•  Kako Jehovini svjedoci odlučuju hoće li slaviti neki praznik ili blagdan?

•  Da li to što Jehovini svjedoci ne slave neke praznike i blagdane znači da ne vole svoju obitelj?

•  Potiču li Jehovini svjedoci druge da ne slave neke praznike i blagdane?

 Prije nego što donesu odluku o slavljenju nekog praznika ili blagdana, Jehovini svjedoci razmotre što o tome kaže Biblija. Neki praznici i blagdani otvoreno krše biblijska načela. Jehovini svjedoci ne slave takve praznike i blagdane. Što se tiče ostalih, svaki Jehovin svjedok treba donijeti odluku za sebe, trudeći se “imati čistu savjest” pred Bogom i ljudima (Djela apostolska 24:16).

 Pročitajte neka od pitanja koja Jehovini svjedoci sebi postavljaju kad donose odluku hoće li slaviti neki praznik ili blagdan. a

•   Da li određeni praznik ili blagdan vuče korijene iz nekog nebiblijskog učenja?

   Biblijsko načelo: “‘Iziđite iz njihove sredine i odvojite se’, kaže Jehova, ‘i ne dotičite više ništa nečisto’” (2. Korinćanima 6:15-17).

   Da bi se potpuno odvojili od učenja koja su nečista u duhovnom smislu, odnosno od učenja koja se kose s onim što kaže Biblija, Jehovini svjedoci ne slave praznike i blagdane koji imaju sljedeće karakteristike.

   Praznici i blagdani koji se temelje na vjerovanju u druge bogove ili na štovanju drugih bogova. Isus je rekao: “Jehovu, Boga svojega, obožavaj i jedino njemu služi!” (Matej 4:10). U skladu s tim riječima Jehovini svjedoci ne slave Božić, Uskrs ni Prvi svibanj budući da su te proslave ukorijenjene u štovanju drugih bogova, a ne Jehove. b Jehovini svjedoci ne sudjeluju ni u praznicima ili blagdanima navedenima u nastavku.

  •  Kwanzaa. Naziv Kwanzaa “potječe od izraza na svahiliju matunda ya kwanza, što znači ‘prvi urod, prvi plodovi’. To pokazuje da blagdan vuče korijene iz prvih žetvenih svečanosti zabilježenih u afričkoj povijesti” (Encyclopedia of Black Studies). Iako neki smatraju da Kwanzaa nije vjerski blagdan, u jednoj enciklopediji uspoređen je s jednim afričkim blagdanom tijekom kojeg se prvi urod “prinosio bogovima i precima u znak zahvale” te se dodaje: “Isti duh izražavanja zahvalnosti za blagoslov života dobivenog od predaka prožima afroamerički blagdan Kwanzaa” (Encyclopedia of African Religion).

  •  Blagdan sredine jeseni. Taj blagdan slavi se krajem rujna i početkom listopada “u čast božice mjeseca” (Holidays, Festivals, and Celebrations of the World Dictionary). On uključuje obred tijekom kojeg se “žene iz obitelji klanjaju (na kineskom kowtow) toj božici” (Religions of the World—A Comprehensive Encyclopedia of Beliefs and Practices).

  •  Nowruz. “Blagdan korijene vuče iz zoroastrizma i spada u najsvetije dane u drevnom kalendaru zoroastrizma. (...) Naročito se veliča Duh Podneva, poznat kao Rapithwin, kojeg je tijekom hladnih mjeseci Duh Zime bacio u podzemlje. Duh Podneva srdačno se dočekuje proslavama u podne na dan Nowruza, prema tradiciji zoroastrizma” (UNESCO).

  •  Noć Jalda. Ova proslava zimskog solsticija “izravno je povezana sa štovanjem Mitre”, boga svjetlosti (Sufism in the Secret History of Persia). Prema nekim izvorima, blagdan je povezan i sa štovanjem rimskih i grčkih bogova sunca. c

  •  Dan zahvalnosti. Kao i Kwanzaa, Dan zahvalnosti temelji se na drevnim žetvenim svečanostima kojima se veličalo razne bogove. S vremenom su “te drevne narodne predaje uvedene u kršćansku religiju” (A Great and Godly Adventure—The Pilgrims and the Myth of the First Thanksgiving).

