Maud, koja živi u Francuskoj, radi u jednoj školi kao pomoćnik u nastavi za djecu s posebnim potrebama. Učenici su nedavno na jednom satu učili o holokaustu i nacističkim koncentracijskim logorima. Svaki je logoraš na odjeći imao posebnu oznaku. Po boji i obliku te oznake znalo se zbog čega je zatvoren.

 Govoreći o zatvorenicima koji su nosili ljubičasti trokut, nastavnik je rekao: “Mislim da su ljubičaste trokute nosili homoseksualci.” Nakon sata Maud je objasnila nastavniku da su u nacističkim logorima ljubičasti trokut nosili Jehovini svjedoci. a Rekla je da mu može donijeti neki materijal koji govori o toj temi. Nastavnik je pristao i zamolio Maud da učenicima kaže nešto o tome.

 Na jednom drugom satu na kojem se obrađivala ista tema nastavnica se poslužila plakatom na kojem je bilo prikazano što su predočavale oznake na zatvorskoj odjeći. Na plakatu je pisalo da su ljubičasti trokut nosili Jehovini svjedoci. Nakon sata Maud je rekla nastavnici da joj može donijeti neki materijal koji govori o tome. Nastavnica je pristala i organizirala da Maud održi izlaganje pred razredom.

 Maud je pripremila 15-minutnu prezentaciju za prvi razred, ali kad je sat započeo, nastavnik joj je rekao: “Imate cijeli školski sat.” Maud je na početku pustila dokumentarni film o progonu Jehovinih svjedoka pod nacističkim režimom. Kad je na filmu bilo rečeno da su nacisti oduzeli 800 djece roditeljima koji su bili Jehovini svjedoci, Maud je zaustavila film i pročitala iskustva troje te djece. Nakon što je film završio, Maud je zaključila izlaganje oproštajnim pismom koje je 1940. Gerhard Steinacher, 19-godišnji Jehovin svjedok iz Austrije, napisao svojim roditeljima samo nekoliko sati prije nego što su ga pogubili nacisti. b

 Maud je iznijela slično izlaganje i pred drugim razredom. Zahvaljujući njenoj hrabrosti oboje nastavnika spomene Jehovine svjedoke kad god se na nastavi govori o nacističkim koncentracijskim logorima.