Nakon našeg razgovora pjevam od sreće. Vaš me posjet utješio, a proučavanje Biblije daje smisao mom životu.

Želim vam zahvaliti na svemu što ste u pravnom, administrativnom i duhovnom pogledu morali poduzeti kako biste mogli vršiti svoju službu.

Vaš dolazak odgovor je na moje molitve.

Te riječi pokazuju koliko nekim zatvorenicima u Francuskoj koristi duhovna pomoć koju dobivaju od jednog Jehovinog svjedoka. On ih kao vjerski službenik redovito posjećuje u zatvoru.

Šesnaestog listopada 2013. najviši upravni sud u Francuskoj donio je odluku kojom je nakon dugo godina okončana diskriminacija Jehovinih svjedoka u toj zemlji. Odlukom tog suda Jehovini svjedoci imaju zakonsko pravo pružati duhovno savjetovanje zatvorenicima koji zatraže njihov posjet. *

Zatvorske uprave godinama su dopuštale Jehovinim svjedocima da i bez službene dozvole posjećuju zatvore u svrhu duhovnog savjetovanja. No 1995. situacija se počela mijenjati. Te je godine Parlamentarno vijeće podnijelo prijeporan izvještaj s popisom “opasnih” sekti, u koji je uvrstilo i Jehovine svjedoke. Taj negativan publicitet nije samo ocrnio Jehovine svjedoke nego je i pokrenuo val diskriminacije, koja je došla do izražaja i u zatvorima.

Iako izvještaji Parlamentarnog vijeća nisu pravno obvezujući, neke su zatvorske uprave na temelju izvještaja iz 1995. Jehovinim svjedocima ograničile pristup zatvorenicima koji su tražili duhovnu pomoć. Otad su Jehovini svjedoci mogli dobiti dopuštenje da posjećuju zatvorenike samo kao građani, ali ne u svojstvu vjerskih službenika. Stoga sa sobom više nisu smjeli nositi Bibliju ni bilo koju drugu vjersku literaturu. Sve su posjete morali obavljati u javnim prostorijama za posjet zatvorenicima, a atmosfera koja je ondje vladala nimalo nije bila pogodna za vođenje duhovnih razgovora. Jedan Jehovin svjedok koji je posjećivao zatvorenike kazao je da je u tim prostorijama “bilo bučno kao na željezničkom kolodvoru”. Neki su zatvori zahtijevali da se zatvorenike koje su posjetili Jehovini svjedoci skine i pretraži jer posjet nije obavio ovlašteni vjerski službenik.

Da bi kao i druge religije mogli službeno posjećivati zatvorenike, Jehovini svjedoci su 2003. Državnoj upravi za zatvorski sustav počeli podnositi molbe za obavljanje vjerske službe u zatvorima. Sve su molbe bile izričito odbijene. Jehovini svjedoci žalili su se jednom višem upravnom tijelu na takve proizvoljne i diskriminirajuće odluke. Međutim, njihova žalba nije bila uvažena. Francusko Ministarstvo pravosuđa iznijelo je službeni razlog zašto se Jehovinim svjedocima uskraćuju potrebne dozvole. Objasnilo je da oni nisu na popisu religija koje imaju pravo posjećivati zatvorenike. Ministarstvo je također izrazilo zabrinutost da bi odobrenje molbe Jehovinim svjedocima potaknulo i druge vjerske manjine da traže dozvolu za vršenje pastoralnih posjeta unutar zatvora. Jehovini svjedoci u više su navrata pokušavali riješiti problem preko Ministarstva pravosuđa, no u tome nisu uspjeli. Zbog toga nisu imali drugog izbora nego dati slučaj na sud.

Godine 2006. Jehovini svjedoci pokrenuli su parnice kako bi stali na kraj diskriminaciji i primorali Ministarstvo pravosuđa da pripadnicima njihove vjerske zajednice izda potrebne dozvole. Svaki upravni sud i žalbeni sud u Francuskoj koji je rješavao taj slučaj zaključio je da vlasti nemaju zakonsko pravo uskratiti dozvole Jehovinim svjedocima. Osim toga, 2010. Državno visoko povjerenstvo za borbu protiv diskriminacije i promicanje jednakosti javno je osudilo stav vlasti te naložilo da ministar pravosuđa okonča diskriminaciju.

Francuske vlasti ne samo da su ignorirale to upozorenje i sudske odluke nego su i uložile žalbu Državnom vijeću, najvišem upravnom sudu u Francuskoj.

Godine 2013. Državno je vijeće počelo razmatrati slučajeve Jehovinih svjedoka. U razmatranje je uzelo još devet sličnih slučajeva. Odlukom tog suda od 16. listopada 2013. odbijene su žalbe koje je podnijela francuska vlada. Sud je kazao da Državna uprava za zatvorski sustav mora poštovati prava zatvorenika i zato “čim dobije zahtjev za posjet, mora izdati dozvole dovoljnom broju vjerskih službenika, od kojih se jedino očekuje da poštuju sigurnosne mjere i kućni red zatvorskih ustanova”. Osim toga, osvrćući se na francuski Ustav i Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Državno vijeće objasnilo je da “zatvorenici imaju pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi te da mogu sami odlučiti koju će vjeru ispovijedati”. Zahvaljujući toj odluci Jehovinim svjedocima do danas je izdano 105 dozvola za vršenje pastoralnih posjeta u zatvorima. Te dozvole vrijede u Francuskoj i njenim prekomorskim teritorijima.

U siječnju 2014. Državna uprava za zatvorski sustav imenovala je jednog Jehovinog svjedoka, Jean-Marca Fourcaulta, za vjerskog predstavnika Jehovinih svjedoka u Francuskoj. U tom svojstvu gospodin Fourcault može ići u sve zatvore u Francuskoj te djelovati kao zastupnik Jehovinih svjedoka pred Državnom upravom za zatvorski sustav. Gospodin Fourcault rekao je: “Odsada se vjerski službenici Jehovinih svjedoka, baš kao i predstavnici drugih religija koji imaju potrebne dozvole, mogu nasamo sastajati sa zatvorenicima na mirnim i prikladnim mjestima, a ponekad i u ćeliji zatvorenika.”

To je važna pobjeda za slobodu vjeroispovijedi u Francuskoj. Ona iznova potvrđuje da zatvorenici imaju pravo ispovijedati vjeru koju žele i da imaju pravo na posjete vjerskih službenika po vlastitom izboru. Jehovini svjedoci zahvalni su francuskim sudovima što su konačno stali na kraj diskriminaciji. Time su korak bliže svom cilju da ih se u Francuskoj prizna kao službenu religiju.