Službenu godinu 2020. obilježio je rekordan broj humanitarnih akcija koje je pokrenula naša organizacija, a taj se broj i dalje povećava. Širom svijeta osnovano je preko 950 Odbora za elementarne nepogode. Godinu 2020. nije obilježila samo pandemija koronavirusa nego i razorne prirodne katastrofe i mnoge druge nedaće. Osim što su morali bez odlaganja pružati humanitarnu pomoć, Odbori za elementarne nepogode morali su voditi računa i o tome da se svi pridržavaju epidemioloških mjera koje su na snazi zbog pandemije. Braća i sestre koji su sudjelovali u pružanju pomoći rekli su da im je to iskustvo ojačalo vjeru. U nastavku ćemo navesti samo neke prirodne katastrofe koje su pogodile našu braću.

Tijekom službene godine 2020. čak 126 vrlo snažnih oluja pogodilo je područja u kojima žive naša braća. To je porast od 11,5 posto u usporedbi sa službenom godinom 2019. Mnoge oluje izazvale su strašne poplave ili odrone zemlje.

Naprimjer, brojni tropski cikloni pogodili su Filipine, pa su mnogi naši suvjernici morali napustiti svoje domove.

Obilne kiše diljem Nigerije uništile su usjeve naše braće.

Južnu Koreju zadesila je dugotrajna sezona monsunskih kiša, koja je uzrokovala velike štete.

U mnogim zemljama harali su nezapamćeni požari.

Naprimjer, neka naša braća suočila su se sa strašnim požarima koji su zahvatili najmanje milijun hektara zemlje i odnijeli mnoge ljudske živote.

Upravo to dogodilo se u Sjedinjenim Američkim Državama.

I naša braća u Australiji suočila su se s požarima gigantskih razmjera.

Naša organizacija dala je upute o epidemiološkim mjerama kako bi zaštitila zdravlje i onih koji su pružali i onih koji su dobivali pomoć.

Brat Han Chan-hee, koji je surađivao s Odborom za elementarne nepogode u Južnoj Koreji, opisao je što su poduzeli kako bi zaštitili braću i sestre: “Svako jutro mjerili smo svima temperaturu, stalno smo držali fizički razmak, ograničili smo broj volontera koji su pružali pomoć te nismo imali zajedničke obroke ni pauze. Osim toga, volonteri su morali dezinficirati alat prije i nakon upotrebe.”

Zbog prirodnih katastrofa neka naša braća morala su privremeno napustiti svoj dom ili su ostala bez krova nad glavom. Brat Chris Shirah, koji je surađivao s Odborom za elementarne nepogode kad su zapadnu obalu SAD-a poharali veliki požari, kaže: “Pazili smo koliko ljudi šaljemo u pojedine domove kako bi sve bilo u skladu sa sigurnosnim mjerama.”

Zbog sigurnosnih mjera i ograničenja putovanja u mnogim područjima bio je ograničen broj osoba koje su se mogle uključiti u pružanje humanitarne pomoći. Brat Philips Akinduro, koji je surađivao s Odborom za elementarne nepogode u Nigeriji, kaže: “Najveći problem predstavljalo nam je to što su vlasti ograničile kretanje. Zato nije bilo lako doći do dovoljnog broja volontera.”

Brat Kim Joon-hyeong, koji je također surađivao s Odborom za elementarne nepogode u Južnoj Koreji, opisao je kakav su stav imali volonteri koji su pružali humanitarnu pomoć: “Ljubav prema Bogu i našim suvjernicima potaknula nas je da se uključimo u pružanje pomoći. Uvijek smo imali u mislima svetost života i zato smo pazili na sigurnost jedni drugih. Te posebne mjere opreza nisu nas spriječile da radosno izvršavamo svoj zadatak.”

Volonteri su uspjeli pružiti humanitarnu pomoć usprkos brojnim problemima, pa je to svima ojačalo vjeru i pouzdanje u Jehovu.

Naprimjer, brat Han se brinuo hoće li Odbor za elementarne nepogode uspjeti pronaći dovoljan broj volontera koji bi za manje od 24 sata mogli početi pružati pomoć. “Za samo nekoliko sati shvatio sam da sam se nepotrebno brinuo. Javilo se stotine braće i sestara iz svih dijelova zemlje. Bilo ih je toliko da smo neke morali odbiti.” On kaže: “Uistinu sam osjetio da je Jehova uz nas i to me jako ohrabrilo.”

Nešto slično rekao je brat Brad Benner iz Hondurasa. On je opisao kako se osjećao nakon što je pružao humanitarnu pomoć postradalima od uragana: “Iako je situacija bila jako ozbiljna, naši suvjernici koji su morali napustiti svoje domove dobili su hranu, krov nad glavom i utjehu. Na svoje sam se oči uvjerio da ni dva uragana zajedno s globalnom pandemijom ne mogu uništiti ljubav koja vlada u našoj organizaciji.”

Brat Alquin Dayag, koji je surađivao s Odborom za elementarne nepogode na Filipinima, kaže: “Zbog svega što sam doživio još sam se više uvjerio da nam Jehova velikodušno daje iznimnu snagu i mudrost koje su nam potrebne da izvršimo svoje zadatke” (2. Korinćanima 4:7).

Jako cijenimo velik trud svih podružnica, Odbora za elementarne nepogode te mnoge braće i sestara koji su sudjelovali u pružanju humanitarne pomoći. Zahvaljujući ljubavi i samopožrtvovnosti volontera te velikodušnim prilozima naših suvjernika uspjeli smo pružiti potrebnu pomoć tijekom službene godine 2020., u kojoj je zabilježen rekordan broj prirodnih katastrofa (1. Solunjanima 1:3).