Kao i mnoge zemlje, Italija svojim državljanima priznaje pravo odbijanja vojske na temelju prigovora savjesti. No to nije uvijek bilo tako. Jehovini svjedoci platili su veliku cijenu kako bi doprinijeli tome da Italija prizna to temeljno ljudsko pravo.

Nakon Drugog svjetskog rata služenje vojske u Italiji desetljećima je bilo obavezno. Godine 1946. u toj je zemlji bilo samo 120 Jehovinih svjedoka. No kako je njihov broj sve više rastao, tako se povećavao i broj mladih Jehovinih svjedoka koji su na temelju savjesti odbijali služiti vojsku. Svoju su odluku temeljili na biblijskim načelima o neutralnosti, uzdržavanju od nasilja i ljubavi prema bližnjem.

Anketa koju je nedavno provela talijanska podružnica Jehovinih svjedoka pokazuje da je još uvijek na životu 14 180 braće koja su zatvorsku kaznu služila uglavnom u periodu između kraja 1960-ih i 1990-ih. Oni su u zatvoru proveli ukupno 9732 godine.

Sergio Albesano, povjesničar antimilitarizma u Torinu, rekao je da su mladi Jehovini svjedoci “bili velika većina koja je završila u zatvorima zbog odbijanja služenja vojnog roka”. Kazao je i da su ti mladići, zahvaljujući svojim nepokolebljivim uvjerenjima, “pomogli skrenuti pažnju javnosti na taj velik problem”.

Dok je nekadašnji premijer Giulio Andreotti 1960-ih služio kao ministar obrane, odlučio je sastati se s nekim Jehovinim svjedocima koji su bili u zatvoru kako bi shvatio zašto odbijaju ići u vojsku. Kasnije je napisao: “Zadivio me njihov očit vjerski žar i to što ni na koji način nisu htjeli sudjelovati u politici. Nije se slučajno dogodilo da završe u zatvoru i služe dugogodišnje kazne jer ne žele obući vojnu uniformu.”

Prvi zakon koji je priznao pravo na odbijanje vojske usvojen je 1972. On je omogućavao civilnu službu, no budući da je ona i dalje bila pod nadležnosti vojske, to našoj braći nije bilo prihvatljivo rješenje.

Međutim, 8. srpnja 1998. talijanske vlasti donijele su novi zakon prema kojem civilna služba ni na koji način nije bila povezana s vojskom, pa su Jehovini svjedoci mogli sudjelovati u njoj. U kolovozu 2004. Italija je usvojila zakon kojim je vojna obveza potpuno ukinuta. Taj je zakon stupio na snagu u siječnju 2005.

Brojni stručnjaci zasluge za takav razvoj događaja pripisali su Jehovinim svjedocima. Jedan od njih je i Sergio Lariccia, odvjetnik i počasni profesor prava na Sveučilištu Sapienza u Rimu. On kaže: “U vrijeme kad su vojni kapelani tvrdili da je odbijanje vojske ‘uvreda domovini, nešto što nema nikakve veze s kršćanskom ljubavi i dokaz kukavičluka’ nepokolebljiv stav mnogih Jehovinih svjedoka doprinio je poboljšanju zakona i razvoju društva u Italiji.”

Stav naše braće nije utjecao samo na pravni sustav. Neki zatvorski čuvari postali su Jehovini svjedoci nakon što su promatrali vladanje naše braće. Među njima je i Giuseppe Serra, koji kaže: “Primjer tih mladih Jehovinih svjedoka potaknuo me (...) da počnem proučavati Bibliju.” Giuseppe Serra krstio se 1972. i tako postao Jehovin svjedok. (Vidi okvir.)

Mnoga naša braća iz Italije, a i njihove obitelji, pravi su nam uzor kad je riječ o hrabrosti. Isto je i s mnogim našim suvjernicima diljem svijeta, koji ozbiljno shvaćaju zapovijed da se više ne uče ratovanju. Njihova nas vjera jako raduje (Izaija 2:4).