Jehovini svjedoci pamtit će studeni 2020. kao posebno važan mjesec. Opasna pandemija koronavirusa prisilila je većinu nas da budemo u svojim domovima, pa trenutno ne propovijedamo na uobičajene načine. Unatoč tome, Jehovini svjedoci uspješno su proveli međunarodnu propovjedničku akciju kojoj je bio cilj skrenuti pažnju na Božje kraljevstvo. Diljem svijeta milijuni objavitelja slali su Stražarsku kulu br. 2/2020. poslovnim subjektima, državnim dužnosnicima, nastavnicima, profesorima, prijateljima, rođacima i ljudima općenito. Ta je akcija ohrabrila sve koji su bili spremni saslušati našu poruku. Usto je donijela veliku radost i ohrabrenje svima koji su u njoj sudjelovali.

Pročitajte što su neka naša braća i sestre rekli o toj akciji.

Osamnaestogodišnja Lucinda Furkin iz Australije nedavno se krstila. Ona je napisala: “Iako sam tijekom akcije imala ozbiljnih zdravstvenih problema, osjećala sam da me Jehova hrabri, drži me za ruku i daje mi snage da ustrajem.”

Jedan brat na Novom Zelandu opisao je kako je akcija pomogla njegovoj obitelji: “Moja žena i ja imamo četiri kćeri od 7, 9, 11 i 13 godina. Na tu međunarodnu akciju gledali smo kao na zadatak koji nam je naš brižni Otac Jehova osobno povjerio. Zbog toga je naša obitelj svaki dan propovijedala.”

Kagiso i Lydia Marumo, koji su u pokrajinskoj službi, slali su elektroničko izdanje časopisa članovima obitelji koji nisu Jehovini svjedoci. Neki od njih odgovorili su im i zahvalili na časopisu. Jedna Kagisova rođakinja, koja je liječnica, rekla je da je dobila časopis baš u pravom trenutku. Objasnila je da su neki njeni pacijenti imali pitanja o Bogu i Bibliji. Osim toga, njena su se djeca počela baviti okultizmom. Kagiso i Lydia nazvali su tu rođakinju i još istu večer započeli s njom biblijski tečaj. Sada proučavaju dvaput tjedno.

Soroya Thompson, pionirka iz Ontarija, napisala je: “Akcija mi je pomogla da se još više usredotočim na ono što je najvažnije i da budem svjesna koliko još posla imamo. Osim toga, podsjetila me koliko Jehova voli ljude i još mi više potvrdila da on ne želi da itko bude uništen. Sve mi je to pomoglo da još revnije sudjelujem u akciji.”

Jedan sestra iz Britanske Kolumbije rekla je: “Tijekom ovog stresnog perioda odlučila sam biti pomoćni pionir kako bih se borila protiv negativnih osjećaja. To je meni i mojoj obitelji pomoglo da se bolje osjećamo.”

Kanadska podružnica izvještava da je ta akcija pomogla obiteljima da se još više zbliže. Osim toga, pomogla je djeci da se osjećaju korisnima u službi jer su i sama pisala jednostavna pisma te pomagala pisati adrese na koverte, lijepiti markice i tražiti adrese ljudi.

Brat i sestra Tuomisto, koji su u pokrajinskoj službi, rekli su: “Ovdje na sjeveru studeni je najmračniji mjesec u godini. Zato su braća i sestre, a posebno pioniri, bili zahvalni na akciji, koja je unijela puno svjetla u tamu.”

Jedan bračni par poslao je časopis jednom poznaniku, koji im je pismeno zahvalio na tome. Napisao je: “Danas sam u Bibliji čitao Jakova. Tamo piše da je vjera bez djela mrtva. Jehovini svjedoci uvijek se trude razgovarati s ljudima licem u lice te ih poučavati o Bibliji. Njihova djela jačaju ljudima vjeru.”

Grčka podružnica izvijestila je sljedeće: “Mnoga braća umorna su od ove pandemije, nametnutih ograničenja i izolacije. Akcija im je pružila toliko potrebno ohrabrenje. Mnogi su rekli da je ona za njih bila ‘duhovna oaza’.”

Sestra Suzie Kontargiri odlučila je biti pomoćni pionir iako je teško bolesna i muž joj nije Jehovin svjedok. Ona je rekla: “Akcija mi je pomogla da odagnam negativne misli. Ujutro bih se veselo ustala, obavila kućanske poslove, skuhala ručak, pobrinula se za muža, a onda bih započela s propovijedanjem. Muž bi me često pitao: ‘Zar danas nemaš službu?’ jer se naviknuo vidjeti me kako radosno surađujem sa sestrama.”

Sestra Tamaki Hirota pisala je pisma državnim dužnosnicima. Rekla je: “Jehova je prvi svjedočio putem pisama. Napisao je 66 pisama koja ljudi čitaju iz generacije u generaciju kako bi mu se približili. Jehova zna koliko je djelotvorna ta metoda. Ta akcija bila je nezaboravan događaj.”

Sestre Meharaja Vijaya i Imayanathan Amutha slučajno su poslale pismo na istu adresu. Stanar je bacio prvo pismo a da ga nije ni otvorio. A onda je dobio drugo pismo. Pomislio je da je sadržaj pisma jako važan kad ga je netko dvaput poslao. Pročitao je časopis, nazvao sestru koja je poslala drugo pismo i prihvatio biblijski tečaj.

Jedna predstavnica vlasti nazvala je podružnicu na Šri Lanki nakon što je dobila časopis. Rekla je da je kršćanka i da nikad nije srela Jehovine svjedoke. Jako je pohvalila časopis i našu internetsku stranicu te je upitala: “Kako mogu postati Jehovin svjedok?” Braća su odmah dogovorila da netko stupi u kontakt s njom.

Jedan trinaestogodišnji objavitelj napisao je koliko mu je pomogla ova propovjednička akcija jer se u njegovoj školi često razgovara o politici. Rekao je: “S većim sam samopouzdanjem mogao reći nastavnicima da sam politički neutralan. To je jako ojačalo moju vjeru.”

Sestra Margit Haring doživjela je nešto slično. Napisala je: “Sada sam još hrabrija i revnija. Na samom početku akcije bilo me strah čim bih pomislila da trebam razgovarati s poslovnim ljudima i državnim dužnosnicima. No naučila sam na blag način braniti svoja uvjerenja, a to će mi sigurno dobro doći u budućnosti.”

Jedan starješina rekao je: “Naročito me dirnulo kad sam vidio koliko je objavitelja upisalo pionirsku službu iako se bore s teškim zdravstvenim problemima. Mogli su ići linijom manjeg otpora, ali nisu. Umjesto toga, iskoristili su priliku i sudjelovali u akciji. Drugima su često znale doći suze na oči dok su ta braća govorila o radosti i zahvalnosti koju osjećaju prema Jehovi i svojim suvjernicima.”

Iz cijelog svijeta pristiglo nam je toliko lijepih iskustava da ih je nemoguće sve ispričati. Zaista smo sretni što smo mogli dobru vijest o Božjem kraljevstvu prenijeti milijunima ljudi (Ivan 15:11).