Četvrtog rujna 2019, tijekom suđenja šestorici Jehovinih svjedoka u Saratovu, uvaženi izučavatelj religija i državni savjetnik Ruske Federacije Sergej Igorevič Ivanenko pozvan je da svjedoči u korist Jehovinih svjedoka. Dr. Ivanenko napisao je dva znanstvena rada o Jehovinim svjedocima u Rusiji. Slijede izvaci iz iskaza koji je dao pod prisegom:

Vjerski život Jehovinih svjedoka. “Jehovini svjedoci po nečemu su jedinstveni: Oni se ne oslanjaju na stroga pravila ili vlast nekog vođe. Naprotiv, jedni drugima nastoje pomagati da pomoću Biblije oblikuju svoju savjest kako bi mogli samostalno donositi odluke na temelju nje.

Jehovini svjedoci trude se živjeti po onome što piše u Bibliji, u skladu s načelima koja su postavili Isus Krist i njegovi učenici u 1. stoljeću nove ere.

Što se tiče njihovog zajedničkog ispovijedanja vjere – koje obuhvaća proučavanje Biblije, odgovaranje na pitanja o biblijskim temama i pjevanje pjesama temeljenih na biblijskim recima – jasno je da Jehovini svjedoci daju sve od sebe kako bi živjeli po Bibliji.

Oni ujedno smatraju da vjerski život svakog kršćanina mora obuhvaćati i štovanje Boga u sklopu skupštine. Na svojim bogoslužjima Jehovini svjedoci analiziraju Novi zavjet, ono što on govori o Isusu Kristu i njegovim sljedbenicima te o počecima kršćanske crkve. (...) Jehovini svjedoci vjeruju da njihov vjerski život mora obuhvaćati i sastajanje sa suvjernicima unutar skupštine.

Oni naglašavaju da se učenici Isusa Krista prepoznaju po ljubavi koju pokazuju jedni drugima.”

Propovijedanje Jehovinih svjedoka. “Jehovini svjedoci jedinstveni su i po svojoj propovjedničkoj djelatnosti. Mislim da se s Jehovinim svjedocima nitko ne može usporediti kad je riječ o propovijedanju i gorljivosti. Svaki vjernik mora propovijedati.

Oni obično govore: ‘Evo što kaže Biblija.’ Ljudi mogu uzeti Bibliju i sami provjeriti. Ako se slažu s njima, pridružit će im se. Ako se ne slažu, neće im se pridružiti. Nema tu nikakve prisile.”

Optužba da su Jehovini svjedoci ekstremisti. “U početku su neke publikacije Jehovinih svjedoka proglašene ekstremističkima zato što su neki stručnjaci tvrdili da u njima piše da je religija Jehovinih svjedoka jedina prava religija, a da su sve druge krive. I druge vjere tvrde nešto slično, ali optužbe su iznesene samo protiv Jehovinih svjedoka. Izjave da je njihova religija jedina prava i da su sve druge krive protumačene su kao propagiranje vjerske superiornosti.

Kao izučavatelj religija, smatram da je [sudska presuda] manjkava. Čovjek u svakoj religiji može, ako to želi, naći izjave da je ona jedina prava, a da su sve druge krive ili u zabludi.

Za svakog se vjernika nesumnjivo može reći da svoju religiju smatra apsolutno istinitom, a da za druge misli kako su potpuno ili djelomično u krivu. Da nije tako, smatralo bi ih se licemjerima.

Međutim, Jehovini svjedoci trude se savjesno i dosljedno držati svjetovnih zakona dok se god oni ne kose s Božjim zakonom. Stoga je razumljivo zašto tako često čujemo da su Jehovini svjedoci vratili nekome novčanik ili da plaćaju kazne i poreze iako bi ih mogli zaobići. Oni se doista trude biti pošteni i nipošto ih ne bih optužio da su ekstremisti.”

