U Ruandi je osmero Jehovinih svjedoka školskog uzrasta na temelju svoje savjesti odbilo sudjelovati u bogoslužju u školi. Zbog toga je njihov slučaj završio na sudu u okrugu Karongiju, koji je na koncu podržao pravo na slobodu vjeroispovijedi.

Većina škola u Ruandi povezana je s vjerskim zajednicama. Neke škole zahtijevaju da njihovi učenici pohađaju bogoslužje i plaćaju crkveni porez. Budući da Jehovini svjedoci školskog uzrasta odbijaju to učiniti, u razdoblju od 2008. do 2014. njih 160 izbačeno je iz škole. Taj problem još uvijek nije riješen na državnoj razini, ali slučaj iz Karongija pokazuje da ruandske vlasti mogu stati na kraj vjerskoj diskriminaciji.

Dana 12. svibnja 2014. u Karongiju je iz škole Groupe Scolaire Musango izbačeno osmero Jehovinih svjedoka u dobi od 13 do 20 godina zato što nisu željeli sudjelovati u bogoslužju. * Roditelji te djece prijavili su slučaj vlastima u sektoru Rwankubi, nakon čega je škola morala učenike ponovno primiti na nastavu. Nezadovoljna odlukom, uprava škole promijenila je taktiku. Budući da učenici nisu htjeli pjevati himnu, optužila ih je za nepoštovanje državne himne. Četvrtog lipnja 2014, samo dva dana nakon što su učenici ponovno primljeni u školu, došla je policija i uhitila ih.

Učenici su zadržani u zatvoru šest dana. Policajci su im prijetili i vrijeđali ih, a dvojicu najstarijih istukli su jer su navodno loše utjecali na mlađe. Unatoč zlostavljanju nitko od njih nije pogazio svoja vjerska uvjerenja.

Policija je 9. lipnja 2014. pustila sedmero učenika. Tužitelj je najmlađega izuzeo iz slučaja, ali najstariji je ostao u zatvoru još devet dana. Onda je sudac donio odluku da ga se privremeno pusti uz sudski nadzor i odredio da će saslušanje biti 14. listopada 2014.

Sudac je na saslušanju ispitao svakog učenika. Jedan je u ime svih ostalih sucu objasnio zašto su oni zapravo bili izbačeni iz škole. Rekao je da je to učinjeno zato što nisu htjeli platiti crkveni porez ni prisustvovati bogoslužju u školi, a ne zato što su odbili pjevati državnu himnu.

Sudac je potom rekao tužitelju neka iznese daljnje dokaze koji idu u prilog tvrdnji da je optužba za nepoštivanje državne himne uistinu utemeljena. Tužitelj je izvršio pritisak na učenike i zatražio da iznesu više pojedinosti, ali izjave učenika naprosto su potvrdile da nisu pokazali nepoštovanje prema himni dok su je drugi pjevali.

Dana 28. studenoga 2014. privremeni sud u Karongiju presudio je da se nesudjelovanje u pjevanju državne himne “ne može smatrati sramoćenjem ili nepoštivanjem himne”. Tom je odlukom, koju je donio u skladu s ruandskim zakonima, oslobodio djecu i učinio korak naprijed u ukidanju vjerske diskriminacije u ruandskim školama.

Jehovini svjedoci u Ruandi sretni su što je ishod ovog slučaja bio pozitivan za učenike koji su bili izbačeni iz škole. No u drugim slučajevima djeci Jehovinih svjedoka koja su zbog svojih vjerskih uvjerenja izbačena iz škole ne preostaje ništa drugo nego promijeniti školu. Neka djeca ne mogu nastaviti školovanje jer im je jedina alternativa privatna škola, koja je za njihovu obitelj preskupa.

Jehovini svjedoci koji imaju djecu žele da ona dobiju istu priliku za obrazovanje kao i ostali — žele da im škola pomogne usvojiti znanje koje će im koristiti u životu i omogućiti da postanu korisni članovi društva. Jehovini svjedoci nadaju se da će odluka suda iz Karongija doprinijeti tome da sve škole u Ruandi poštuju slobodu savjesti djece i njihovo pravo na vjeroispovijed.