Kratko nakon nedavne dopune Zakona o suzbijanju ekstremizma, kojom je predsjednik Vladimir Putin jasno spriječio zabranu nekih svetih spisa, ruske su vlasti polako počele zabranjivati Novi svijet, prijevod Biblije koji su objavili Jehovini svjedoci, tvrdeći da je riječ o ekstremističkom materijalu. Slučaj još nije riješen jer se čeka analiza vještaka koju je zatražio sam Sud. Naime, Centar za sociokulturna istraživanja i vještačenja u Moskvi treba obaviti stručnu analizu prijevoda Novi svijet. Budući da ovaj slučaj može imati dalekosežne posljedice, zanimljivo je čuti što su u ekskluzivnim intervjuima rekli neki izučavatelji religije, politolozi, sociolozi te stručnjaci za sovjetsko i postsovjetsko razdoblje.

• “Baš kao i svi drugi slični prijevodi, prijevod Novi svijet plod je iskrenog pokušaja da se shvati i što točnije prenese značenje izvornog teksta. Svi prijevodi vjerskih zajednica sadrže određene teološke tradicije, pa tako i prijevod Novi svijet. Naprimjer, on koristi ime ‘Jehova’, ali to ne umanjuje njegovu vjerodostojnost. Godine 2014. objavljen je Novi svijet na estonskom jeziku. On je privukao veliku pažnju estonskih prevoditelja Biblije, kako onih koji pripadaju raznim kršćanskim vjerama tako i onih iz akademskih krugova. Svi su rekli da je taj prijevod pravo osvježenje i da je vrlo jasan. Prijevod je 2014. završio na 3. mjestu prilikom dodjele nagrade za postignuća na estonskom jeziku, koju daje Ministarstvo istraživanja i obrazovanja” (Dr. Ringo Ringvee, savjetnik za vjerska pitanja, Estonsko ministarstvo unutarnjih poslova; izvanredni profesor komparativne religije, Teološki institut Estonske evangeličke luteranske Crkve, Estonija).

• “Među izučavateljima religijskih znanosti nema nimalo sumnje u to da Jehovini svjedoci ispovijedaju temeljne vrijednosti i načela sadržana u Bibliji. Jehovini svjedoci na glasu su kao vrsni prevoditelji Biblije” (Dr. Roman Lunkin, voditelj Centra za istraživanje religije i društva na Europskom institutu pri Ruskoj akademiji znanosti u Moskvi; predsjednik Udruženja stručnjaka s područja religije i prava, Rusija).

• “Opće je poznato da postoji mnogo prijevoda Biblije, počevši od Septuaginte (prijevoda Starog zavjeta na grčki) pa sve do prijevoda na suvremene jezike, uključujući i ruski. Naravno, svaki prijevod ima svoje specifičnosti zato što svaki jezik ima svoj način izražavanja i svoju logiku. No najvažnije je da osnovno značenje izvornog teksta ostane nepromijenjeno u svakom prijevodu Biblije, bez obzira na to kako se tumači biblijski tekst. Po mom mišljenju, Novi svijet upravo je takav prijevod” (Dr. Jekaterina Elbakjan, profesorica sociologije i analize društvenih kretanja na moskovskom Sveučilištu rada i sociologije; članica Europskog udruženja za religijske studije; glavna urednica ruskog izdanja sljedećih djela: Westminster Dictionary of Theological Terms, Study of Religion i Encyclopedia of Religions, Rusija).

• “Prijevod Novi svijet hvale bibličari iz cijelog svijeta koji zastupaju različite vjerske zajednice” (Dr. Gerhard Besier, profesor emeritus, Europske studije, Technische Universität Dresden; predavač na Sveučilištu Stanford; ravnatelj Instituta za istraživanje slobode i demokracije Sigmund Neumann, Njemačka).

