U srpnju i kolovozu 2015. godine 631 mladić koji u Južnoj Koreji služi zatvorsku kaznu uložio je žalbu UN-ovoj Radnoj grupi za ispitivanje samovoljnih zatočenja (u daljnjem tekstu: Radna grupa). Protiv svakoga od njih vodio se sudski postupak zbog odbijanja služenja vojnog roka na temelju vjerskih uvjerenja. Mladići su osuđeni za kazneno djelo te su poslani na odsluženje zatvorske kazne u trajanju od 18 mjeseci.

Dana 15. listopada 2014. UN-ov Odbor za ljudska prava usvojio je odluku kojom se Južna Koreja proglašava krivom za samovoljna zatočenja osoba koje ulažu prigovor savjesti na služenje vojnog roka. Ta je odluka temelj za žalbe koje su zatvoreni mladići uložili Radnoj grupi.

Du-jin Oh, odvjetnik koji zastupa podnositelje žalbe, objasnio je zašto je zatočenje osoba koje ulažu prigovor savjesti odraz samovolje.

Međunarodna zajednica odredila je standard: Građanima koji zbog prigovora savjesti odbijaju služenje vojske vlasti trebaju omogućiti prihvatljivu alternativu. Zašto takav standard? Zato što je pravo na ulaganje prigovora savjesti na služenje vojnog roka sastavni dio slobode savjesti i vjeroispovijedi. No južnokorejske vlasti i dalje ignoriraju apel međunarodne zajednice da svojim građanima osiguraju civilnu službu koja bi bila prihvatljiva alternativa služenju vojnog roka.

Uporno odbijanje Južne Koreje da riješi problem koji postoji već 60 godina i koji je dosad narušio kvalitetu života više od 18 000 osoba i njihovih obitelji doista se s pravom može nazvati samovoljom. Vlada još uvijek nije osmislila učinkovit pravni lijek za te osobe niti je postupila u skladu sa zaključcima pet odluka UN-ovog Odbora za ljudska prava. Bez ikakve sumnje, nepravedno je i neprilično ljude koji ne žele nikome nanijeti zlo uspoređivati s kriminalcima.

Podnositelji žalbe obratili su se Radnoj grupi i od nje zatražili sljedeće:

• Da donese zaključak kako je zatvorska kazna koju podnositelji žalbe služe zbog ulaganja prigovora savjesti na vojni rok samovoljno zatočenje.

• Da Republici Koreji naredi neka smjesta iz zatvora pusti podnositelje žalbe te njihova imena izbriše iz kaznene evidencije.

Jedan od podnositelja žalbe zove se Jun-hyeok An. Kao ni njegovi suvjernici, ni on sebe ne smatra kriminalcem. Majka ga je od djetinjstva poučavala kako živjeti po biblijskim načelima. Već je u mladosti shvatio da služenje vojnog roka nije u skladu s njegovim vjerskim uvjerenjima i njegovom savjesti. * Poznavajući situaciju u svojoj zemlji, dobro je razmislio o svojoj odluci, svjestan koje će posljedice morati pretrpjeti ako odbije služenje vojnog roka.

Ne smatram da trebam biti kažnjen zatvorom zbog svojih vjerskih uvjerenja. Da je vlada omogućila služenje civilnog roka, rado bih prihvatio tu mogućnost. Ne zaslužujem da me se vodi kao osuđenog kriminalca niti zaslužujem kaznu zbog svog iskrenog uvjerenja da nikome ne želim učiniti zlo.

Radna grupa proslijedit će 631 žalbu južnokorejskim vlastima kako bi ih sve razmotrile i dale svoje mišljenje. Kad se južnokorejske vlasti očituju, Radna grupa dat će svoje mišljenje i napisati preporuke UN-ovom Vijeću za ljudska prava. Ako Vijeće zaključi da je zatvaranje osoba koje su uložile prigovor savjesti samovoljno zatočenje, Južna Koreja bit će izložena oštrim kritikama zato što ne poštuje ljudska prava iako se kao članica međunarodne zajednice obvezala na to.

Gospodin Oh izjavio je: “Dosad je Južna Koreja ignorirala apel međunarodne zajednice da usvoji zakonske odredbe kojima se regulira obavljanje civilne službe prihvatljive osobama koje ulažu prigovor savjesti. U isto vrijeme sve je veći pritisak domaćih sudova. Posljednjih mjeseci dva okružna suda oslobodila su šest osoba koje su uložile prigovor savjesti na služenje vojnog roka. Od 2012. južnokorejski suci uputili su sedam slučajeva Ustavnom sudu, koji je do srpnja 2015. saslušao argumente.”

Južna Koreja svaki mjesec osudi i zatvori između 40 i 50 Jehovinih svjedoka. Tim postupcima krši međunarodne zakone. Gospodin An i svi drugi Jehovini svjedoci koji u Južnoj Koreji služe zatvorsku kaznu zbog ulaganja prigovora savjesti na služenje vojnog roka s nestrpljenjem očekuju odluke Ustavnog suda i UN-ovog Vijeća za ljudska prava.