   Praznici i blagdani koji se temelje na praznovjerju ili vjerovanju u sreću. Biblija kaže da oni koji postavljaju “stol bogu Sreće” ostavljaju Jehovu (Izaija 65:11). Stoga Jehovini svjedoci ne slave sljedeće praznike i blagdane:

  •  Ivanje. “Prema uvriježenom vjerovanju, na dan [Ivanja] priroda otpušta svoje magične sile koje se mogu zadobiti hrabrošću i srećom” (The A to Z of Belarus). To je izvorno bio poganski blagdan kojim se slavio ljetni solsticij, a poznat je u mnogim slavenskim narodima. No u jednoj enciklopediji piše da se “on stopio s crkvenim blagdanima [blagdanom Svetog Ivana Krstitelja] nakon što su ljudi prihvatili kršćanstvo” (Encyclopedia of Contemporary Russian Culture). Prema Religijskom leksikonu, Ivanje je “narodni običaj vezan uz ljetni solsticij i solarni kult s magijskim značenjem osiguravanja zdravlja za ljude i stoku te dobar rast usjeva”.

  •  Lunarna Nova godina (Kineska Nova godina ili Korejska Nova godina). “U to doba godine, više nego u ijednom drugom trenutku, obitelj, prijatelji i rodbina čine sve što mogu kako bi jedni drugima omogućili sreću, kako bi odali štovanje bogovima i duhovima te poželjeli sreću u godini koja dolazi” (Mooncakes and Hungry Ghosts—Festivals of China). Slično tome Korejska Nova godina “uključuje štovanje predaka, obrede za tjeranje zlih duhova i prizivanje sreće u novoj godini te gatanje kako bi se spoznalo što nova godina donosi” (Encyclopedia of New Year’s Holidays Worldwide).

   Praznici i blagdani koji se temelje na vjerovanju u besmrtnost duše. Biblija jasno kaže da duša može umrijeti (Ezekijel 18:4). Jehovini svjedoci ne slave dolje navedene praznike i blagdane, budući da oni promiču vjerovanje u besmrtnost duše.

  •  Dušni dan (Dan mrtvih). To je blagdan koji se, prema Religijskom leksikonu, slavi kao “spomen-dan za sve umrle”. Jedna katolička enciklopedija kaže: “U srednjem vijeku bilo je uvriježeno vjerovanje da se na taj dan duše koje su u čistilištu mogu pojaviti kao duhovi, vještice, žabe krastače itd. osobama koje su se s njima ružno ophodile za njihova života” (New Catholic Encyclopedia).

  •  Qingming i Blagdan gladnih duhova. Ta dva blagdana slave se u čast predaka. U jednoj knjizi piše da se na blagdan Qingming “hrana, piće i novčanice spaljuju kako umrli ne bi gladovali i žeđali te kako bi imali dovoljno novca”. U knjizi također piše da vjernici smatraju kako se “tijekom Mjeseca gladnih duhova, i to najčešće u noći punog Mjeseca, stvara puno dublja veza između mrtvih i živih nego u bilo kojoj drugoj noći, pa je važno umiriti umrle i iskazati čast precima” (Celebrating Life Customs Around the World—From Baby Showers to Funerals).

  •  Chuseok. Taj blagdan, kako piše u jednoj knjizi, uključuje “davanje hrane i vina dušama umrlih” jer se “vjeruje da duša nastavlja živjeti nakon smrti tijela” (The Korean Tradition of Religion, Society, and Ethics).

   Praznici i blagdani koji su povezani s okultizmom. U Bibliji piše: “Neka se ne nađe kod tebe nitko (...) koji gata, ni koji čara, ni koji proriče po znamenju, ni koji vrača, ni koji baca uroke, ni koji priziva duhove, ni koji proriče događaje, ni koji pita mrtve. Jer tko god takvo što čini odvratan je Jehovi” (5. Mojsijeva 18:10-12). Budući da ne žele imati nikakve veze s okultizmom — pa tako ni s astrologijom (koja je oblik gatanja) — Jehovini svjedoci ne slave Noć vještica ni sljedeće blagdane:

  •  Sinhalska i Tamilska Nova godina. “Uvriježeni obredi povezani s tim blagdanom (...) uključuju obavljanje određenih aktivnosti u vrijeme koje, po astrološkim podacima, donosi sreću” (Encyclopedia of Sri Lanka).

  •  Songkran. Naziv tog azijskog blagdana “potječe iz sanskrtske riječi koja znači ‘kretanje’ ili ‘promjena’, a [blagdan] obilježava kretanje Sunca u zodijačkom zviježđu Ovna” (Food, Feasts, and Faith—An Encyclopedia of Food Culture in World Religions).