• “Prijevod Biblije koji su načinili Jehovini svjedoci nije amaterski proizvod skupine vjernika. To je ogroman pothvat velikog broja profesionalnih prevoditelja koji je trajao godinama, a obavljen je uz pomoć uglednih lingvista, najboljih izučavatelja drevnih jezika. Stručnjaci, točnije rečeno bibličari, koji analiziraju novi prijevod Jehovinih svjedoka došli su do zaključka da nema razlika između starog i novog prijevoda te nisu naišli ni na kakve elemente ekstremističkih ideja Jehovinih svjedoka. Zastarjele riječi, pojmovi i izrazi koji se danas teško razumiju prevedeni su suvremenim izrazima. Protestanti su bez pogovora prihvatili ovaj prijevod te ga smatraju dijelom globalne biblijske obrazovne aktivnosti” (Dr. Ljudmila Filipovič, profesorica, pročelnica Odsjeka za povijest religija i religijskih studija na Institutu za filozofiju pri Nacionalnoj akademiji znanosti; potpredsjednica Ukrajinskog udruženja istraživača religije, Ukrajina).

• “Moramo reći da je prijevod Novi svijet na udaru kritika utjecajnih bibličara. No te se kritike odnose na ograničen broj doktrinarnih pitanja koja se tiču prijevoda nekih ključnih biblijskih redaka. Jehovini svjedoci u Bibliju nisu dodali ništa što bi imalo poticalo na ekstremističke ili nasilne aktivnosti. Naprotiv, Bibliju uvijek koriste kako bi promicali mir i zaustavili nasilje” (Dr. George Chryssides, bivši pročelnik Katedre za religijske studije na Sveučilištu u Wolverhamptonu; počasni suradnik komparativnih studija suvremenih religija na Sveučilištu York St. John i Sveučilištu u Birminghamu, Velika Britanija).

• “Daleko od toga da je riječ o ekstremističkoj publikaciji, a što se tiče prijevoda, sasvim je na mjestu. Budući da osim engleskog govorim i japanski i hebrejski, shvaćam s kojim se problemima susreću prevoditelji. No u prijevodu Novi svijet takvih problema nije bilo ništa više nego u većini ostalih dobrih prijevoda. Dapače, bilo ih je čak i manje nego u nekim drugim prijevodima, primjerice u prijevodu King James” (Profesor Frank Ravitch, profesor prava, šef katedre prava i religije Walter H. Stowers, Državno sveučilište u Michiganu, SAD).

• “Nijedan prijevod Biblije nije savršen. Za to postoji mnogo razloga. Neke retke iz prijevoda Novi svijet ja bih preveo drugačije. No tako bi napravio i u svim drugim prijevodima. Iako znam ruski, nisam stručnjak za taj jezik, pa ne mogu suditi o kvaliteti ruskog prijevoda. Kad je 2014. objavljen estonski prijevod Novi svijet, javnost ga je dočekala vrlo pozitivno. Zbog kvalitete i jasnoće prijevoda njegovo je objavljivanje čak nazvano književnim događajem godine. Što se tiče dosljednosti u prijevodu Novi svijet na svim jezicima, u konačnici se dobio proizvod s istom porukom i malim razlikama, koje su nezaobilazne jer je svaki jezik drugačiji. Ne vidim po čemu bi ruski prijevod bio jako drugačiji od estonskog. Stoga mogu sa sigurnošću reći da je to vjerodostojan prijevod i nipošto nema opasne ili ekstremističke ideje” (Dr. Ain Riistan, profesor Novog zavjeta, Fakultet teologije i religijskih studija, Sveučiliše u Tartuu; docent teologije slobodnih crkvi i povijesti religija, Teološki internat u Tartuu, Estonija).

• “Nažalost, mnogi predstavnici vlasti koji su odlučili zaplijeniti Biblije Jehovinih svjedoka ništa ne znaju o vjeri i Svetom pismu. Biblija Novi svijet je dobra, iako je prijevod nekih redaka diskutabilan. No to se može reći i za druge prijevode, pa i za prijevode Rimokatoličke crkve, kojoj i sam pripadam” (Dr. Basilius Groen, član programa UNESCO Chairs za međukulturni i međureligijski dijalog u jugoistočnoj Europi, Sveučilište Karl-Franzens; profesor liturgije i sakramentalne teologije te ravnatelj Instituta za liturgiju, kršćansku umjetnost i himnologiju na Sveučilištu u Grazu, Austrija).

