Idi na sadržaj

Brat Anton Ostapenko

28. TRAVNJA 2021.
RUSIJA

Molitva i pjevanje teokratskih pjesama hrabrili brata Antona Ostapenka u istražnom zatvoru

Molitva i pjevanje teokratskih pjesama hrabrili brata Antona Ostapenka u istražnom zatvoru

NAJNOVIJA VIJEST | Ruski sud osudio brata Ostapenka

Dana 25. listopada 2021. Šaripovski gradski sud Krasnojarskog kraja proglasio je krivim našeg brata Antona Ostapenka i odredio mu šest godina i tri mjeseca uvjetne zatvorske kazne. Brat Anton zasada ne mora ići u zatvor.

Optuženik

Anton Ostapenko

  • Rođen: 1991. (Ekibastuz, Kazahstan)

  • Ukratko o bratu Ostapenku: Radi u jednoj elektrani na održavanju kotlovnice. Majka je njega i njegovu sestru upoznala s biblijskom istinom dok su još bili tinejdžeri. Krstio se kao Jehovin svjedok 2005.

    Oženio se Natalijom 2015. Vole skijati i bordati na snijegu. Osim toga, Anton voli svirati gitaru, pecati i igrati tenis.

Pregled slučaja

Dana 19. travnja 2019. policija u Šaripovu pretražila je deset domova Jehovinih svjedoka i ispitivala prisutnu braću i sestre. Uhitili su brata Antona i odveli ga u istražni zatvor, gdje se nalazio sve do 20. prosinca 2019., kad je bio pušten na slobodu. Optužen je za organiziranje aktivnosti ekstremističke organizacije.

Tijekom šest mjeseci koje je Anton proveo u zatvoru ponekad je bio jako tjeskoban. U nekoliko navrata okrenuo je leđa kameri u svojoj ćeliji, otišao do umivaonika i plakao.

Molitva mu je davala najviše snage. Anton kaže: “Preklinjao sam Jehovu da mi pomogne izdržati.” Osim toga, rekao je: “Još sam puno toga trebao naučiti. U zatvoru sam sazrio i ojačao u duhovnom pogledu. (...) Zanimljivo, kad se čovjek nađe u teškoj situaciji [poput ove], ono što je naučio u teoriji može vidjeti u praksi. Uostalom, nemaš uvijek Bibliju u ćeliji. Prije nego što sam završio u zatvoru, čitao sam o Jehovi, ali tek sam u zatvoru u potpunosti vidio kakav je on Bog. Moram vam reći da me to oduševilo. Nisam ga doživio samo kao svemogućeg Boga nego kao brižnog Oca koji me u potpunosti razumije i pomaže mi na nezamislive načine, i to baš u pravo vrijeme.”

Jako su ga hrabrile i teokratske pjesme. “Moja žena i ja uvijek smo zajedno pjevali pjesme, pa smo ih lakše zapamtili. To mi je dobro došlo u istražnom zatvoru. Kad bi se navečer ugasila svjetla, jako sam se volio moliti i otpjevati pjesmu. To mi je pomoglo da mirno zaspim.”

Anton čeka presudu i za to vrijeme smije raditi. No ne smije napuštati Šaripovo. Zbog toga ne može svoju majku voziti na liječničke preglede.

Molimo se za našu braću koja trpe progon i potpuno smo uvjereni da će im Jehova dati mir (Ivan 14:27).