   Praznici i blagdani koji su dio Mojsijevog zakona, a ukinuti su Isusovom žrtvenom smrću. U Bibliji piše: “Krist je svršetak Zakona” (Rimljanima 10:4). Kršćani dan-danas imaju koristi od načela Mojsijevog zakona, koji je Bog dao drevnom izraelskom narodu. Međutim, oni ne slave njegove blagdane, a naročito ne one koji ukazuju na budući dolazak Mesije, jer kršćani vjeruju da je on već došao. “To [je] tek sjena onoga što dolazi, a sama je stvarnost Krist”, kaže Biblija (Kološanima 2:17). Kad se uzme u obzir sve to, a i činjenica da neki blagdani uključuju nebiblijske običaje, Jehovini svjedoci ne slave dolje navedene blagdane.

  •  Hanuka. Tim se blagdanom slavi ponovno posvećenje jeruzalemskog hrama. No Biblija kaže da je Isus postao Veliki svećenik većeg i savršenijeg šatora, odnosno hrama, “koji nije načinjen rukama, to jest nije od ovoga stvorenja” (Hebrejima 9:11). Kršćani vjeruju da je taj simbolični hram zamijenio doslovni hram u Jeruzalemu.

  •  Roš hašana. To je prvi dan židovske godine. U drevno doba taj je blagdan uključivao posebne žrtve koje su se prinosile Bogu (4. Mojsijeva 29:1-6). Međutim, Isus Krist kao Mesija ukinuo je “žrtvu i žrtveni dar”, te su oni postali nevažeći u Božjim očima (Danijel 9:26, 27).

•   Da li praznik ili blagdan promiče interkonfesionalizam?

   Biblijsko načelo: “Što je zajedničko vjerniku i nevjerniku? I kako se hram Božji slaže s idolima?” (2. Korinćanima 6:15-17).

   Iako Jehovini svjedoci nastoje živjeti u miru sa svojim bližnjima i poštuju pravo svake osobe da sama odluči što će vjerovati, oni izbjegavaju proslave koje na sljedeće načine promiču međuvjerske pokrete.

   Praznici i blagdani koji slave vjerske ličnosti ili promiču zajedničko štovanje Boga s ljudima različitih vjerskih uvjerenja. Kad je Bog vodio svoj drevni narod u zemlju čiji su stanovnici pripadali drugim religijama, rekao je: “Ne sklapaj savez s njima niti s bogovima njihovim. (...) Ako bi služio bogovima njihovim, to bi ti bila zamka” (2. Mojsijeva 23:32, 33). Stoga Jehovini svjedoci ne sudjeluju u sljedećim praznicima i blagdanima:

  •  Loy Krathong. Na taj tajlandski blagdan “ljudi prave zdjele od lišća i u njih stavljaju svijeće ili mirisne štapiće te spuštaju zdjele u vodu. Ti improvizirani čamci navodno odnose lošu sreću. Blagdanom se zapravo slavi sveti otisak Budinog stopala” (Encyclopedia of Buddhism).

  •  Državni dan pokajanja. Oni koji sudjeluju u tom prazniku “prihvaćaju osnove kršćanske vjere”, kako je rekao jedan vladin dužnosnik u jednim novogvinejskim novinama (The National). On kaže da je taj dan “izvor kršćanskih načela u zemlji”.

  •  Vesak. “To je najsvetiji od svih svetih dana u budizmu, na koji se slavi Budino rođenje, prosvjetljenje i smrt, odnosno dostizanje nirvane” (Holidays, Festivals, and Celebrations of the World Dictionary).

   Praznici i blagdani koji se temelje na vjerskim predajama koje Biblija ne podupire. Isus je rekao vjerskim vođama: “Obezvrijedili [ste] riječ Božju zbog svoje predaje.” Također je kazao da je njihovo štovanje uzaludno jer “naučavaju zapovijedi ljudske” (Matej 15:6, 9). Jehovini svjedoci ozbiljno shvaćaju to upozorenje i zato ne slave mnoge blagdane.

  •  Sveta tri kralja (Timkat). Njime se slavi dolazak astrologa k Isusu ili Isusovo krštenje. Blagdanom su “u kršćanstvo uvedeni neki poganski proljetni blagdani, koji su slavili bogove rijeka i potoka” (The Christmas Encyclopedia). Timkat, sličan blagdan koji se slavi u Etiopiji, “duboko je ukorijenjen u ljudskim predajama” (Encyclopedia of Society and Culture in the Ancient World).

