Mike Jalal i Natali Sa’ad članovi su male skupštine Jehovinih svjedoka u Palestinskom Području. Iako su u braku, ne mogu dobiti izvod iz matične knjige vjenčanih. Tek su nedavno uz dosta problema uspjeli doći do izvoda iz matične knjige rođenih za svog sina Andraea. Obitelj Sa’ad nije jedina koja ima taj problem. I drugi Jehovini svjedoci muku muče da bi dobili osobne dokumente. Budući da u Palestinskom Području Jehovini svjedoci nisu zakonski priznata religija, vlasti im uskraćuju osnovna građanska prava.

Mike Jalal i Natali Sa’ad vjenčali su se u Izraelu. Obred vjenčanja izvršio je Jehovin svjedok koji ima zakonsko ovlaštenje za to. No Ministarstvo unutarnjih poslova Palestinskog Područja odbilo je registrirati njihov brak zato što Jehovini svjedoci ondje nisu zakonski priznata religija. Budući da vlasti ne priznaju njihov brak, djeca koja im se rode smatraju se nezakonitom. Zato ih Ministarstvo unutarnjih poslova nije željelo zavesti u matične knjige. Obitelj Sa’ad i drugi Jehovini svjedoci koji imaju djecu dali su sve od sebe kako bi ispravili tu nepravdu.

Godine 2014. Ministarstvo unutarnjih poslova reagiralo je na molbe u vezi s registriranjem djece. Mike Jalal i Natali Sa’ad bili su sretni što je njihov sin Andrae (koji se rodio 30. siječnja 2012) konačno uveden u matičnu knjigu rođenih. Roditelji Maye Jasmin, Laure i Cristiana (na gornjoj slici) također su zahvalni Ministarstvu unutarnjih poslova što je njihovoj djeci izdalo izvod iz matične knjige rođenih u koju su zavedeni kao kršćani.

Ta djeca sada mogu dobiti osobne dokumente i uživati ista prava kao ostali građani. Njihovi roditelji mogu s njima putovati izvan zemlje i mogu ih bez teškoća upisati u školu.

Nema sumnje da je to korak naprijed u ostvarivanju građanskih prava. Ipak, vlasti i dalje odbijaju registrirati brak Mikea Jalala i Natali Sa’ad te sedam drugih bračnih parova koji su Jehovini svjedoci. Oni su zbog toga izloženi diskriminaciji jer mnogi smatraju da žive nevjenčano, u grijehu.

Budući da vlasti odbijaju registrirati brakove Jehovinih svjedoka, supružnici moraju zasebno prijavljivati porez i imati odvojene bankovne račune. Ako jedan od njih strada u nekoj nesreći, drugi nema pravo izabrati način liječenja za svog bračnog partnera. U slučaju smrti jednog bračnog partnera drugi nema pravo naslijediti njegovu imovinu, a i njihova djeca ostaju bez nasljedstva. Obitelj ga ne može pokopati u skladu sa svojim kršćanskim uvjerenjima. Pokop mora biti na muslimanskom groblju, u području namijenjenom za osobe koje nisu islamske vjeroispovijedi.

Jehovini svjedoci vlastima Palestinskog Područja podnijeli su zahtjev za zakonsku registraciju u rujnu 2010. Budući da vlasti više od dvije godine nisu odgovorile na njega, žalili su se Visokom sudu u Ramallahu. Sud je u listopadu 2013. odbacio žalbu zbog proceduralne pogreške.

Otada su Jehovini svjedoci poduzeli daljnje pravne korake i susreli se s predstavnicima vlasti kako bi riješili svoj problem. Međutim, vlasti ipak nisu učinile svoj dio tako da je cijeli slučaj još uvijek na mrtvoj točki.

Philip Brumley, pravni zastupnik Jehovinih svjedoka, rekao je: “Jehovini svjedoci u Ramallahu i obližnjem području djeluju već gotovo 100 godina. Zahvalni su vlastima što su im omogućile slobodu vjeroispovijedi i što u miru mogu obavljati svoju vjersku službu. No zbog vjerske diskriminacije još uvijek ne mogu dobiti zakonsko priznanje, a samim time ni ostvariti temeljna ljudska prava.”

Jehovini svjedoci smatraju da su palestinske vlasti učinile korak naprijed time što su djeci njihovih suvjernika izdale izvode iz matične knjige rođenih. Bračni parovi koji još uvijek nisu uspjeli registrirati svoj brak nadaju se da će vlasti riješiti i taj problem te konačno priznati njihovu vjersku zajednicu.