Jehovini svjedoci i Biblija. “Jehovini svjedoci jedinstveni su i po tome što koriste različite prijevode Biblije u svom proučavanju i propovijedanju. Jako im je stalo do toga da Biblija bude dostupna na što više jezika. Oni su posve usredotočeni na Bibliju. Njihov prijevod Biblije proglašen je ekstremističkim. (...) Oni koji su donijeli tu odluku možda su mislili da su Jehovini svjedoci isključivo vezani za svoj prijevod Biblije i da će odustati od svoje vjere ako im se on oduzme. No to je bila kriva pretpostavka. Naime, Jehovini svjedoci cijene svaki prijevod Biblije.”

Uloga pravnih tijela u ispovijedanju vjere. “Odluka Vrhovnog suda Ruske Federacije pokazuje da (...) većina skupština Jehovinih svjedoka nije imala pravno tijelo koje bi je zastupalo pred zakonom. (...) Stoga nije točno reći da je svaki Jehovin svjedok u nekom području automatski član nekog pravnog tijela.

Što se tiče njihovih pravnih tijela, (...) pomno sam istražio statute i utvrdio da se u njima ne spominju nadglednici, starješine ili pioniri. Ti se izrazi ne koriste u njima. Statuti tih pravnih tijela obično govore o njihovim osnivačima, a to je najčešće grupa od desetak osoba. No te osobe u skupštini Jehovinih svjedoka nemaju nikakvu pravnu ulogu, nego isključivo vjersku. (...) Vjerska aktivnost Jehovinih svjedoka ista je u kojoj god zemlji ili području živjeli.

Jehovini svjedoci nisu ignorirali [odluku Vrhovnog suda o ukidanju njihovih pravnih tijela], nego su se trudili da je ne prekrše. Istovremeno su nastavili djelovati kao vjerska zajednica jer nju vlasti nisu zabranile. Oni i dalje ispovijedaju svoju vjeru kao pojedinci. Po njihovom mišljenju i po mišljenju izučavatelja religije, njihovo ispovijedanje vjere ne predstavlja kršenje odluke Vrhovnog suda.”

Jehovini svjedoci i transfuzija krvi. “Biblija kaže da je život u krvi. Prema tome, krv se nikad ne smije konzumirati. Ta je zabrana povezana s jelom, ali Jehovini svjedoci tumače je šire. Oni vjeruju da se krv ne smije uzimati ni u kojem obliku – ni u hrani (naprimjer, oni ne jedu krvavice) ni putem transfuzije. Međutim, oni prihvaćaju male krvne frakcije. O tome odlučuje svatko za sebe. (...) To što odbijaju transfuziju krvi ne znači da žele umrijeti. Baš naprotiv, oni žele kvalitetno liječenje i prvorazrednu medicinsku skrb. Transfuzija krvi, po njihovom mišljenju, nosi razne opasnosti jer se ljudi mogu zaraziti AIDS-om ili nekom drugom bolesti. To gledište dijele i mnogi liječnici. Beskrvna je kirurgija sigurnija. Statistika pokazuje da bogati ljudi obično izbjegavaju transfuziju krvi jer se time smanjuje vjerojatnost od infekcija i komplikacija.”

Jehovini svjedoci i novčani prilozi. “Čovjek može odlučiti da neće davati priloge. Teoretski govoreći, netko bi mogao cijeli život dolaziti na sastanke Jehovinih svjedoka i nikada ne dati u prilog niti jedan rubalj ili dolar. Svatko odlučuje sam za sebe hoće li dati novčani prilog ili neće.”

Iako je dr. Ivanenko iznio stručno mišljenje koje pokazuje da Jehovini svjedoci poštuju zakon, sud u Saratovu zanemario je njegove argumente i svu šestoricu naše braće osudio na zatvorske kazne različitog trajanja.

Dok Rusija nastavlja lažno optuživati i nepravedno zatvarati našu braću, mi se molimo da Jehova pomogne našim hrabrim i vjernim suvjernicima da ostanu radosni te da im pokaže da imaju njegovu naklonost (Psalam 109:2-4, 28).