Da, Jehovini svjedoci često pomažu svojim bližnjima kad ih zadesi neka prirodna katastrofa ili druga teška nesreća. Mi na konkretan način pružamo pomoć ne samo svojim suvjernicima nego i ljudima koji nisu Jehovini svjedoci, što je u skladu s biblijskom uputom iz Galaćanima 6:10: “Činimo dobro svima, a naročito svojoj braći u vjeri.” Nastradalima ujedno nastojimo pružiti utjehu i duhovnu pomoć, što im je u takvim teškim trenucima itekako potrebno (2. Korinćanima 1:3, 4).

 Kad neko područje zadesi prirodna katastrofa ili kakva druga nepogoda, starješine iz tamošnjih skupština nastoje stupiti u kontakt sa svim članovima tih skupština kako bi doznali jesu li dobro i treba li im pomoć. Starješine potom izvijeste nadležnu podružnicu Jehovinih svjedoka o tome što su saznali i što je prvobitno učinjeno kako bi se nastradalima pružila pomoć.

 Ako skupštine na pogođenom području ne mogu same zbrinuti potrebe nastradalih, Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka organizira akciju većih razmjera kako bi se nastradalima pružila potrebna pomoć. Na sličan su način prvi kršćani pomagali svojoj braći u vjeri kad je u Judeji zavladala velika glad (1. Korinćanima 16:1-4). Nadležna podružnica Jehovinih svjedoka osniva odbore za elementarne nepogode kako bi se što bolje organiziralo i nadgledalo pružanje humanitarne pomoći. Jehovini svjedoci iz drugih krajeva nesebično troše svoje vrijeme i materijalna sredstva kako bi kao volonteri pomagali nastradalima (Mudre izreke 17:17).

 Novčani prilozi koji se šalju podružnicama Jehovinih svjedoka koriste se, između ostalog, za pružanje pomoći žrtvama elementarnih nepogoda i drugih teških nesreća (Djela apostolska 11:27-30; 2. Korinćanima 8:13-15). Budući da volonteri koji sudjeluju u humanitarnim akcijama nisu plaćeni za svoj rad, prikupljena novčana sredstva troše se samo na pružanje pomoći nastradalima, a ne na plaćanje osoblja i druge administrativne troškove. Jehovini svjedoci savjesno raspolažu svim novčanim donacijama (2. Korinćanima 8:20).