Dana 25. svibnja 2023. navršava se 30 godina od donošenja jedne od najutjecajnijih presuda Europskog suda za ljudska prava – Kokkinakis protiv Grčke. To je bio prvi put da je Europski sud za ljudska prava osudio neku zemlju za kršenje prava na slobodu vjeroispovijedi. Od 1993. ona ima ključnu ulogu u zaštiti vjerske slobode u 46 zemalja članica Vijeća Europe. Budući da nam vlasti nekih moćnih zemalja, poput Rusije, uskraćuju pravo na slobodno javno očitovanje vjere, presuda u slučaju Kokkinakis sve više dobiva na važnosti.

Još i danas službena stranica Vijeća Europe navodi slučaj Kokkinakis kad je riječ o zaštiti prava zajamčenih Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Taj se slučaj razmatra na pravnim fakultetima i citira u zahtjevima koji se podnose Europskom sudu.

Presuda u slučaju Kokkinakis značajna je jer ističe da je “svjedočenje riječima i djelima neraskidivo povezano s nečijim vjerskim uvjerenjima”. Ta presuda potvrđuje da “sloboda javnog očitovanja vjere uključuje pravo na prenošenje svojih vjerskih uvjerenja drugima, naprimjer putem poučavanja, s ciljem preobraćivanja”.

Sudac De Meyer, jedan od devetorice sudaca Europskog suda za ljudska prava koji su bili uključeni u taj slučaj, ovako je objasnio svoj stav: “Prozelitizam, koji se definira kao ‘revnost u širenju vjere’ kao takav ne može biti kažnjiv: to je oblik ‘očitovanja vjere’ i stoga je potpuno zakonit.”

Ta povijesna presuda bila je vrhunac pedesetogodišnje pravne bitke između brata Minosa Kokkinakisa i grčkih vlasti. Naime, on je 1938. bio uhićen zbog kršenja zakona koji je nametnuo grčki diktator Joanis Metaksas, prema kojem je prozelitizam proglašen krivičnim djelom. Minos, koji je tada imao 30 godina, bio je prvi od 19 147 Jehovinih svjedoka koji su u razdoblju od 1938. do 1992. bili uhićeni zbog kršenja tog zakona. Tijekom tih desetljeća Jehovini svjedoci ujedno su bili izloženi uznemiravanju, napadima i fizičkom nasilju.

Međutim, Minos se nije dao zastrašiti, nego je nastavio propovijedati. Zbog toga je više od 60 puta bio uhićen, 18 je puta bio izveden pred sud, proveo je više od 6 godina u zatvorima i na otocima na koje je bio prognan, a i više je puta morao platiti novčanu kaznu.

Na koncu ga je 1993. Europski sud za ljudska prava oslobodio svih optužbi, a Grčku je osudio zbog kršenja slobode vjeroispovijedi. Minos je tada imao 84 godine. Taj sud je odredio da država mora platiti Minosu naknadu zbog pretrpljene tjelesne i duševne boli te troškove sudskog postupka. Minos je ostatak svog života proživio na Kreti. Umro je 1999. u dobi od 90 godina.

Sudac De Meyer je izjavio da Minos nije nikakav kriminalac i da je “osuđen samo zbog svoje revnosti, a ne zato što je učinio nešto neispravno”.

Koliko je ova presuda važna za pravne slučajeve koji se danas vode istaknuo je Philip Brumley, pravni zastupnik Jehovinih svjedoka. On je rekao: “Presuda u slučaju Kokkinakis potvrdila je da svatko ima pravo na miroljubiv način govoriti drugima o svojoj vjeri. To je najcitiranija i najvažnija presuda Europskog suda za ljudska prava kad je riječ o slobodi vjeroispovijedi, čak i izvan Europe.”

Zahvalni smo Jehovi za važnu pobjedu u slučaju Kokkinakis i za presedane koje je ta presuda postavila. Zahvalni smo mu za njegovu mudrost i vodstvo dok se i dalje trudimo “braniti i zakonski potvrđivati pravo na propovijedanje dobre vijesti” (Filipljanima 1:7).