Italija je među zemljama s najviše oboljelih od COVIDA-19. Pod vodstvom Vodećeg tijela, talijanska podružnica pruža praktične savjete i duhovnu podršku našoj braći i sestrama.

Tri Odbora za elementarne nepogode vode brigu o našim suvjernicima na sjeveru i jugu Italije, te u njenom središnjem dijelu. Ti odbori prate u kakvoj su situaciji braća i sestre koji su na bilo koji način pogođeni ovom pandemijom. Oni su u bliskom kontaktu s pokrajinskim nadglednicima, koji redovito dobivaju informacije od skupštinskih starješina.

Osim praktične pomoći skupštinski starješine pomažu objaviteljima i da zadrže dobre duhovne navike. Brat Villiam Boselli, pokrajinski nadglednik koji služi u blizini Milana, jednog od prvih gradova u koje se proširio koronavirus, rekao je: “Braća moraju biti u svojim kućama, ali svi su u kontaktu jedni s drugima. Pored toga, videokonferencijskom vezom mogu ohrabriti jedni druge i svojim komentarima na sastancima. Čak i ostarjela braća i sestre prate program sastanaka na takav način. Mislim da skupštine nikad dosad nisu bile tako ujedinjene.”

Naše sastanke prate i mnogi članovi obitelji koji nisu Jehovini svjedoci. Jedna naša sestra kazala je: “Moj muž nikad nije bio ni na jednom našem sastanku, ali sastanci su mu sada došli u kuću. I znate što? Uživa u njima!”

Braća i sestre koriste sve prilike za svjedočenje. Naprimjer, na putu do sestre kojoj je išla odnijeti invalidska kolica jednu našu sestru zaustavila su tri policajca. Ona im je objasnila da pomaže jednoj starici i pokazala propusnicu. Onda je svakome od njih ponudila letke Kako gledate na budućnost? i Hoće li patnjama ikad doći kraj?, a policajci su ih uzeli. Kad se naša sestra vraćala kući, opet su je zaustavili isti policajci. Ovaj put su joj zahvalili i zatražili više informacija o nadi o kojoj govori Biblija. Pozvali su još dvojicu svojih kolega da se pridruže razgovoru. Naša sestra bila je presretna što im je mogla pokazati stranicu jw.org. Jedan joj je policajac na kraju rekao: “Gospođo, hvala vam! Uljepšali ste nam dan.”

Brat Boselli rekao je: “Moja je dužnost hrabriti i tješiti druge, ali mene hrabri kad vidim koliko su moja braća duhovno snažna i ustrajna. Kad vidim koliko vole Jehovu, suze mi dođu na oči. Oni su mi pravi poklon od Jehove. Ne znam što bih bez njih.”

Sasvim je jasno da unatoč izuzetno nepovoljnim okolnostima naša braća u Italiji čuvaju svoju vjeru i ne dopuštaju da ih nevolje pokolebaju (1. Solunjanima 3:2, 3).