• “Iz mog akademskog kuta gledanja, stručnjaci i vlasti ne trebaju provjeravati prijevod Novi svijet. To je vjerski tekst, a u to se predstavnici demokratske države ne smiju miješati. Tvrditi da je prijevod Novi svijet opasan ili ekstremistički materijal čista je besmislica!” (Dr. Hocine Sadok, predavač prava i voditelj Odsjeka za socijalnu ekonomiju i poslovno pravo, Université de Haute Alsace, Francuska).

• “Općenito govoreći, smatram da većina stručnjaka cijeni prijevod Jehovinih svjedoka, iako neki zamjeraju kako su prevedene neke riječi i izrazi” (Dr. William Cavanaugh, profesor katoličkih studija, Centar za katolicizam i međukulturnu teologiju, Sveučilište DePaul, SAD).

• “Mislim da je zabrana uvoza prijevoda Novi svijet u Rusku Federaciju očigledno kršenje dopune članka 3 Federalnog zakona o suzbijanju ekstremizma, koji je u jesen 2015. potpisao gospodin Putin, jer taj zakon ne govori ništa o prijevodima svetih tekstova. Kao što znamo, niti jedna sveta knjiga (Biblija, Kur’an, Tanah i Kanjur) nije napisana na ruskom ni staroslavenskom, tako da u Ruskoj Federaciji postoje samo prijevodi tih knjiga, a ponavljam da ih ima puno. Zakon ne precizira koji se prijevodi svetih knjiga mogu koristiti u Ruskoj Federaciji, a koji su zabranjeni. Prema tome, može se koristiti svaki prijevod, a zabrana bilo kojeg prijevoda sasvim je protuzakonita” (Dr. Elbakjan, Rusija).

• “Zabranjivanje bilo kojeg vjerskog materijala, a naročito Biblije koju uvažena vjerska zajednica kao što su Jehovini svjedoci već dugo koristi kao svetu knjigu, doista je sumnjivo. Postoji mnoštvo prijevoda Biblije koje koriste druge kršćanske zajednice, a nisu zabranjeni. Dakle, očito je da Rusija napada Jehovine svjedoke, a ne njihovu Bibliju” (Dr. Derek Davis, odvjetnik i bivši ravnatelj Instituta za crkveno-državne studije J.M. Dawson, Sveučilište Baylor, SAD).

• “Rusija je potpisnica Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Svojim pokušajem da zabrani spornu Bibliju krši konvencije koje štite slobodu vjeroispovijedi” (Dr. Jeffrey Haynes, profesor politike i ravnatelj Centra za istraživanje religije, sukoba i suradnje na londonskom Metropolitan Universityju; predavač u Europskom udruženju za politička istraživanja, Velika Britanija).

• “U Rusiji, u kojoj su vjerski osjećaji oduvijek bili srž kulture i napretka, vlasti religiju smatraju sumnjivom i nedostojnom povjerenja. Tko bi pomislio da će usvajanje zakona koji štiti jedne svete spise dovesti do zabrane drugih svetih spisa? Teološko-pravni mehanizam već pokušava odvojiti sveto od nesvetog. Prvi koji ispaštaju jesu Jehovini svjedoci i njihov prijevod Biblije, što ne čudi jer se od 2009. protiv njih vodi politički motivirana kampanja” (Dr. Lunkin, Rusija).

• “Sama činjenica da su prijevod Novi svijet objavili Jehovini svjedoci po mom je mišljenju više nego dovoljan razlog da Rusija zabrani njegovu distribuciju. Naravno, to je posve nerazumno jer Biblija je Biblija, baš kao što je Kur’an Kur’an. Nemam razloga sumnjati da je prijevod Novi svijet vrlo pomno preveden” (Profesor William Bowring, profesor prava te ravnatelj programa za magistre prava i magistre društvenih ili humanističkih znanosti na području ljudskih prava, Pravni fakultet Birkbeck pri Londonskom sveučilištu; član odvjetničkih komora Middle Temple i Gray’s Inn, Velika Britanija).

