albaniju još uvijek su ondje i revno propovijedaju. Oduševi ih kad vide da je sjeme istine koje su davno posijali urodilo plodom (Propovjednik 11:6). Christopher, kojeg smo već spomenuli, kaže: “Sreo sam jednog čovjeka s kojim sam počeo proučavati kad sam se tek doselio u Albaniju. Bio sam presretan kad sam čuo koliko se detaljno sjeća naših prvih razgovora o Bibliji. I on i njegova žena krstili su se i sada služe Jehovi.” Federica je doživjela nešto slično. Ona kaže: “U jednoj skupštini prišla mi je jedna sestra i pitala me sjećam li je se. Rekla mi je da sam joj svjedočila prije devet godina. Kad sam se iz njenog grada preselila u drugi, ona je počela proučavati Bibliju i s vremenom se krstila. Mislila sam da naše prve godine u Albaniji nisu donijele nikakav rezultat, ali bila sam u krivu.”

 Braća i sestre koji su se preselili u Albaniju i na Kosovo jako su sretni kad vide koliko im radosti Jehova daje i kako blagoslivlja trud koji ulažu u propovijedanje. Nakon puno godina provedenih u Albaniji Eliseo ovako opisuje svoju službu: “Mi ljudi lako pomislimo da se isplati oslanjati na ono što svijet smatra sigurnim i da nam to može donijeti sigurnost. Ali to je iluzija. Sigurnost i pravi smisao u životu mogu nam dati jedino Jehovina načela. Služba na području na kojem je potrebno više objavitelja stalno me podsjeća na to. Znam da Jehova i braća cijene mene i moju službu. Imam prave prijatelje s kojima dijelim iste vrijednosti i ciljeve.” Sandra kaže: “Kad sam se preselila na područje na kojem je potrebno više objavitelja, imala sam osjećaj da mi Jehova daje priliku da ostvarim ono što sam dugo željela – biti misionar. Nikad nisam požalila što sam se preselila u Albaniju. Jako sam sretna.”