Tijekom službene 2021. godine zbog pandemije smo morali učiniti mnoge promjene i prilagodbe. Tako su širom svijeta Tečajevi za pionire prvi put održani putem videokonferencijske veze. Polaznici su bili jako zahvalni na tom duhovnom daru i zato su dali sve od sebe kako bi prisustvovali tečaju. U nastavku možete pročitati iskustva koja pokazuju kako je Jehova pomogao nekim pionirima da prisustvuju tečaju unatoč raznim poteškoćama.

Sestra Mieko Yoshinari (Japan) služi kao stalni pionir već 30 godina. (Vidi sliku na početku članka.) Ona se ne snalazi najbolje s elektroničkim uređajima i jako slabo vidi, ali unatoč tome čvrsto je odlučila prisustvovati tečaju. Mieko kaže: “Dok sam se pripremala za tečaj, odgovore sam pisala velikim slovima, tako da ih mogu lakše čitati kad budem komentirala. Na ovom tečaju Jehova me s ljubavlju ohrabrio i ojačao.”

Sestra Anita Kariuki živi u Thiki, gradiću u blizini Nairobija (Kenija). Ona ima svoj kozmetički salon i tako se uzdržava kao pionir. Da bi prisustvovala tečaju, trebala je zatvoriti salon na cijeli tjedan. U početku je bila zabrinuta zbog toga, ali u potpunosti se uzdala u to da će joj Jehova pomoći. Ona kaže: “Usrdno sam se molila Jehovi, a zatim sam sve prepustila u njegove ruke i nastavila sa svojom službom.” Vikend prije početka tečaja uspjela je zaraditi dovoljno novca da pokrije većinu troškova. Iako joj je nedostajalo još 30 dolara, odlučila je prisustvovati tečaju. U srijedu nakon tečaja jedna je klijentica nazvala Anitu kako bi podmirila svoj račun. Tako je Anita dobila točno onoliko novaca koliko joj je trebalo da pokrije svoje troškove.

Sestra Laurenth Madrigales živi u Yoru (Honduras). Kad su uragani Eta i Iota poharali područje u kojem ona živi, njena kuća bila je poplavljena, a nanosi blata bili su duboki skoro jedan metar. Ona i njena obitelj ostali su gotovo bez svega što su imali i privremeno su se morali preseliti na drugu lokaciju. Sve to događalo se upravo u vrijeme kad je Laurenth dobila poziv za tečaj. Bila je jako sretna zbog poziva, ali brinula se da neće uspjeti raščistiti kuću prije početka tečaja. Laurenth kaže: “Svakog dana raščišćavali smo kuću od ranog jutra do kasno navečer. To je trajalo danima. Bila sam mrtva umorna. Nisam imala snage pripremati se za tečaj, pa sam javila braći da ne mogu prisustvovati.” Molila se Jehovi i rekla mu koliko je tužna zbog situacije u kojoj se nalazi. Jako se iznenadila kad je, nekoliko dana prije početka tečaja, Odbor za elementarne nepogode došao kako bi pomogao raščistiti kuću. Zbog toga je imala vremena pripremiti se za tečaj te ga je mogla pratiti iz svog doma.

Brat Spencer Stash i njegova žena Alexandra služe kao stalni pioniri u Clevelandu, Ohio (Sjedinjene Američke Države). Prije početka tečaja Spencerov otac Robert, koji je bio udovac, završio je u bolnici. Spencer i njegova žena nisu bili sigurni hoće li moći prisustvovati tečaju. No Robert ih je poticao da ga nipošto ne propuste. Nažalost, dva dana prije početka tečaja Robert je umro. Spencer i Alexandra bili su jako potreseni, ali nisu propustili tečaj – izostali su samo prvi dan. Puno su se molili Jehovi i on im je dao snage da prisustvuju tečaju. Spencer kaže da su osjećali mir jer su znali da su ispunili želju njegovog oca. On kaže: “Jedva čekamo trenutak kad ćemo mu reći da smo išli na tečaj i kad ćemo podijeliti s njim ono što smo naučili. Drugi polaznici i nastavnici puno su nam pomagali, a upravo nam je to trebalo.”

Brat Jung Dae-sik (Južna Koreja) živi u domu za umirovljenike već 10 godina. Nakon što je doživio moždani udar, ostao je djelomično paraliziran i mora koristiti invalidska kolica. Već je nekoliko puta pokušavao pohađati Tečaj za pionire, ali zbog svoje bolesti uspio je izdržati samo jedan dan. Kad je dobio poziv da prisustvuje tečaju putem videokonferencijske veze, bio je presretan. “Bio sam toliko zahvalan zbog tog tečaja da sam se rasplakao od sreće. Da se tečaj održavao na neki drugi način, ne bih mogao prisustvovati”, kaže brat Jung. “Bio sam oduševljen što mogu sudjelovati na nastavi.”

Brat Eddy El Bayeh i njegova žena Cherise žive u Novom Južnom Walesu (Australija). Cherise kaže: “Imala sam osjećaj da službu obavljam rutinski, kao da sam upala u neku kolotečinu. Nisam znala kako da se pokrenem.” Tečaj za pionire bio je upravo ono što joj je trebalo. “Uvidjela sam da, unatoč ograničenim okolnostima, na mnogo područja mogu proširiti svoju službu.”

Eddy objašnjava kako je tečaj djelovao na njega: “Osjećao sam se kao da me sam Svevišnji Jehova zagrlio, nježno potapšao po ramenima i rekao mi: ‘Samo tako nastavi! Ja sam uz tebe, volim te i brinem se za tebe!’”

Ove će se godine održati još Tečajeva za pionire putem videokonferencijske veze. Jako nas hrabri što Jehova i dalje poučava svoje sluge bez obzira na probleme s kojima se svijet suočava. To nas podsjeća na Jobove riječi: “Gle, Bog je uzvišen u svojoj snazi! Ima li učitelja poput njega?” (Job 36:22).

Donja fotogalerija prikazuje nastavnike i polaznike u drugim zemljama koji su također izvukli veliku korist iz Tečajeva za pionire održanih putem videokonferencijske veze.