Braća Oleg Danilov i Vladimir Ermolajev samo su neki od mnogih Jehovinih svjedoka u Rusiji koji ustrajno podnose progon. Ta dvojica hrabre braće rekla su da ih jačaju primjeri članova obitelji koji su u prošlosti pokazali hrabrost i vjeru.

Olegovi djed i baka, Fjodor i Jekaterina Rigel, postali su Jehovini svjedoci 1958. Kad su vlasti pokrenule progon Jehovinih svjedoka, policija je izvršila premetačinu u domu obitelji Rigel te im zaplijenila imovinu, a Fjodora kaznila globom. On se nije dao zastrašiti, nego je sa svojom obitelji i dalje nastavio služiti Jehovi.

Fjodor i Jekaterina imali su dvoje djece – Alfreda i Elu (Olegovu majku). Alfred i Ela u djetinjstvu su doživljavali ismijavanje i progon. No i oni su sačuvali jaku vjeru. Kad je Alfred trebao služiti vojsku, on je to odlučno odbio. Zbog toga je bio osuđen na tri godine zatvora.

I Oleg Danilov, poput svog ujaka Alfreda, služi trogodišnju zatvorsku kaznu zbog svoje vjere. U zatvoru je završio u ožujku 2021. te je otada razdvojen od svoje žene Natalije i njihova dva sina, Ilje i Nikite. Oleg i njegova obitelj uzdaju se u to da će im Jehova pomoći da podnesu kušnje, kao što je pomogao i Olegovom djedu i baki te ujaku.

Oleg kaže: “Često razmišljam o tome kako su članovi moje obitelji te ostala braća i sestre u Sovjetskom Savezu ustrajno podnosili kušnje te usto ostali radosni.” Osim toga, on kaže: “Za mene je to nepobitan dokaz snage Jehovinog duha. Uvjeren sam da ćemo moja obitelj i ja podnijeti sve kušnje i ostati radosni.”

Vladimirova baka Ana Ermolajeva upoznala je istinu 1953. u selu Serebrovu, u Irkutskoj oblasti. Ona je bila prva u selu koja je postala Jehovin svjedok. Jako su joj se protivili susjedi, pa čak i njena majka, koja s njom više nikad nije razgovarala.

Kad su predstavnici vlasti saznali da Ana propovijeda, optužili su je da predstavlja opasnost za svog sina Vladimira i zaprijetili su da će joj ga oduzeti.

Braća i sestre iz Anine skupštine sastavili su pismo u kojem su potvrdili da je ona dobra majka. Jedan brat odnio je pismo u Moskvu i predao ga tadašnjem predsjedniku Nikiti Hruščovu. Zanimljivo je da je Hruščov naredio da se provede istraga. Ana je bila oslobođena optužbi i vlasti joj nisu oduzele sina.

Ana je imala i kćer, koja se zvala Nadežda. Godine 1970. Nadežda je završila u bolnici zbog jakih bolova u trbuhu. Liječnici su je operirali prije nego što su postavili točnu dijagnozu. Tijekom ishitrene operacije liječnici su zaključili da Nadežda treba transfuziju krvi. Iako su i ona i njena majka jasno kazale da ne žele pogaziti svoja vjerska uvjerenja, liječnici su to ignorirali i dali Nadeždi transfuziju. Da stvar bude gora, dali su joj krivu krvnu grupu. Nažalost, Nadežda je ubrzo umrla. Da bi prikrili liječničku grešku, predstavnici vlasti su u jednim od najčitanijih novina lažno optužili Anu da je “žrtvovala vlastito dijete”.

Ta je tragedija dovela do neočekivanog obrata događaja. Naime, Anin muž Valentin nije želio živjeti po biblijskim načelima, ali svojoj je ženi dopuštao da djecu poučava o Bibliji. Kad je vidio kako Anini suvjernici pružaju podršku njihovoj obitelji u tom teškom periodu, počeo je proučavati Bibliju i postao je Jehovin svjedok.

Ana i Valentin nastavili su poučavati svog sina Vladimira da se drži biblijskih načela. Kad je Vladimir odrastao, oženio se s Ljubov, koja je vjerno služila Jehovi. Vladimir i Ljubov dobili su sina kojeg su također nazvali Vladimir. I oni su u svog sina usadili ljubav prema Bogu.

U veljači 2020. vlasti su izvršile premetačinu u domu Vladimira i njegove žene Valerije. Vladimir je bio uhićen i odveden u istražni zatvor, a potom je u kućnom pritvoru proveo gotovo dva mjeseca. Optužen je za organiziranje aktivnosti zabranjene organizacije i sada čeka presudu. Ako bude proglašen krivim, mogao bi biti osuđen na čak 15 godina zatvora. Vladimir nije usredotočen na to kakva će biti presuda, nego razmišlja o svojim roditeljima te djedu i baki, koji su vjerno služili Jehovi.

“Velika je čast podnositi nevolje zbog imena našeg Oca”, kaže Vladimir. “Moji roditelji te djed i baka ustrajno su podnosili kušnje te ostali vjerni Jehovi. I ja ću uspjeti u tome.”

Poput Olega i Vladimira, mnogi Jehovini svjedoci u Rusiji zahvalni su za duhovno nasljeđe koje su im ostavili vjerni članovi obitelji. Razmišljajmo i mi o primjerima onih koji su u prošlosti ustrajno podnosili kušnje, ali i o primjerima onih koji sada trpe progon te se ugledajmo na njihovu vjeru (Hebrejima 13:7).