“Riječima ne mogu opisati koliko sam sretan što sam imao priliku služiti na području na kojem postoji velika potreba za objaviteljima!” rekao je Joshua, koji živi u SAD-u i koji je neko vrijeme propovijedao u Gvajani. Radost sličnu njegovoj osjetili su mnogi Jehovini svjedoci koji su propovijedali u toj južnoameričkoj zemlji. a Što možemo naučiti od braće i sestara koji su se preselili na područje na kojem je potrebno više objavitelja? Kako vas njihovo iskustvo može pripremiti za službu u stranoj zemlji, ako je to i vaš cilj?

 Prije nego što se preselio u Gvajanu, Linel je propovijedao na rijetko obrađivanom području u svojoj zemlji, SAD-u. On je kazao: “Nas dvadesetak bilo je poslano u seoski dio West Virginije. Dva tjedna propovijedanja i druženja s braćom promijenila su moj život. Još sam čvršće odlučio služiti Jehovi svom svojom snagom.”

 Garth i njegova žena Erica počeli su ozbiljno razmišljati o službi u stranoj zemlji. Izabrali su Gvajanu. Zašto? Erica je rekla: “Garth i ja poznajemo jedan bračni par koji se preselio onamo. Njihovo oduševljenje i ljubav prema onome što rade potaknuli su nas da i mi učinimo isto.” Erica i Garth proveli su tri jako lijepe godine u Gvajani. Oni znaju reći da su bili na predivnom zadatku. “Okušali smo se u službi u stranoj zemlji i sami se uvjerili koliko je to dobro”, kazao je Garth. On i njegova žena kasnije su otišli u školu Gilead, a sada služe u Boliviji.

 Biblijska načela potiču nas da živimo jednostavnim životom (Hebrejima 13:5). Jedno od njih savjetuje da izračunamo trošak, odnosno da dobro promislimo, prije nego donesemo velike odluke (Luka 14:26-33). U takve odluke sigurno spada i preseljenje u neku drugu zemlju. Garth je napisao: “Prije nego što smo se preselili u Gvajanu, Erica i ja morali smo pojednostaviti život. Prodali smo firmu, kuću i nepotrebne stvari koje smo imali. Trebale su nam godine. Tijekom tog vremena svoju želju da se preselimo u Gvajanu održavali smo snažnom tako što smo razmišljali o svom cilju i svake godine otputovali u tu zemlju.”

 Prije preseljenja treba razmisliti i o životnim troškovima. Neka braća i sestre koji su se, radi službe propovijedanja, preselili u neku stranu zemlju uspjeli su se ondje zaposliti jer je to omogućavao zakon te zemlje. Neki pak rade isti posao koji su radili i prije. Naime, njihov je posao vezan za računalo, pa nije bitno odakle ga obavljaju. Drugi se s vremena na vrijeme vrate u svoju zemlju i ondje rade neko kraće vrijeme. Naprimjer, Paul i Sinead jednom godišnje odu u Irsku radi posla. To im je omogućilo da u Gvajani provedu 18 prekrasnih godina. Ondje su živjeli i sedam godina nakon što im se rodila kći.

 U Psalmu 37:5 piše: “Prebaci na Jehovu životne brige svoje, pouzdaj se u njega i on će ti pomoći!” Christopher i Lorissa iz SAD-a redovito su se molili da im Jehova pomogne ostvariti cilj i preseliti se u drugu zemlju. Na svom obiteljskom proučavanju razgovarali su o tome što im je sve potrebno za preseljenje i razmotrili pluseve i minuse. Željeli su se preseliti nekamo gdje se govori engleski, pa su na koncu izabrali Gvajanu.

 Zatim su postupili u skladu s načelom zapisanim u Mudrim izrekama 15:22. Ondje stoji: “Namjere propadaju gdje nema povjerljivog razgovora, a uspjeh leži u mnoštvu savjetnika.” Pisali su podružnici koja nadgleda propovijedanje u Gvajani b i naveli kada bi mogli doći te koliko bi mogli biti u toj zemlji. Osim toga, napisali su nešto i o sebi. Raspitali su se i o tome kakva je zdravstvena zaštita dostupna u Gvajani te htjeli saznati nešto o klimi i običajima. Podružnica je odgovorila na njihova pitanja i spojila ih sa starješinstvom jedne skupštine u području u koje su se kasnije preselili.

