Prvog travnja 2021. u Moskvi je bila održana konferencija za novinare povodom 70. obljetnice deportacije Jehovinih svjedoka u Sibir. Samo nekoliko dana kasnije, 6. travnja, Međunarodno udruženje “Memorial” organiziralo je znanstveni skup na koji je pozvano nekoliko ruskih stručnjaka i aktivista koji se zalažu za zaštitu ljudskih prava. Sudionici nisu samo opisivali deportaciju iz 1951., koju su sovjetske vlasti nazvale Operacija sjever, nego su govorili i o dugačkoj povijesti progona Jehovinih svjedoka u suvremenoj Rusiji.

Operaciju sjever organiziralo je sovjetsko Ministarstvo državne sigurnosti. Početkom 1951. to je ministarstvo poslalo dopis Josifu Staljinu, tadašnjem vođi Sovjetskog Saveza, u kojem je pisalo: “Kako bi se spriječilo daljnje tajno antisovjetsko djelovanje sekte Jehovaca, Ministarstvo državne sigurnosti Sovjetskog Saveza smatra potrebnim da se uhite svi vodeći članovi te sekte te da se svi koji budu identificirani kao Jehovci, zajedno sa svojim obiteljima, deportiraju iz Ukrajine, Bjelorusije, Moldavije, Latvije, Litve i Estonije u Irkutsku i Tomsku oblast.” Ukupno je bilo prognano gotovo 10 000 ljudi, odnosno preko 3000 obitelji. Bila je to najveća vjerska deportacija u povijesti Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR).

Aleksandr Gurjanov, predsjedatelj konferencije, u svojim uvodnim riječima kazao je: “Progon te vjerske zajednice još uvijek traje. Zbog toga je posebno važno s povijesne točke gledišta preispitati Operaciju sjever.”

Pavel Poljan, povjesničar, geograf i stručnjak na području prisilnih migracija unutar SSSR-a, govorio je o povijesti Jehovinih svjedoka u Sovjetskom Savezu te je objasnio zašto su oni bili deportirani. Krajem 1940-ih i početkom 1950-ih Ministarstvo državne sigurnosti počelo je primjećivati da su Jehovini svjedoci jako dobro organizirani. Osim toga, gospodin Poljan rekao je: “[Jehovini svjedoci] su odlični propovjednici, a to se nije nimalo sviđalo ateističkim vlastima.”

Valerij Borščev, aktivist za ljudska prava i potpredsjednik moskovskog Helsinškog odbora, govorio je o tome kako su sovjetske vlasti pokušavale preodgojiti Jehovine svjedoke. Pritom su se koristili propagandom i drugim podmuklim metodama. S vremenom su “povjerenici [za vjerska pitanja] shvatili da je sve to uzaludno i da ne donosi rezultate“, rekao je gospodin Borščev. “Moramo odati priznanje Jehovinim svjedocima. Nisu se dali pokolebati.“

Sergej Davidis, član vijeća Centra za ljudska prava “Memorial” i predsjednik programa za podršku političkim zatvorenicima, od 1998. prati kako progon Jehovinih svjedoka u Rusiji sve više eskalira. Rekao je da se odluka Vrhovnog suda iz travnja 2017., kojom su raspuštena pravna tijela Jehovinih svjedoka, uvelike temeljila na optužbi da Jehovini svjedoci tvrde da je njihova religija bolja od svih drugih. “Sasvim je jasno da je to besmislena optužba”, rekao je gospodin Davidis. “U principu, svaka religija tvrdi da su njena učenja bolja od učenja drugih religija.”

Brat Jaroslav Sivulskij, predstavnik Europskog udruženja Jehovinih svjedoka, govorio je prisutnima o onome što su mu ispričali njegovi roditelji, koji su bili prognani u Sibir. Naveo je mnoge probleme s kojima su se suočavali Jehovini svjedoci koji su ondje živjeli. Mnoge obitelji morale su preživjeti u hladnim sibirskim šumama bez krova nad glavom. Zato su braća iskopala velike rupe u zemlji u kojima su mjesecima živjeli prije nego što su sagradili neke trajnije nastambe. Dok su živjeli u šumama, često su jeli koprive i koru drveta. Mnogi su umrli od gladi ili bolesti.

Brat Sivulskij rekao je da su 1951. Jehovini svjedoci bili deportirani iz istog razloga iz kojeg ih Rusija i danas progoni. Vlasti su u zabludi jer misle da je politička neutralnost Jehovinih svjedoka znak da ne poštuju državnu vlast. Previđaju činjenicu da su Jehovini svjedoci poznati po tome što poštuju vlasti, drže se zakona i marljivo rade.

Predsjedatelj konferencije Aleksandr Gurjanov u zaključku je rekao nekoliko riječi o trenutnoj situaciji u Rusiji: “Vlasti pokazuju posebnu netrpeljivost baš prema toj vjerskoj zajednici.” Konferencija je podsjetila sve prisutne da se 70 godina nakon deportacije povijest ponavlja. Građani koji poštuju zakon ponovno su proglašeni zločincima samo zato što ispovijedaju svoju vjeru, a to je pravo koje im je zajamčeno Ustavom.

Snimka konferencije dostupna je samo na ruskom jeziku.