  •  Velika Gospa (Uznesenje Blažene Djevice Marije). Na taj blagdan slavi se vjerovanje da je Isusova majka uzašla na nebo u svom fizičkom tijelu. U jednoj enciklopediji piše da “to vjerovanje prvoj crkvi nije bilo poznato, a u Bibliji se ne ukazuje na njega” (Religion and Society—Encyclopedia of Fundamentalism).

  •  Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije. “Ta vjerska istina ne nalazi se u Svetom Pismu. (...) To vjerovanje bilo je nepoznato i u ranim stoljećima Crkve”, navodi Suvremena katolička enciklopedija.

  •  Korizma. To razdoblje pokore i posta, prema jednoj katoličkoj enciklopediji, utemeljeno je u 4. stoljeću, više od 200 godina nakon što je Biblija bila dovršena. O prvom danu Korizme ta enciklopedija kaže: “Običaj da se vjernici posipaju pepelom na Čistu srijedu (Pepelnicu) postao je općeprihvaćen nakon sabora u Beneventu 1091.” (New Catholic Encyclopedia).

  •  Meskel (ili Maskal). Tim etiopskim blagdanom obilježava se “pronalazak Pravog Križa (križa na kojem je Krist razapet), i to paljenjem krijesova te plesanjem oko njih”, piše u jednoj enciklopediji (Encyclopedia of Society and Culture in the Medieval World). Međutim, Jehovini svjedoci ne koriste križ u štovanju.

•   Da li praznik ili blagdan uzvisuje nekog čovjeka, organizaciju ili državni simbol?

   Biblijsko načelo: “Ovako kaže Jehova: ‘Proklet bio čovjek koji se uzda u čovjeka zemaljskog i čovjeka smatra mišicom svojom, a srce mu se odvraća od Jehove!’” (Jeremija 17:5).

   Iako daju do znanja da cijene druge ljude i čak se mole za njih, Jehovini svjedoci ne sudjeluju u događajima ili proslavama koji...

   Veličaju nekog vladara ili drugu istaknutu ličnost. “Zato, ostavite se čovjeka zemaljskog, kojemu je dah u nosnicama! Jer što je on da bi se do njega držalo?” (Izaija 2:22). Stoga Jehovini svjedoci, primjerice, ne slave rođendan nekog vladara ili predsjednika.

   Veličaju državnu zastavu. Zašto Jehovini svjedoci ne sudjeluju u takvim događajima? Zato što Biblija kaže: “Čuvajte se idola!” (1. Ivanova 5:21). Neki ljudi zastavu ne smatraju idolom — predmetom štovanja — no povjesničar Carlton Hayes napisao je: “Zastava je glavni nacionalistički simbol vjere i temeljni predmet štovanja.”

   Uzvisuju nekog sveca. Što se dogodilo kad se jedan bogobojazni čovjek poklonio pred apostolom Petrom? Biblija kaže: “Petar ga je podigao, govoreći: ‘Ustani! I ja sam čovjek’” (Djela apostolska 10:25, 26). Budući da ni Petar ni bilo koji drugi apostol nisu dali da im se iskazuje posebna čast niti da ih se štuje, Jehovini svjedoci ne sudjeluju u događajima kojima se iskazuje čast navodnim svecima. Stoga ne sudjeluju u blagdanima kao što su:

  •  Svi sveti. “To je blagdan u čast svim svecima. (...) Porijeklo tog blagdana nije utvrđeno”, navodi jedna katolička enciklopedija (New Catholic Encyclopedia).

  •  Proslava Gospe od Guadalupea. Taj blagdan slavi se u čast “zaštitnice Meksika”, kako neki poimaju Mariju, Isusovu majku. Ona se navodno 1531. ukazala jednom seljaku (The Greenwood Encyclopedia of Latino Literature).

  •  Imendan. “Imendan je dan u koji se proslavlja krsno ime koje je dijete dobilo po nekom svecu prilikom krštenja ili krizme”, piše u jednoj knjizi (Celebrating Life Customs Around the World—From Baby Showers to Funerals). U njoj također piše da “taj dan ima snažne vjerske konotacije”.

   Promiču političke ili društvene pokrete. “Bolje je tražiti utočište kod Jehove nego uzdati se u čovjeka”, kaže Biblija (Psalam 118:8, 9). Jehovini svjedoci ne žele ostaviti dojam da se uzdaju u ljude umjesto u Boga kad je riječ o rješavanju problema koji muče svijet i zato se ne pridružuju proslavama kao što su Dan mladih ili Dan žena, koje podržavaju političke i društvene kampanje. Iz istog razloga ne podupiru Dan ukidanja ropstva i slične praznike. Jehovini svjedoci uvjereni su da će Božje Kraljevstvo riješiti problem rasizma i nejednakosti (Rimljanima 2:11; 8:21).

