Svakog mjeseca suci u Južnoj Koreji nađu se u sličnoj situaciji. Čim neki mladić pred sudom kaže da ulaže prigovor savjesti, suci mu odrede očekivanu kaznu od 18 mjeseci zatvora bez obzira na to kakve su njegove životne okolnosti. Sudac Young-sik Kim prokomentirao je svoju odluku u vezi s jednim mladićem koji je uložio prigovor savjesti. Rekao je: “Suci ne smatraju da ‘kažnjavaju kriminalce’ kad rješavaju slučajeve u kojima mladići odbijaju vojsku zbog prigovora savjesti.” Uznemirena savjest potaknula je tog suca da preispita zakon o izbjegavanju novačenja koji služi kao temelj za izricanje kazne onima koji ulažu prigovor savjesti.

Južna Koreja vojnim obveznicima odbija priznati pravo na prigovor savjesti i ne nudi im mogućnost služenja civilne službe. Suci u Južnoj Koreji neprestano se nalaze pred moralnom dilemom kad osobe koje ulažu prigovor savjesti moraju osuditi kao kriminalce. Svjesni su i presude koju je UN-ov Odbor za ljudska prava donio u slučajevima u koje je bio uključen 501 mladić. Naime, Odbor je Južnu Koreju proglasio krivom za kršenje međunarodnih odredbi o temeljnim ljudskim pravima. Iako se obavezala pridržavati tih odredbi, Južna Koreja ih ignorira tako što podiže optužnice protiv onih koji ulažu prigovor savjesti i osuđuje ih na zatvorsku kaznu. Zbog toga sve više sudaca ne može mirne savjesti slati u zatvor mlade kršćane kojima savjest ne dopušta da idu u vojsku.

Iako je Ustavni sud Južne Koreje 2011. zaključio da se zakonom o služenju vojnog roka ne krši ustav, šest sudaca okružnog suda nedavno je tom sudu proslijedilo predmete koji se tiču prigovora savjesti. Odluke tih sudaca povezane su i s nekim drugim pitanjima.

• Je li etički ispravno zatvarati osobu koja ne želi ići u rat zbog svoje savjesti?

  “Time što želimo da ustav zaštiti slobodu savjesti kao temeljno ljudsko pravo zapravo želimo zaštititi čovjekovu savjest, koja je temelj ljudske vrijednosti i dostojanstva. (...) Iako njihova odluka o odbijanju vojske nije u skladu s mišljenjem većine, ne možemo baš reći da ona predstavlja ozbiljni protudruštveni i protudržavni zločin koji zaslužuje strogu kaznu kakva se izriče kriminalcima” (sudac Hye-won Lim, Okružni sud u Suwonu, 21. veljače 2013, 2012Chogi2381).

  “Odnos prema drugim ljudima (...) i ozbiljno promišljanje o ‘vrijednosti ljudskog postojanja’ sastavni su dio formiranja nečijeg karaktera. U to je uključena i odluka da nikoga ne lišavamo života, čak ni u oružanim sukobima. Ako se one koji su donijeli takve odluke prisiljava da služe vojsku ili uzmu oružje i neprestano ih se kažnjava zato što odbijaju izvršiti tu dužnost, to je kao da se narušava njihova prava i njihov identitet. Time se gazi ljudsko dostojanstvo” (sudac Young-hoon Kang, Okružni sud u sjevernom Seulu, 14. siječnja 2013, 2012Chogi1554).

• Da li priznavanje prava na prigovor savjesti narušava nacionalnu sigurnost?

  “Ne postoje stvarni ni konkretni dokazi ili podaci koji bi potvrdili da uvođenje civilne službe potkopava nacionalnu sigurnost i ravnopravnost između onih koji služe vojni rok i onih koji ga odbijaju” (sudac Gwan-gu Kim, Okružni sud za Changwon i Masan, 9. kolovoza 2012, 2012Chogi8).

  “Nema razloga tvrditi da će nacionalna sigurnost biti snažno ugrožena ako odlučimo zaštititi ljudsko dostojanstvo i vrijednost svih građana kad manjina, uključujući i Jehovine svjedoke, (...) odbija uzeti oružje i ići u vojsku. Ustvari, optuženik (...) je već odbio služiti vojni rok premda zna da će biti kažnjen. Ako bi tvrdnja da prigovor savjesti narušava nacionalnu sigurnost bila posve utemeljena, državna sigurnost te ljudsko dostojanstvo i vrijednost svih građana već bi bili u velikoj opasnosti” (sudac Seung-yeop Lee, Okružni sud u Ulsanu, 27. kolovoza 2013, 2013Godan601).

• Kako će biti riješeno to pitanje?

  “Nakon što Ustavni sud potvrdi da se u ovom slučaju krši ustav, upravno tijelo i Narodna skupština mogu uzeti u obzir nacionalnu sigurnost i slobodu savjesti. Osim toga, mogu donijeti zakone koji prihvaćaju ulaganje prigovora savjesti na služenje vojnog roka i istovremeno ojačati državnu sigurnost” (sudac Young-sik Kim, Okružni sud u južnom Seulu, 9. srpnja 2013, 2013Chogi641).

  “Nećemo ostati bez vojnika niti će nacionalna sigurnost biti značajnije ugrožena ako civilna služba bude pažljivo osmišljena i zakonski regulirana kako bi se izbjeglo da prigovor savjesti nekome posluži kao izgovor za odbijanje vojske” (sudac Seong-bok Lee, Okružni sud u istočnom Seulu, 20. veljače 2014, 2014Chogi30).

Šest sudaca traži od Ustavnog suda da odgovori na moralne dileme s kojima se susreću kad rješavaju slučajeve u kojima građani Južne Koreje ulažu prigovor savjesti. Za sada je Sud prihvatio 29 slučaja, uključujući i dva slučaja u kojima se sudi 433 mladića.

Kakvu će odluku Ustavni sud donijeti u tim slučajevima? Hoće li najviša sudska instanca u Južnoj Koreji priznati pravo na prigovor savjesti i tako otvoriti put za donošenje novog zakona? Učini li to, pokazat će da želi ispuniti međunarodne obaveze koje je dužna držati te da poštuje svoj ustav i savjest mnogih Korejaca, što će stotinama mladića koji su nepravedno zatvoreni donijeti veliko olakšanje.