Dana 29. listopada 2015. tročlano sudsko vijeće Regionalnog suda u gradu Ošu potvrdilo je presudu kojom je prvostupanjski sud oslobodio Oksanu Korjakinu i njenu majku Nadeždu Sergjenko. Tužitelj je lažno optužio te dvije Jehovine svjedokinje ustvrdivši da su varale svoje sugrađane dok su s njima razgovarale o svojoj vjeri.

Policija je Oksanu Korjakinu i Nadeždu Sergjenko uhitila u ožujku 2013. pod lažnim optužbama. Njih dvije imale su dokaze i očevice koji su mogli potvrditi da nisu krive za zločin za koji ih se optužuje. Ipak, kaznena istraga je provedena i Gradski sud u Ošu odredio je da Oksana Korjakina i Nadežda Sergjenko suđenje čekaju u kućnom pritvoru.

Gradski sud u Ošu kasnije je zaključio da je prvotna istraga bila neobjektivna i usmjerena protiv Oksane Korjakine i Nadežde Sergjenko te da su istražitelji počinili “mnogo proceduralnih pogrešaka”. Naprimjer, istražitelji su mjesto jednog događaja ispitali tek četiri mjeseca nakon što je tobožnji zločin bio počinjen i na njemu nisu pronašli nikakve materijalne dokaze koji bi išli u prilog optužbi. A tijekom postupka prepoznavanja optuženica učinjene su toliko očite greške da je Sud kasnije odbacio taj argument. Osim toga, navodne žrtve su tijekom istrage i suđenja stalno mijenjale svoje svjedočenje.

Sudac koji je vodio suđenje zaključio je da navodne žrtve imaju predrasuda prema Jehovinim svjedocima te da su istražitelji maltretirali Oksanu Korjakinu i Nadeždu Sergjenko “zato što pripadaju vjerskoj zajednici Jehovinih svjedoka”. Primjerice, iako su njih dvije bile optužene za prijevaru, istražitelji su se tijekom pretrage njihovih domova, koja je provedena mjesecima kasnije, usredotočili na traženje navodno zabranjene vjerske literature. Nisu našli nijedan primjerak takve literature.

Zbog kućnog pritvora Oksana Korjakina i Nadežda Sergjenko nisu smjele napuštati Oš bez dozvole lokalnih vlasti. I jednoj i drugoj pravo kretanja bilo je ograničeno, pa su tada trebale biti kod kuće. To tegobno ograničenje ometalo je njihovu svakodnevicu i ispovijedanje vjere više od dvije godine.

Nadalje, Nadežda Sergjenko nije mogla pronaći posao jer su joj vlasti uzele putovnicu. Jednom je zbog lošeg zdravstvenog stanja morala hitno otići do bolnice, ali to nije mogla učiniti jer nije smjela izaći iz kuće. Oksana Korjakina od suca je trebala tražiti dozvolu da s mužem otputuje iz Oša. Ona i njen muž pretrpjeli su emocionalni stres i neprospavane noći zbog zabrinutosti u vezi s ishodom sudskog slučaja.

Gradski sud u Ošu oslobodio je Oksanu Korjakinu i Nadeždu Sergjenko 7. listopada 2014. jer tužitelj nije uspio dokazati njihovu navodnu krivicu. No zbog učestalih žalbi tužitelja slučaj se odužio još cijelu godinu dana, zbog čega su njih dvije bile u kućnom pritvoru sve dok u listopadu 2015. nije održana rasprava na prizivnom sudu.

Dana 29. listopada 2015. tročlano sudsko vijeće Regionalnog suda u gradu Ošu potvrdilo je presudu prvostupanjskog suda. Prizivni sud zaključio je da “tijekom suđenja nisu dokazani ni argumenti izneseni u [tužiteljevoj] žalbi, a ni sama žalba”. Sud je potvrdio da Oksana Korjakina i Nadežda Sergjenko nisu krive te je naredio da ih se smjesta pusti iz kućnog pritvora. Osim toga, njih dvije, prema mišljenju Suda, imaju pravo na novčanu kompenzaciju za svoju imovinu te na novčanu odštetu zato što su bile pogrešno optužene i primorane proći sudski slučaj.

Oksana Korjakina kaže: “Majka i ja konačno smo odahnule zato što nas je sud oslobodio optužbi i zato što više ne moramo biti u kućnom pritvoru. Radujemo se slobodi. Radujemo se što ćemo svoje vrijeme moći provoditi s obitelji i prijateljima te se ponovno posvetiti ispovijedanju vjere.”

Oksana Korjakina, Nadežda Sergjenko i drugi Jehovini svjedoci u Kirgistanu zahvalni su što su sudovi prepoznali vjerske predrasude nekih predstavnika vlasti u gradu Ošu i što su postupili u skladu sa zakonom. Nadaju se da će ova presuda navesti lokalne vlasti da im priznaju ustavom zajamčenu slobodu vjeroispovijedi te Jehovinim svjedocima u južnom Kirgistanu konačno omogućiti zakonsku registraciju.