Sedmog lipnja 2022. Europski sud za ljudska prava donio je značajnu presudu a kojom je osudio Rusiju zbog progona Jehovinih svjedoka. Sud je presudio da je Rusija postupila protuzakonito kad je 2017. zabranila Jehovine svjedoke. Donio je odluku da je protuzakonita i zabrana publikacija Jehovinih svjedoka te internetske stranice jw.org. Sud je naložio Rusiji da prekine sve kaznene postupke koji se vode protiv naše braće i sestara te da oslobodi one koji su u zatvoru. Osim toga, naložio je Rusiji da vrati Jehovinim svjedocima svu zaplijenjenu imovinu ili da im isplati odštetu u iznosu od 59 617 458 eura. Sud je naredio Rusiji da tužiteljima isplati odštetu u iznosu od 3 447 250 eura zbog povrede časti i ugleda.

Presuda se odnosi na 20 slučajeva koji su se razmatrali od 2010. do 2019. U te slučajeve uključeno je više od 1400 tužitelja – bilo pojedinih Jehovinih svjedoka bilo pravnih tijela. Međutim, presuda Europskog suda ne utječe samo na te tužitelje. Prema toj presudi, Rusija “mora poduzeti sve potrebne korake kako bi se prekinuli svi kazneni postupci koji se trenutno vode protiv Jehovinih svjedoka (…) i kako bi se oslobodili svi Jehovini svjedoci kojima je oduzeta sloboda” (kurziv dodan). Tom su presudom sva naša braća i sestre u Rusiji i izvan nje proglašeni nedužnima, čime se pokazuje da su oni dobri građani koji poštuju zakon i da su nepravedno proganjani i zatvarani.

Europski sud je u svojoj presudi u potpunosti odbacio neosnovane tvrdnje Rusije da su naši postupci, vjerovanja, publikacije i internetska stranica ekstremistički. Navest ćemo nekoliko primjera:

• Postupci: Europski sud je izjavio da ruski sudovi “nisu uspjeli dokazati da su ijedna riječ ili postupak tužitelja motivirani nasiljem, mržnjom ili diskriminacijom drugih” (članak 271).

• Vjerovanje Jehovinih svjedoka da oni imaju istinu: “Miroljubivo uvjeravanje drugih u istinitost svojih vjerskih uvjerenja i poticanje drugih da napuste ‘krivu religiju’ te se pridruže ‘pravoj’ predstavlja legitiman oblik korištenja slobode vjeroispovijedi i slobode izražavanja” (članak 156).

• Transfuzija krvi: “Odbijanje transfuzije krvi izraz je slobodne volje nekog građanina kojim izražava svoje pravo na samoodređenje pri odabiru liječenja, a to je pravo zagarantirano Europskom konvencijom o ljudskim pravima i ruskim zakonom” (članak 165).

• Odbijanje služenja vojnog roka zbog prigovora savjesti: “Odbijanjem služenja vojnog roka zbog vjerskih uvjerenja ne krši se nijedan ruski zakon” (članak 169).

• Naše publikacije: “Vjerske aktivnosti tužitelja te sadržaj njihovih publikacija posve su miroljubivi i u skladu su s njihovim učenjima koja promiču nenasilje” (članak 157).

• JW.ORG: Sud je presudio da sadržaji na stranici jw.org nisu ekstremistički. Ako su vlasti smatrale da neke informacije na stranici nisu primjerene, trebale su tražiti da se uklone samo te informacije, a ne zabraniti cijelu stranicu (članak 231 i 232).

Europski sud u svojoj presudi oštro osuđuje ruske vlasti i navodi da su se one vodile predrasudama te da nisu “postupale u dobroj vjeri” (članak 187). U nastavku ćemo navesti neke pojedinosti na koje je ukazao Sud:

• “Nasilno raspuštanje svih vjerskih tijela Jehovinih svjedoka u Rusiji nije naprosto posljedica primjene zakonskih odredbi. Naprotiv, dokazano je da je to posljedica netolerancije ruskih vlasti prema vjerskim aktivnostima Jehovinih svjedoka i način na koji one žele prisiliti Jehovine svjedoke da se odreknu svoje vjere, a usto i spriječiti druge da im se pridruže” (članak 254).

• Ruske vlasti zatvarale su oči pred ozbiljnim “proceduralnim pogreškama”. Naprimjer, ruski Vrhovni sud razmatrao je samo neobjektivne izvještaje stručnjaka koje su izabrali policija i tužiteljstvo, a nije nepristrano razmotrio i publikacije Jehovinih svjedoka (članak 203).

• U Zakonu o suzbijanju ekstremizma namjerno se koriste nejasne formulacije koje se mogu vrlo široko tumačiti kako bi vlasti mogle samovoljno progoniti Jehovine svjedoke (članak 272).

Ne znamo hoće li presuda Europskog suda za ljudska prava imati ikakav utjecaj na događaje u Rusiji. Na kraju krajeva, mi se ne uzdamo u to da će nam ljudske vlasti pomoći u kušnjama. Umjesto toga, “mi čekamo Jehovu” jer “nam pomaže i štiti nas” (Psalam 33:20).