• “Mislim da nove dopune vrijede za Jehovine svjedoke i za druge male, prilično nove vjerske pokrete. Cijela ta situacija ukazuje na problem političko-pravne prirode — nema nastojanja da se razumije i procijeni odnos države i religije kao posebne vrste civilno-političke institucije te posebnog područja sociopolitičkog života. Kad je riječ o odnosima države i religije, u ovoj zemlji [Rusiji] još uvijek nema jasno definiranih načela i rješenja u obliku državnih mjera (konvencije, strategije, programi). Ta političko-pravna zavrzlama vodi do opće kriminalizacije odnosa države i religije time što dovodi u pitanje kolektivne interese i omogućava svojevoljno odlučivanje o primjeni zakonskih normi. Osim toga, šteti i religijama te međuvjerskom dijalogu u cjelini jer vodi do političkih spekulacija i rušenja najviših vrijednosti. Svaka vjerska tradicija visoko cijeni svete spise. Ona ne samo da stvara zbirku tih spisa nego i određuje njeno kanonstvo” (Dr. William Schmidt, glavni urednik djela Eurasia: the spiritual traditions of the peoples; profesor, Državni i savezni odnosi, Ruska predsjednička akademija nacionalne ekonomije i javne uprave, Rusija).

• “Ne mogu se sjetiti nijednog dobrog razloga zašto bi ruske vlasti trebale diskriminirati prijevod Novi svijet. U Bibliji Jehovinih svjedoka sigurno nema ničega ekstremističkog. To je prijevod koji slijedi hebrejski i grčki tekst, a njegov je sadržaj u osnovi jednak sadržaju drugih priznatih prijevoda” (Dr. Chryssides, Velika Britanija).

• “Čini mi se da su ruske vlasti odlučile Jehovine svjedoke prikazati kao ekstremističku organizaciju i sada rade sve što mogu da bi opravdale tu svoju odluku, koju možemo i trebamo označiti kao pogrešnu” (Dr. Thomas Bremer, bivši član Centra Jordan koji se bavi naprednim istraživanjem Rusije, Njujorško sveučilište; profesor ekumenske teologije, studija istočnih crkava i studija pomirenja, Sveučilište u Münsteru, Njemačka).

• “Ovo me nimalo ne čudi. Sve je to u skladu s principima i metodama koje je Sovjetski Savez primjenjivao na vjerske manjine. Jedino što umjesto otvorene zabrane većine vjerskih aktivnosti Rusija sada više voli kontrolirati manjine pod krinkom pravnih mjera koje su navodno opravdane jer se njima štiti javni red i sprečava opasni ekstremizam” (Dr. Jim Beckford, član Britanske akademije; profesor emeritus sociologije na Sveučilištu Warwick; bivši predsjednik američkog Društva za znanstveno istraživanje religije, Velika Britanija).

• “Iza nedavnog zakona koji zadire u sferu religije stoji sljedeća ideja: postoje takozvane tradicionalne religije (tradicionalne u Rusiji, znači prije svega Ruska pravoslavna crkva, ali i islam, judaizam i budizam) te netradicionalne (naprimjer Jehovini svjedoci). Po toj logici, tradicionalne religije moraju dobiti državne povlastice jer vrše pozitivan utjecaj na rusko društvo. S druge strane, netradicionalne religije treba kontrolirati i ograničiti im aktivnosti jer u rusko društvo uvode strane vrijednosti i način života. Zato će Jehovini svjedoci i druge vjerske manjine teško profitirati od novih zakona koji brane osjećaje vjernika ili ne dopuštaju zabranu četiriju svetih tekstova. No ja sam uvjeren da Jehovini svjedoci i druge miroljubive vjerske manjine diljem Ruske Federacije trebaju uživati slobodu vjeroispovijedi koju jamči ruski Ustav” (Dr. Dmitrij Uzlaner, suradnik Moskovskog fakulteta društvenih i ekonomskih znanosti; urednik časopisa State, Religion and Church, Rusija).

• “Jehovinim svjedocima treba omogućiti puno pravo pristupa svom prijevodu Biblije. Bez lako dostupnog Svetog pisma nema vjerske slobode. Postoji na stotine različitih prijevoda Biblije koji su povezani s različitim vjerskim predajama. Neispravno je iz mora prijevoda izdvojiti onaj Jehovinih svjedoka i proglasiti ga ekstremističkim. To Jehovinim svjedocima uvelike otežava da žive svoju vjeru” (Gospodin Eric Rassbach, zamjenik glavnog savjetnika fondacije The Becket Fund for Religious Liberty, SAD).

