Dana 27. rujna 2021.Lenjinski okružni sud u Ufi proglasio je krivim našeg brata Anatolija i osudio ga na dvije godine uvjetne zatvorske kazne.

Anatolij Vilitkevič

• Rođen: 1986. (Habarovski kraj)

• Ukratko o bratu Vilitkeviču: Radi kao stolar. Oženio se Aljonom 2008. Vole kampirati i planinariti.

  Još u djetinjstvu roditelji su u njega usadili ljubav prema Stvoritelju. Naročito mu se svidjelo biblijsko obećanje da će ljudi i životinje jednog dana živjeti u miru. Krstio se 1997., u dobi od 11 godina.

Brat Anatolij bio je 8. kolovoza 2018. stavljen na ruski popis osumnjičenika za terorizam. Anatolij je, zajedno s bratom Dennisom Christensenom, jedan od prvih Jehovinih svjedoka koji su završili u istražnom zatvoru nakon što je u travnju 2017. Vrhovni sud Ruske Federacije zabranio djelovanje Jehovinih svjedoka.

Istražitelji su stavili skrivene kamere u dom Anatolija i Aljone. Snimili su “zločin” koji je Anatolij počinio – razgovarao je o Bibliji sa svojim prijateljima. Osuđen je za organiziranje aktivnosti ekstremističke organizacije.

Kad su policajci odvodili Anatolija iz njegovog doma, jedan od njih zlobno je rekao Aljoni da “potraži novog muža”. Anatolij kaže: “Tijekom ispitivanja bio sam pod jako velikim stresom i ogromnim emocionalnim pritiskom. Prijetili su mi da će moja žena i oni koji su se kod nas sastajali jako stradati ako ne priznam ono za što me optužuju. Puno puta su mi rekli da će i moja žena završiti u zatvoru. U takvim trenucima molio sam se Jehovi za mir.”

Anatolij je proveo više od dva mjeseca u istražnom zatvoru i gotovo devet mjeseci u kućnom pritvoru. Osim toga, već više od godinu i pol dana ne smije napuštati svoje mjesto boravka. Dok je bio u zatvoru, u bilježnicu je zapisivao biblijske primjere osoba koje su također bile progonjene. On kaže: “Razmišljao sam o tome da ih Jehova nije poštedio problema, ali nije ih ni napustio. To me jako ojačalo i uvjerilo da će Jehova biti i uz mene. Najvažnije je ostati vjeran Jehovi.” Veliko ohrabrenje pružila su mu i pisma koja mu je slala njegova žena. “Aljona mi je u jednom od prvih pisama poslala nekoliko fotografija s našim bliskim prijateljima”, kaže Anatolij. “Svake večeri gledao bih te fotografije i prisjećao se nekih zanimljivih zgoda koje sam doživio s tim osobama. Tako sam imao osjećaj da su uz mene.”

Odvažnost Anatolija i Aljone hrabri sve nas. Raduje nas što su naša braća i sestre u Rusiji i dalje duhovno jaki unatoč žestokom progonu. Zahvalni smo Jehovi što sluša molitve koje mu svi mi upućujemo za naše suvjernike u Rusiji (2. Korinćanima 1:11).