•   Da li neki praznik ili blagdan uzdiže neku državu ili narod?

   Biblijsko načelo: “Bog nije pristran, nego u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35).

   Iako Jehovini svjedoci u principu vole svoju domovinu, oni ne sudjeluju u praznicima koji uzdižu države ili narode na neki od dolje navedenih načina.

   Veličanje vojske. Isus nije zagovarao rat, nego je svojim sljedbenicima rekao: “Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one koji vas progone” (Matej 5:44). Stoga Jehovini svjedoci ne podupiru proslave koje veličaju vojnike, a među njih spadaju:

  •  Anzac. To je kratica za australski i novozelandski vojni korpus (Australian and New Zealand Army Corps), a taj se praznik slavi na dan njegove prve velike vojne akcije u Prvom svjetskom ratu. Taj je dan “s vremenom prerastao u dan sjećanja na poginule u ratu” (Historical Dictionary of Australia).

  •  Dan veterana (Dan sjećanja, Dan makova ili Dan primirja). Taj blagdan veliča “veterane oružanih snaga i žrtve rata” (Encyclopaedia Britannica).

   Povijesno važni datumi ili proslava nezavisnosti neke države. Isus je za svoje sljedbenike rekao: “Oni nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta” (Ivan 17:16). Iako vole učiti o povijesti neke države, Jehovini svjedoci ne slave praznike kao što su:

  •  Dan Australije. Prema jednoj enciklopediji, tim se praznikom obilježava “dan kad su 1788. engleski vojnici podignuli zastavu i Australiju proglasili novom kolonijom” (Worldmark Encyclopedia of Cultures and Daily Life).

  •  Dan Guya Fawkesa. To je “državni praznik u sjećanje na neuspjeli pokušaj Guya Fawkesa i drugih simpatizera katoličanstva da 1605. eksplozivom ubije kralja Jakova I. i uništi zgradu [engleskog] Parlamenta” (A Dictionary of English Folklore).

  •  Dan neovisnosti ili Dan državnosti. U više zemalja na taj dan “javnost slavi obljetnicu datuma kad je dotična država postala neovisna” (Merriam-Webster’s Unabridged Dictionary).

•   Da li se neki praznik ili blagdan svodi na neobuzdano i nemoralno ponašanje?

   Biblijsko načelo: “Dosta je što ste u prošlosti vršili volju ljudi iz svijeta kad ste živjeli u besramnosti, u požudama, u pijančevanjima, razuzdanim gozbama, nadmetanjima u pijenju i nedopuštenim idolopoklonstvima” (1. Petrova 4:3).

   U skladu s tim načelom, Jehovini svjedoci izbjegavaju praznike i blagdane koje karakterizira opijanje i neobuzdano zabavljanje. Jehovini svjedoci vole se družiti s prijateljima i mogu umjereno uživati u alkoholu. Daju sve od sebe kako bi se držali biblijskog savjeta: “Bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve na slavu Božju činite!” (1. Korinćanima 10:31).

   Stoga ne sudjeluju u karnevalima i sličnim proslavama koje promiču nedolično vladanje koje Biblija osuđuje. U to spada i židovski blagdan Purim. Iako se Purim dugo slavio u znak izbavljenja Židova u 5. stoljeću prije nove ere, sada bi se “donekle s dobrim razlogom mogao opisati kao židovska verzija Mardi Grasa ili karnevala”, piše u jednom stručnom djelu (Essential Judaism). Za mnoge koji sudjeluju u njemu “on se svodi na kostimirane zabave (obično prerušavanje u osobu suprotnog spola), razuzdano ponašanje, prekomjerno opijanje i bučno veselje”.

 Nipošto! Biblija uči da volimo i poštujemo sve članove svoje obitelji, bez obzira na to koje su vjere (1. Petrova 3:1, 2, 7). Naravno, kad neki Jehovin svjedok prestane sudjelovati u određenim proslavama, neki iz njegove obitelji mogu biti uzrujani, povrijeđeni ili se čak osjećati iznevjereno. Stoga Jehovini svjedoci vode računa o tome da članovima svoje obitelji daju do znanja da ih vole, na taktičan im način objasne svoju odluku i posjećuju ih u nekim drugim prilikama.

 Ne potiču. Oni vjeruju da svaka osoba mora donijeti odluku za sebe (Jošua 24:15). Jehovini svjedoci poštuju svakoga, bez obzira na to koja su njegova vjerska uvjerenja (1. Petrova 2:17).