Vijesti o našoj braći i sestrama koji doživljavaju progonstvo potiču nas da i mi ustrajno podnosimo svoje probleme. Njihove kratke biografije pomažu nam da ih bolje upoznamo. Kad čitamo njihove izjave, to nas jača, još više ujedinjuje i dokazuje nam da oni ne gube radost unatoč problemima koji ih snalaze. U nastavku ćemo vidjeti što o vijestima na stranici jw.org misle naša braća i sestre širom svijeta.

Brat Miguel Silva i njegova žena Mónica (na gornjoj slici) služe kao specijalni pioniri u Portugalu. Kao i svima nama, život im se jako promijenio tijekom pandemije. Zbog toga su ponekad tjeskobni i umorni. No jako ih je ohrabrio članak o našem bratu Konstantinu Baženovu. On je želio čitati Bibliju, ali nije ju mogao dobiti u zatvoru. Međutim, nije se obeshrabrio, nego je počeo zapisivati sve retke kojih se mogao sjetiti, i tako je napravio vlastitu “Bibliju”. Iz toga su Miguel i Mónica naučili nešto jako važno: “Umjesto da stalno razmišljamo o tome što ne možemo raditi za vrijeme pandemije, usredotočili smo se na ono što možemo raditi dok smo kod kuće. Trudimo se biti zahvalni za sve što još uvijek možemo činiti.”

Osim toga, odlučili su svaki dan odvojiti više vremena za čitanje Biblije i razmišljanje o onom što su pročitali. ”Sigurni smo da će nam Jehova, kad nam to bude potrebno, pomoći da se sjetimo svega što smo usadili u svoje srce”, kaže Mónica. “Iskustvo brata Baženova potaknulo nas je da ‘kućni pritvor’ u kojem se nalazimo tijekom ove pandemije iskoristimo kako bismo hrabrili druge, radosno pjevali Jehovi i poboljšali kvalitetu svojih molitvi”, kaže Miguel.

Sestra Christine Mouhima Etonde, koja je stalni pionir u Kamerunu, rekla je da je godinama osjećala strah kad je čitala o progonstvima. Međutim, ona objašnjava kako se to promijenilo: “Počela sam potpuno drugačije razmišljati o tome otkad čitam vijesti o našoj braći i sestrama koji ustrajno podnose progon. Dobijem želju još bolje upoznati Jehovu kad čitam o hrabrosti svoje braće i o njihovim konkretnim molitvama, kad vidim njihov osmijeh i kad razmišljam o tome kako se unaprijed pripremaju na progon, bez obzira na to koliko imaju godina. Moja ljubav prema Jehovi toliko je porasla da mogu bez straha zamišljati sebe kako doživljavam progon, ali unatoč tome radosno služim Jehovi, molim mu se i razmišljam o njemu.“

Brat Iulian Nistor i njegova žena Oana (Rumunjska) bili su dirnuti kad su pročitali kako je brat Anatolij Tokarev branio svoju vjeru na sudu. Smireno i s poštovanjem obraćao se sudu, ali pritom je odlučno zastupao svoja vjerska uvjerenja. Njegov primjer potaknuo je Iuliana i Oanu da razmišljaju o tome kako bi oni branili svoju vjeru u sudnici. “Na obiteljskom proučavanju zamišljali smo da se nalazimo pred sudom i da branimo svoju vjeru. Nije nam bilo jednostavno da taktično i s poštovanjem objasnimo svoja vjerovanja, kao što je to učinio naš brat“, kaže Oana. “Na kraju obiteljskog proučavanja imali smo osjećaj da smo još bliži svojoj braći i sestrama. Osim toga, vidjeli smo koliko je važno pripremati se za to da branimo svoju vjeru te uvijek imati na umu zašto možemo biti ponosni što smo Jehovini svjedoci.“

Kad je sestra Anna Ravoajarison (Madagaskar) pročitala iskustvo našeg brata Jovidona Bobojonova, počela je razmišljati o kvaliteti svojih molitvi. Ona kaže: “Ponekad, kad sam zaokupljena svakodnevnim poslovima, imam osjećaj da su moje molitve rutinske. Ako ne odvojim nekoliko minuta kako bih razmislila što ću reći Jehovi, uhvatim samu sebe da ponavljam iste rečenice.“ Dok je razmišljala o Jovidonovom primjeru, pokušala je zamisliti sebe na njegovom mjestu. Pitala se: “Da sam ja doživjela takvu kušnju, da li bih se molila za konkretne stvari za koje se on molio?” Anna kaže: “Iz toga sam naučila da trebam odvojiti nešto vremena prije molitve kako bih razmislila što ću reći Jehovi. Jako sam zahvalna na tim člancima.”

Brat Ruben Catarino i njegova žena Andreia, stalni pioniri u Portugalu, osjećaju da su sada još povezaniji sa svojom braćom. Ruben kaže: “I prije smo znali da su u nekim zemljama naša braća progonjena, ali nismo ih poznavali. Nismo znali tko su oni, kako žive ni s kakvim se problemima suočavaju. Sada ih, zahvaljujući ovim člancima, doista poznajemo. Možemo se moliti baš za njih. Zbog toga smo sada još bliži svojoj braći i osjećamo da im naše molitve stvarno pomažu.“

Sigurno se mnogi od nas slažu s onim što je rekla sestra Cecilia Cardoso, koja služi kao stalni pionir u Portugalu: “Zbog onoga što prolaze naša braća i sestre, sada još više pažnje posvećujem osobnom proučavanju. Što više budem proučavala Bibliju, to će više rasti moje povjerenje u Jehovu i više ću ga zavoljeti. On će mi pomoći da na svoj strah gledam kao na sitno zrnce pijeska. Sada znam da će strah ovladati nama samo ako se prestanemo oslanjati na Jehovu.”

Jako smo zahvalni što na stranici jw.org možemo čitati o našoj braći i sestrama koji nam svojom hrabrošću i vjerom pružaju dobar primjer. Ti nam članci pomažu da i mi “možemo hrabro reći: ‘Jehova je moj pomoćnik, neću se bojati’” (Hebrejima 13:6).