Odlučili smo pojednostaviti život
Madián i Marcela, koji su Jehovini svjedoci, živjeli su u kolumbijskom gradu Medellínu i vodili su lagodan život. Madián je imao dobro plaćen posao, pa su si mogli priuštiti lijep i velik stan. No nešto ih je potaknulo da preispitaju svoje prioritete i razmisle kako mogu učiniti više u službi Bogu. Oni kažu: “Godine 2006. bili smo na jednodnevnom pokrajinskom sastanku s temom ‘Neka tvoje oko bude jednostavno!’ U mnogim govorima bilo je istaknuto koliko je važno voditi jednostavan život i više se posvetiti službi Bogu. Nakon tog programa shvatili smo da radimo posve suprotno. Nepromišljeno smo kupovali nepotrebne stvari i nagomilali smo velik dug.”
Zahvaljujući govorima koje su čuli Madián i Marcela odlučili su napraviti neke promjene, pa su malo-pomalo počeli pojednostavljivati svoj život. Oni kažu: “Srezali smo troškove. Preselili smo se u manji stan, prodali smo auto i kupili motor.” Prestali su ići u šoping-centre kako ne bi došli u iskušenje da kupuju nepotrebne stvari. A osim toga počeli su više razgovarati sa svojim bližnjima o Bibliji. Družili su se sa suvjernicima koji su revno služili Jehovi Bogu kao specijalni pioniri a.
Nedugo nakon toga Madián i Marcela odlučili su učiniti još više u službi Bogu, pa su se preselili u jednu malu seosku skupštinu koja je trebala pomoć u propovijedanju. Kad je Madián dao otkaz, njegova šefica nije mogla vjerovati zašto napušta tako dobar posao. Madián joj je rekao: “Vi puno zarađujete, ali jeste li sretni?” Priznala je da nije sretna jer ima puno problema s kojima ne može izaći na kraj. On joj je nato kazao: “Eto vidite, nije važno koliko novca čovjek zarađuje. Najvažnije je da sazna što ga stvarno usrećuje. Moja žena i ja jako smo sretni kad drugima govorimo o Bogu, a budući da želimo biti još sretniji, odlučili smo tome posvetiti još više vremena.”
Madián i Marcela uvjerili su se da ostvarivanje duhovnih ciljeva donosi istinsko zadovoljstvo i sreću. Oni su 13 godina pomagali raznim skupštinama na sjeverozapadu Kolumbije tako što su surađivali s tamošnjim Jehovinim svjedocima u propovijedanju, a sada služe kao specijalni pioniri.
a Specijalne pionire imenuje podružnica Jehovinih svjedoka i šalje ih na određena područja kako bi ondje velik dio svog vremena posvetili propovijedanju dobre vijesti. Dobivaju skromnu novčanu naknadu za osnovne životne potrebe.