Oni revno služe Bogu – u Bugarskoj
Jehovini svjedoci u Bugarskoj još mnogim ljudima trebaju prenijeti istinu o Bogu i njegovoj Riječi, Bibliji. Zato se u tu zemlju u zadnjih 20-ak godina doselilo na stotine Jehovinih svjedoka iz drugih zemalja. Koje su prepreke morali svladati? Zašto se sav njihov trud ipak isplatio? Pročitajte što su o svojoj odluci rekli neki od njih.
Postaviti si cilj
“Uvijek smo imali cilj služiti u nekoj stranoj zemlji gdje je potrebno više propovjednika”, rekao je Darren, koji se sa svojom ženom iz Velike Britanije doselio u Bugarsku. “Kad smo se Dawn i ja vjenčali, preselili smo se u London da bismo ljude koji govore ruski jezik poučavali o Bibliji. Nekoliko smo puta napravili konkretne planove o preseljenju u drugu zemlju, ali uvijek bi nas nešto spriječilo u tome. Skoro smo odustali od te ideje, a onda nam je jedan prijatelj skrenuo pažnju na to da bi sad mogli ostvariti svoj cilj jer su nam se okolnosti promijenile.” Darren i Dawn raspitali su se u kojim je zemljama potrebno više propovjednika i razmislili gdje bi se, realno gledajući, mogli preseliti. Tako su 2011. došli u Bugarsku.
Radost kojom zrače oni koji su se preselili u druge dijelove svijeta toliko je zarazna da su i neki drugi koji nisu imali cilj služiti u stranoj zemlji počeli razmišljati o tome. Giada, koja je sa svojim mužem Lucom živjela u Italiji, rekla je: “Upoznala sam revnu braću i sestre koji su služili u Južnoj Americi i Africi. Njihova radost i iskustva koja su ispričali ostavili su dubok dojam na mene. To me potaknulo da promijenim svoje duhovne ciljeve.”
Tomasz i Veronika su se 2015. iz Češke Republike preselili u Bugarsku sa svojom djecom, Klarom i Mathiasom. Što ih je potaknulo na taj korak? Tomasz kaže: “Puno smo razmišljali o onima koji služe u drugim zemljama, među kojima su i neki naši rođaci, te o divnim iskustvima koja su doživjeli. Oduševila nas je njihova radost i o tome smo razgovarali kao obitelj.” Njih četvero sada propovijedaju na svom novom području, u bugarskom gradu Montani. Jako su sretni što su donijeli odluku da se presele.
U Bugarsku se doselila i naša sestra Linda. Ona kaže: “Prije puno godina bila sam u Ekvadoru i upoznala sam neku braću i sestre koji su se onamo preselili da bi propovijedali. Zbog toga sam pomislila da bih i ja jednog dana mogla služiti negdje gdje je veća potreba.” Petteri i Nadja, bračni par iz Finske, također su razmišljali o primjeru drugih. Rekli su: “U našoj skupštini u Finskoj bilo je nekoliko iskusnih objavitelja koji su se prije preselili u strane zemlje kako bi ondje propovijedali. Uvijek su s oduševljenjem pričali o godinama koje su proveli u toj vrsti službe. Rekli su da su im to bile najbolje godine u životu.”
Dobar plan
Dobar plan od presudne je važnosti za one koji žele služiti u stranoj zemlji (Luka 14:28–30). “Kad sam počela intenzivnije razmišljati o preseljenju u drugu zemlju”, kaže Nele iz Belgije, “puno sam se molila u vezi s tim i u našoj literaturi tražila članke na tu temu. Proučila sam ih i nastojala utvrditi na čemu trebam raditi da budem spremna na taj korak.”
Kristian i Irmina iz Poljske žive u Bugarskoj već više od devet godina. Njima je puno pomoglo to što su još u Poljskoj služili u grupi koja je svoje sastanke održavala na bugarskom jeziku. Braća iz te grupe poticala su ih da ostvare svoj cilj i pomagala im da nauče jezik. Kristian i Irmina kažu: “Uvjerili smo se koliko je divno staviti se na raspolaganje i vidjeti kako Jehova Bog brine za tvoje potrebe. Kad Jehovi spremno kažeš: ‘Evo me, mene pošalji!’, možeš ostvariti čak i ono što ti je izgledalo nemoguće” (Izaija 6:8).
