Idi na sadržaj

Sestra Irina Lohvicka

29. OŽUJKA 2021.
RUSIJA

Sestra Irina Lohvicka hrabro očekuje presudu

Sestra Irina Lohvicka hrabro očekuje presudu

NAJNOVIJA VIJEST | Ruski sud odbacio žalbu

Dana 16. studenoga 2021. jedan sud u Židovskoj autonomnoj oblasti odbacio je žalbu naše sestre Irine Lohvicke. Stoga ostaje na snazi prvobitna presuda. Sestra Irina zasada ne mora ići u zatvor.

Dana 19. srpnja 2021. Birobidžanski okružni sud Židovske autonomne oblasti proglasio je krivom našu sestru Lohvicku te joj odredio dvije i pol godine uvjetne zatvorske kazne.

Optuženica

Irina Lohvicka

  • Rođena: 1962. (Izvestkovoe)

  • Ukratko o sestri Lohvickoj: Otac joj je umro kad je imala šest godina. U djetinjstvu je voljela plesati, glumiti, plesti te igrati košarku i odbojku.

    Duboko ju je dirnula biblijska nada o uskrsnuću. Krstila se kao Jehovin svjedok 1993. Muž joj je umro sedam mjeseci nakon toga, tako da je sama odgajala svog sedmogodišnjeg sina Artura.

Pregled slučaja

Šestog veljače 2020. vlasti u Birobidžanu optužile su sestru Irinu i još pet sestara za sudjelovanje u ekstremističkim aktivnostima. Vlasti su pokrenule 19 kaznenih postupaka protiv 22 Jehovina svjedoka u tom gradu. Među njima su i Irinin sin Artur te njegova žena Ana.

Irinino saslušanje bilo je zatvoreno za javnost, pa čak i za novinare i njenu obitelj. Njeni zahtjevi da saslušanje bude otvoreno za javnost i da se njen slučaj vrati tužitelju bili su odbijeni.

Sve to loše je utjecalo na njeno fizičko i emocionalno zdravlje. No dobre duhovne navike pomogle su joj da podnese kušnje. Ona kaže: “Jehova mi je pomogao da nastavim s dobrim duhovnim navikama. Uvidjela sam da nije dovoljno samo čitati Bibliju nego da je trebam duboko proučavati.” Kad je bila toliko zabrinuta da nije mogla čitati Bibliju, molila je Jehovu za pomoć. Ona kaže: “Usrdno sam se molila Jehovi, a onda sam si postavila za cilj da se vratim svojim dobrim duhovnim navikama. Jehova me poučio da ne mislim samo na sebe nego i na druge.”

Irina razmišlja o onima kojima još više treba podrška i ohrabrenje, naprimjer o interesentima i svojim suvjernicima. Ona kaže: “Kad razmišljaš o drugima, nemaš se vremena sažalijevati ni biti previše zabrinut.”

Irinu hrabri i skupština, naročito starješine. Ona kaže: “Iako se i sami suočavaju s progonstvom, oni me tješe i uvijek nađu prave riječi da me ohrabre. Osim toga, uvijek su tu kad ih trebam i zbog toga sam im zahvalna.”

Uvjereni smo da će Jehova i dalje davati Irini sve što joj je potrebno kako bi podnijela kušnje u kojima se nalazi. Ona kaže: “Kad sam znala čitati o progonstvima, uvijek sam se pitala kako bih se ja ponašala u takvim situacijama. Bih li se oslanjala na Jehovu? Sad znam odgovor. Naravno, uz njegovu pomoć uvijek ću se oslanjati na njega. I ja ću, poput svih njegovih vjernih slugu, ostati čvrsta u vjeri, a Jehova će me poduprijeti ‘svojom pravednom desnicom’” (Izaija 41:10).