Dana 20. svibnja 2021. Lenjinski okružni sud u Saratovu proglasio je krivim brata Rustama Seidkulieva i osudio ga na dvije i pol godine zatvora. Brat Rustam je odmah nakon izricanja presude odveden u zatvor.

Rustam Seidkuliev

• Rođen: 1977. (Ašgabat, Turkmenistan)

• Ukratko o bratu Seidkulievu: Odgojila ga je samohrana majka. Počeo je proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima 1993. Majka mu se pridružila dvije godine kasnije. Prije svog krštenja dvaput je bio u zatvor u Turkmenistanu zato što je odbio služiti vojni rok na temelju svoje savjesti oblikovane u skladu s biblijskim načelima.

  Uvjerio se da se biblijska proročanstva ispunjavaju i da su biblijski savjeti korisni za svakodnevni život, pa se 1998. predao Bogu i krstio. Njegova obitelj preselila se u Rusiju 2000., kad je njegov poočim bio deportiran zato što je Jehovin svjedok.

  Radio je kao tehničar za telekomunikacije i kao građevinski radnik. Svoju ženu Juliju upoznao je 2001. Oboje vole kuglati, igrati stolni tenis i odlaziti na izlete u prirodu. Od rujna 2019. brinu se za Rustamove roditelje.

U ožujku 2019. jedan agent Federalne službe sigurnosti došao je u dom brata Rustama i njegove žene Julije. Svojim automobilom blokirao je ulaz u njihovo dvorište. Ispitivao ih je odvojeno i zatim im uručio poziv da se jave u ured Federalne službe sigurnosti radi daljnje istrage.

Dana 15. veljače 2020. policija je uhitila Rustama i Juliju u jednom trgovačkom centru. Rustama su zadržali u zatvoru, a kasnije mu je jedan niži sud odredio kućni pritvor. U početku je bio u jednoj kaznionici u kojoj je proveo dva mjeseca. Cijelo to vrijeme nije smio viđati svoju ženu. Dok se nalazio u kućnom pritvoru, nije smio koristiti internet niti na bilo koji način komunicirati s ljudima izvan svog doma. Kućni pritvor mu je produžavan sedam puta. Rustam je u kućnom pritvoru proveo ukupno 217 dana.

Dok je bio u kućnom pritvoru, Rustam se suočio s mnogim poteškoćama. Jedno vrijeme bilo mu je dopušteno da izlazi u šetnju samo između 9 i 11 sati ujutro. Bila su mu nametnuta još neka ograničenja, pa tako nije smio održavati dvorište svoje kuće niti popraviti krov. Objasnio je kako je uspio zadržati pozitivan stav: “Dok sam bio u kućnom pritvoru, imao sam više vremena za molitvu i za razmišljanje o duhovnim stvarima. Stalno sam bio zaposlen i planirao sam što ću svaki dan raditi. To mi je pomoglo da ne budem potišten ni uznemiren. Znao sam da su neki moji suvjernici u zatvoru i da su njihove okolnosti puno teže nego moje.”

Rustam crpi snagu kad razmišlja o tome kako je izdržao prijašnje kušnje. Prisjećajući se vremena dok je bio u zatvoru u Turkmenistanu, on kaže: “Već sam osjetio Jehovinu pomoć mnogo puta u prošlosti, posebno dok sam kao mladić bio u zatvoru. To mi pomaže da se potpuno pouzdam u Jehovu i da budem smiren.”

Rustam se i dalje trudi revno služiti Jehovi. On kaže: “Ne smijemo propuštati sastanke niti zanemariti druge duhovne aktivnosti. Imamo samo ograničeno vrijeme za svjedočenje i za jačanje svojih suvjernika i zato ne smijemo ničemu dopustiti da nas u tome ometa. Služit ću Jehovi najviše što mogu, gdje god on to želi, jer je ostalo još jako malo vremena.”

Uvjereni smo da će Jehova i dalje davati našoj vjernoj braći i sestrama u Rusiji sve što je potrebno kako bi vršili njegovu volju (Hebrejima 13:21).