Vjenčanja Jehovinih svjedoka jednostavne su i dostojanstvene prigode na kojima se održava kratak biblijski govor. Nakon govora može biti organizirana svadba, na kojoj može biti poslužena hrana. a Biblija otkriva da je Isus na početku svoje službe bio na svadbi u gradu Kani (Ivan 2:1–11).

•  Kako izgleda samo vjenčanje?

•  Gdje se održavaju vjenčanja Jehovinih svjedoka?

•  Tko može prisustvovati vjenčanju?

•  Postoje li neka pravila odijevanja?

•  Daju li se mladencima pokloni?

•  Održava li se zdravica?

•  Bacaju li uzvanici rižu i konfete?

•  Poslužuju li se hrana i piće?

•  Ima li glazbe i plesa?

•  Slave li Jehovini svjedoci godišnjicu braka?

 Najvažniji dio prigode govor je za vjenčanje, koji traje oko 30 minuta i drži ga netko od Jehovinih svjedoka. Govornik se toplim i srdačnim riječima obraća mladencima i ističe biblijska načela koja im mogu pomoći da imaju trajan i sretan brak pun ljubavi (Efežanima 5:33).

 U mnogim zemljama država ovlašćuje nekoga od Jehovinih svjedoka da obavlja vjenčanja. Ako je tako, mladenci pretkraj govora daju bračne zavjete i tada mogu razmijeniti prstenje. Na kraju ih govornik proglašava mužem i ženom.

 U drugim zemljama zakon zahtijeva da se par vjenča u matičnom uredu ili u gradskoj vijećnici. Oni to učine kratko prije govora za vjenčanje. Ako tijekom građanskog vjenčanja nisu dali bračne zavjete, mogu to učiniti pretkraj govora. Ako jesu, ali ih žele ponovno izreći, izgovaraju ih u prošlom vremenu. Na kraju govora upućuje se molitva Jehovi za blagoslov novopečenog bračnog para.

 Mnogi Jehovini svjedoci odluče da se govor za vjenčanje održi u dvorani Jehovinih svjedoka, ako je to moguće. b Ako su mladenci planirali imati svadbu, ona se održava na drugom mjestu.

 Ako se vjenčanje održava u dvorani Jehovinih svjedoka, obično mu može prisustvovati tko god želi – i Jehovini svjedoci i oni koji to nisu. Ako mladenci organiziraju svadbu, oni biraju koga će pozvati.

 Premda za vjenčanje u dvorani Jehovinih svjedoka ne postoje posebna pravila odijevanja, Jehovini svjedoci trude se odijevati pristojno i dostojanstveno, u skladu s biblijskim načelima. Lijepo je i kad se drugi tako odjenu za tu svečanu prigodu (1. Timoteju 2:9). Naravno, ista načela vrijede i za svadbu, ako je par odluči imati.

 Biblija nas potiče da budemo velikodušni (Psalam 37:21). Jehovini svjedoci rado daju i primaju vjenčane poklone (Luka 6:38). No oni ne traže da im se daju pokloni niti pred svima čitaju tko je dao poklon (Matej 6:3, 4; 2. Korinćanima 9:7; 1. Petrova 3:8). Taj se običaj kosi s biblijskim načelima, a i uzvanici bi se zbog toga mogli osjećati neugodno.

 Ne. Jehovini svjedoci ne nazdravljaju jer taj običaj ima nekršćansko porijeklo. c Oni žele da mladenci imaju sretan brak, ali to im daju do znanja na druge načine.

 Ne. U nekim krajevima ljudi bacaju rižu, konfete ili nešto slično na novopečeni bračni par. Vjeruju da će im to donijeti sreću i dug život. No Jehovini svjedoci izbjegavaju običaje povezane s praznovjerjem jer se oni kose s biblijskim načelima (Izaija 65:11).

 Prilikom vjenčanja u dvorani Jehovinih svjedoka ne poslužuju se hrana i piće. Neki parovi odluče poslije vjenčanja održati svadbu na kojoj ima hrane i pića (Propovjednik 9:7). Ako odluče posluživati alkohol, vode računa o tome da se on poslužuje u umjerenim količinama i to samo punoljetnim osobama (Luka 21:34; Rimljanima 13:1, 13).

 Ako se par odluči na svadbu, na njoj može biti glazbe i plesa (Propovjednik 3:4). Glazba je pristojna, ali razlikuje se ovisno o ukusu i kulturi. Na vjenčanju u dvorani Jehovinih svjedoka obično se pušta glazba s biblijskom tematikom.

 Biblija ne kaže je li ispravno ili neispravno slaviti godišnjicu braka, pa Jehovini svjedoci sami biraju hoće li je slaviti. Ako je odluče proslaviti, to mogu učiniti sami ili u krugu obitelji i prijatelja.