 Linel, kojega smo već spomenuli, sada služi kao putujući nadglednik u Gvajani. Prije nego što se preselio, i on je razmišljao o načelu iz Mudrih izreka 15:22 i postupio u skladu s njim. “Osim što sam štedio za put”, rekao je Linel, “razgovarao sam s drugima koji su služili u stranoj zemlji. Porazgovarao sam i sa svojom obitelji, sa starješinama u svojoj skupštini i sa svojim pokrajinskim nadglednikom. Osim toga, iz naših sam publikacija pročitao sve što sam mogao naći o preseljenju u zemlju u kojoj postoji veća potreba za objaviteljima.”

 Mnogi koji su se preselili u neku stranu zemlju najprije su učinili jedan mudar potez – prije preseljenja otputovali su onamo na kratko vrijeme. Joseph i Christina rekli su: “U Gvajani smo prvi put ostali tri mjeseca. To nam je bilo dovoljno da steknemo sliku o tome kako izgleda život u toj zemlji. Zatim smo se vratili, pripremili sve što treba i preselili se.”

 Da bi nečija služba u stranoj zemlji bila uspješna, ta osoba mora biti požrtvovna i spremna prilagoditi se uvjetima i običajima u toj zemlji. Primjerice, oni koji se iz hladnijeg kraja presele u tropski često moraju prihvatiti činjenicu da će svoj dom “dijeliti” s mnogim kukcima. Joshua, kojeg smo već spomenuli, rekao je: “Nisam bio naviknut na toliko kukaca. A kukci u Gvajani izgledali su puno veći nego naši kod kuće. No s vremenom sam se priviknuo. Iz iskustva sam saznao da čista kuća znači manje kukaca. Pranje posuđa, iznošenje smeća i redovito čišćenje kuće postali su sastavni dio mog života.”

 Privikavanje na život u drugoj zemlji može značiti i probati novu hranu i naučiti kuhati nova jela. “Moj cimer i ja molili smo braću i sestre da nas nauče kuhati onako kako kuhaju oni”, ispričao je Joshua. “Kad bismo naučili skuhati neko novo jelo, pozvali bismo braću iz skupštine u goste. To je bila izvrsna prilika da upoznamo braću i izgradimo nova prijateljstva.”

 A što o običajima u stranoj zemlji kažu Paul i Kathleen? “Trebali smo naučiti što se smatra pristojnim, a što nepristojnim, te kakvo je odijevanje prihvatljivo. To nam je bilo nešto novo. Trebalo nam je poniznosti da napravimo promjene u svom životu, a pritom ne kompromitiramo biblijska načela. Prilagođavanje novoj kulturi zbližilo nas je sa skupštinom i dobro utjecalo na našu službu.”

 Mnogi koji su se preselili na područje na kojem postoji veća potreba za objaviteljima slažu se s Josephom i Christinom, koji su rekli: “Blagoslovi u velikoj mjeri nadmašuju probleme i poteškoće. Usudili smo se napraviti nešto što nam se činilo teško i upravo nam je to pomoglo da na ispravan način odredimo što je najvažnije. Ono što smo prije smatrali važnim sad nam nije toliko bitno. Sve što smo doživjeli potaknulo nas je da u službi Jehovi damo sve od sebe. Sada možemo reći da smo stvarno zadovoljni svojim životom.”

 Erica, koju smo citirali ranije, rekla je: “Muž i ja preselili smo se na područje na kojem je potrebno više objavitelja. To nam je pomoglo da shvatimo što uistinu znači uzdati se u Jehovu. Nikad prije nismo tako osjetili njegovu pomoć. A budući da smo mnogo toga doživjeli zajedno, sada smo i nas dvoje prisniji.”