U ožujku 2022. navršava se 75 godina otkako su Jehovini svjedoci zakonski priznati na Novom Zelandu. Sedmog ožujka 1947. braća Nathan Knorr, Milton Henschel i Charles Clayton, prvi misionar na Novom Zelandu koji je završio Gilead, sastali su se s predstavnicima novozelandskog Parlamenta. Oni su braći dali dokument koji potvrđuje da su Jehovini svjedoci zakonski priznati u toj zemlji. Danas oko 14 500 objavitelja revno propovijeda na Novom Zelandu.

Dobra vijest o Kraljevstvu stigla je na Novi Zeland 1898. Otada je broj objavitelja neprestano rastao. Katoličku crkvu uznemirilo je što naša literatura otkriva biblijsku istinu, pa je nahuškala javnost protiv Jehovinih svjedoka. Vlasti su 24. listopada 1940. zabranile naše djelovanje. No Parlament je 8. svibnja 1941. ublažio zabranu te je dopustio braći da se sastaju i propovijedaju. Međutim, nisu smjeli koristiti našu literaturu, nego samo Bibliju. Zabrana je službeno ukinuta 29. ožujka 1945. Broj objavitelja ponovno je počeo rasti, pa je samo dvije godine kasnije porastao za 40 posto. Tako je postignut novi najveći broj od 659 objavitelja.

Brat Knorr je 1947. posjećivao podružnice diljem svijeta, pa je posjetio i Novi Zeland. Tom se prilikom sastao s predstavnicima Parlamenta.

Nakon što su Jehovini svjedoci bili zakonski priznati na Novom Zelandu, u Wellingtonu je otvorena podružnica kako bi se bolje organiziralo propovijedanje. Brat Robert Lazenby bio je imenovan za prvog slugu podružnice.

Brat Knorr se kasnije u svom izvještaju o Novom Zelandu osvrnuo na novu podružnicu i sve veći broj objavitelja. Napisao je: “Svi su spremno preuzeli nove zadatke kako bi podupirali rad podružnice i drže se uputa koje od nje dobivaju.”

Osmog i devetog ožujka 1947. braća Knorr i Henschel održali su govore na posebnom skupu u gradskoj vijećnici u Wellingtonu. Poslijepodnevni dio programa održavao se na obližnjem tehničkom fakultetu. Skupu je prisustvovalo gotovo 500 braće i sestara.

Sestra Beryl Todd, koja je tada imala 17 godina, prisjeća se: “To je bio najveći skup kojem sam prisustvovala. Bili smo presretni što smo imali priliku čuti brata Knorra.” Među onima koji su se tog dana krstili u obližnjem bazenu bio je i Clyde Canty, koji je kasnije služio kao koordinator podružnice na Novom Zelandu.

Desetog ožujka 1947. u Aucklandu se okupilo 300 ljudi kako bi poslušali govore brata Knorra, Henschela i Lazenbyja. Brat Knorr je rekao da vidi mogućnost za daljnji rast na Novom Zelandu. “Uvjeren sam da će propovijedanje dobre vijesti ovdje napredovati”, kazao je. “Ovo je plodno tlo za porast.”

Pokazalo se da je brat Knorr bio u pravu. U narednih osam godina broj objavitelja na Novom Zelandu u prosjeku je rastao za 18 posto. Godine 1955. bilo je 2519 objavitelja, a 1989. u zemlji je dostignut broj od 10 000 objavitelja.

Zahvalni smo Jehovi što je pomogao braći da zakonski potvrde “pravo na propovijedanje dobre vijesti” na Novom Zelandu (Filipljanima 1:7).