Danielle, Jehovina svjedokinja koja živi u Južnoafričkoj Republici, pronašla je torbu u kafiću. U torbi je bio novčanik s novcem i kreditnim karticama. Budući da je torbu željela vratiti vlasniku, Danielle je među dokumentima potražila njegovu adresu ili broj telefona, ali našla je samo čovjekovo ime i prezime. Pokušala je stupiti u kontakt s njim preko njegove banke, ali nije uspjela. No nije odustala. U torbi je pronašla recept na kojem je bio broj liječničke ordinacije, pa ju je nazvala. Žena koja se javila pristala je čovjeku dati Daniellein broj telefona.

 Čovjek se iznenadio kad su mu iz ordinacije javili da je Danielle pronašla njegovu torbu i rekli mu da mu je želi vratiti. Kad je došao po torbu, Danielle ga je dočekala sa svojim ocem. Njih dvoje objasnili su čovjeku zašto su se toliko potrudili da ga nađu. Rekli su da su Jehovini svjedoci i da nastoje živjeti u skladu s biblijskim načelima. Zato im je jako stalo do toga da uvijek postupaju pošteno (Hebrejima 13:18).

 Nekoliko sati kasnije čovjek je Danielle i njenom ocu poslao poruku i zahvalio im što su mu vratili torbu i novčanik. Napisao je: “Jako cijenim što ste se tako potrudili da me pronađete. Drago mi je što sam upoznao vas i vašu obitelj. Neću zaboraviti vašu srdačnost i susretljivost. Htio bih vam dati prilog u znak zahvalnosti. Znam da se odričete mnogočega da biste služili Bogu. Svojim ste djelima pokazali da ste dobri ljudi, a Danielleino poštenje jasan je dokaz toga. Još jednom, hvala vam i neka vas Bog blagoslovi u službi koju vršite za njega.”

 Nekoliko mjeseci kasnije onaj se čovjek ponovno javio Danielleinom ocu. Ispričao mu je da je i on nedavno pronašao izgubljenu torbu dok je bio u jednoj trgovini. Nazvao je ženu koja ju je izgubila i rekao da joj želi vratiti torbu jer su nedavno neki ljudi i prema njemu bili tako dobri. Kazao je: “Jedno malo dobro djelo vodi do drugoga, a to nam svima skupa može poboljšati život.”