Svoja gledišta i običaje u vezi s umrlima i pogrebima temeljimo na Bibliji. Navest ćemo neka od njih:

•   Sasvim je normalno tugovati zbog smrti voljene osobe. Isusovi učenici tugovali su kad su umrli njihovi voljeni (Ivan 11:33-35, 38; Djela apostolska 8:2; 9:39). Stoga smatramo da se pogreb ne bi trebao pretvoriti u razuzdanu proslavu, kao što je to običaj u nekim dijelovima svijeta (Propovjednik 3:1, 4; 7:1-4). Dapače, to je prilika da suosjećamo s ožalošćenima (Rimljanima 12:15).

•   Mrtvi nisu svjesni ničega. Bez obzira na to iz koje kulture potječemo, mi ne držimo običaje koji se temelje na nebiblijskom vjerovanju da ima života nakon smrti i da mrtvi mogu utjecati na žive (Propovjednik 9:5, 6, 10). U te običaje spadaju bdjenje, raskošne pogrebne svečanosti i proslave godišnjice smrti, prinošenje žrtava za mrtve, komuniciranje s mrtvima i udovički obredi žalovanja. Mi izbjegavamo sve te običaje jer smo poslušni biblijskoj zapovijedi: “Odvojite se (...) i ne dotičite više ništa nečisto” (2. Korinćanima 6:17).

•   Postoji nada za umrle. Biblija uči da će mrtvi uskrsnuti i da više neće biti smrti (Djela apostolska 24:15; Otkrivenje 21:4). Ta nas nada tješi kad nam smrt oduzme dragu osobu, kao što je tješila i prve kršćane (1. Solunjanima 4:13).

•   U svemu trebamo biti skromni (Mudre izreke 11:2). Za nas pogreb nije prilika za isticanje društvenog ili ekonomskog statusa (1. Ivanova 2:16). Mi ne organiziramo raskošne pogrebe kojima je glavni cilj da se prisutni zabave niti kupujemo preskupe lijesove ili odjeću kako bismo zadivili one koji dođu na pogreb.

•   Ne namećemo drugima svoje gledište o pogrebima. Mi živimo po načelu: “Svatko će od nas za sebe položiti račun Bogu” (Rimljanima 14:12). No ako nam se pruži prilika, svoja ćemo vjerovanja objasniti “blago i s dubokim poštovanjem” (1. Petrova 3:15).

 Mjesto: Pogreb se održava na krematoriju ili groblju, a u nekim zemljama organizira se i komemoracija u dvorani Jehovinih svjedoka ili u privatnom domu.

 Vjerska služba: Na pogrebu se održi govor kako bi se utješilo ožalošćene te objasnilo što Biblija kaže o smrti i nadi u uskrsnuće (Ivan 11:25; Rimljanima 5:12; 2. Petrova 3:13). U njemu se također istakne koje je lijepe osobine osoba imala te što možemo naučiti iz njene vjernosti Bogu (2. Samuelova 1:17-27).

 Pogreb može uključivati i neku pjesmu koju Jehovini svjedoci koriste na svojim vjerskim skupovima, a koja se temelji na Bibliji (Kološanima 3:16). Na kraju se uputi utješna molitva Bogu (Filipljanima 4:6, 7).

 Troškovi: Mi ne naplaćujemo nikakve vjerske službe, pa ni pogrebne, niti skupljamo priloge na našim sastancima (Matej 10:8).

 Posjećivanje pogreba: Na pogreb Jehovinih svjedoka ili komemoraciju u njihovu dvoranu mogu doći i oni koji ne pripadaju našoj vjerskoj zajednici. Sva naša okupljanja otvorena su za javnost.

 O tome osobno odlučuje svaki Jehovin svjedok, i to na temelju svoje savjesti koju oblikuje u skladu s biblijskim učenjima (1. Timoteju 1:19). No mi ne sudjelujemo u vjerskim obredima za koje smatramo da se kose s Biblijom (2. Korinćanima 6:14-17).