Da bi se pripremili za preseljenje i uštedjeli novac, Reto i Cornelia iz Švicarske odlučili su pojednostaviti život. Oni kažu: “Godinu dana prije selidbe otišli smo u Bugarsku na tjedan dana da steknemo jasniju sliku o toj zemlji. Ondje smo razgovarali s dugogodišnjim misionarima koji su nam dali neke praktične savjete.” Reto i Cornelia poslušali su te savjete i sada služe u Bugarskoj već više od 20 godina.
Svladati prepreke
Oni koji se presele u stranu zemlju moraju se prilagoditi novim okolnostima, što nije uvijek lako (Djela apostolska 16:9, 10; 1. Korinćanima 9:19–23). Mnogima je najveća prepreka učenje jezika. “Moja žena i ja oduvijek smo na sastancima voljeli davati komentare svojim riječima”, rekao je Luca, kojeg smo ranije spomenuli. “Ali kad smo stigli u Bugarsku, neko smo vrijeme muku mučili s davanjem i najjednostavnijih komentara. Osjećali smo se kao mala djeca. Ustvari, čak su i djeca kojima je bugarski materinji jezik davala puno bolje komentare od nas.”
Ravil iz Njemačke kaže: “Bilo je naporno učiti novi jezik. Ali stalno sam si ponavljao: ‘Nemoj sebe shvaćati preozbiljno. Kad pogriješiš, okreni to na humor.’ Prepreke na koje nailazim ne smatram problemom, nego nečim što je dio moje svete službe Jehovi.”
Linda, koju smo već spomenuli, rekla je: “Nemam baš smisla za učenje stranih jezika. Bugarski je težak i puno puta mi je došlo da odustanem. Osjećaš se usamljeno kad ne možeš razgovarati s ljudima i ne razumiješ što oni govore. Da bih ostala duhovno jaka, proučavala sam na švedskom. Na kraju sam uz pomoć drage braće i sestara ipak uspjela naučiti bugarski.”
Nostalgija također može biti velika prepreka. Oni koji se presele u drugu zemlju napuštaju drage prijatelje i obitelj. “U početku sam bila jako usamljena”, kaže Eva, koja se s mužem Yannisom doselila u Bugarsku. “Da bismo što lakše podnijeli razdvojenost od obitelji i prijatelja, redovito se čujemo s njima. Isto tako, trudimo se ovdje naći nove prijatelje.”
No tu su i neki drugi izazovi. Robert i Liana, koji su se doselili iz Švicarske, kažu: “Drugi jezik i kultura za nas su bili velik izazov. A i nismo očekivali da su zime ovdje tako hladne.” No ostali su pozitivni i sačuvali su smisao za humor te već 14 godina revno služe u Bugarskoj.
Blagoslovi
Naša sestra Lilly preporučuje svima da se presele u neku zemlju u kojoj je potrebno više propovjednika. “Upoznala sam Jehovu na jedan sasvim poseban način. To vjerojatno ne bih mogla da sam ostala u svojoj domovini”, kaže ona. “Puno više se dajem drugima, a to mi pomaže da duhovno napredujem, usrećuje me i čini me zadovoljnijom.” Njen muž Ravil slaže se s tim. On kaže: “Ovo je najbolji način života, jedinstvena prilika da upoznaš revne suvjernike iz različitih zemalja koji imaju veliko iskustvo u poučavanju ljudi biblijskim istinama. Od njih sam puno naučio.”
Zahvaljujući revnosti i samopožrtvovnosti mnoge naše braće i sestara “dobra vijest o kraljevstvu” propovijeda se “po cijelom svijetu” (Matej 24:14). Oni koji su se preselili u Bugarsku jer su htjeli pomoći drugima uvjerili su se da Jehova svojim slugama ispunjava želje i pomaže im da ostvare sve svoje planove (Psalam 20:1–4).