• “Svaka zakonska zabrana bilo kojeg prijevoda Biblije otvorena je uvreda vjerskoj toleranciji, naročito jer izdvaja određenu vjersku manjinu i okomljuje se na njeno tumačenje Svetog pisma. Država se ne bi trebala baviti teološkim debatama koji je prijevod Biblije ispravan” (Dr. Emily Baran, docentica Ruske i istočnoeuropske povijesti na Sveučilištu Middle Tennessee, SAD).

• “Trenutno postoji snažna veza između ruske države i Ruske pravoslavne crkve, koja, kao i sama Rusija, ima nesuglasica s ostalim dijelovima pravoslavnog svijeta. Pretpostavljam da se Crkva neće pomiriti s tim da se prijevod Novi svijet, prijevod Jehovinih svjedoka, smatra mjerodavnom svetom knjigom koje se drži kršćanstvo, religija koja se uz judaizam, islam i budizam smatra priznatom tradicionalnom religijom. Krut način razmišljanja političkih vlasti daje naslutiti da i one žele ograničiti utjecaj onih koji se oslanjaju na svoje tekstove i vjerovanja te žele objasniti drugima svoje stavove. Činjenica da Jehovini svjedoci postoje još od vremena carske Rusije ne utječe na mišljenje vlasti, a to jasno dokazuje pritisak kojem su oni izloženi već desecima godina” (Sir Andrew Wood, suradnik na Ruskom i euroazijskom programu, Chatham House, Kraljevski institut međunarodnih poslova; bivši veleposlanik Velike Britanije u Rusiji [1995-2000], Velika Britanija).

• “Razlog zabrane, ne samo prijevoda Novi svijet nego i drugih knjiga, jest stjecanje monopola nad duhovnim životom Rusije. Zabrana spornog prijevoda Svetog pisma dio je ostvarivanja tog cilja. Osim prijevoda Jehovinih svjedoka Ruska pravoslavna crkva ne priznaje ni mnoge druge prijevode, uključujući i Vulgatu, katolički prijevod Biblije na latinski jezik. Katolici pak ne priznaju luteransku Bibliju” (Dr. Filipovič, Ukrajina).

• “Dopune Zakona o suzbijanju ekstremizma samo naizgled štite kršćansku Bibliju od cenzure i zabrane. Međutim, izgleda da nije zaštićen sveti tekst, nego samo neki njegovi prijevodi. Moguće je da je prijevod Novi svijet zaplijenjen ne samo zbog sadržaja nego i zbog samog njegovog porijekla. Naime, taj su prijevod načinili Jehovini svjedoci. Na njih se gleda kao na prijetnju tradicionalnim ruskim vrijednostima, i to u raznim pogledima. Prijetnju predstavlja sve — od njihovog svakodnevnog života do njihovog kongregacijskog uređenja, njihovih vjerskih uvjerenja te njihovog prijevoda Biblije. Čak ih se smatra američkim uvozom. Sve u svemu, smatra ih se autsajderima koji po zakonu ne bi smjeli postojati u Rusiji” (Dr. Zoe Knox, docentica suvremene ruske povijesti na Sveučilištu u Leicesteru, Velika Britanija).

• “Masovna zapljena Biblija Jehovinih svjedoka pokazuje da Rusija samo neke prijevode Biblije smatra zakonski prihvatljivima, čime dodatno krši slobodu vjeroispovijedi. Ruske vlasti trebaju temeljito reformirati Zakon o suzbijanju ekstremizma, što su preporučili Europski sud za ljudska prava, Venecijanska komisija te Organizacija za europsku sigurnost i suradnju” (Gospođa Catherine Cosman, viši politički analitičar [Europa i zemlje bivšeg SSSR-a], Američka komisija za promicanje slobode vjeroispovijedi u svijetu, SAD).

• “Ne podupirem zabranu prijevoda svetih spisa. Neraskidiva veza koja postoji između Ruske pravoslavne crkve i ruskog nacionalizma snažno utječe na korake koje Rusija poduzima kako bi kontrolirala ispovijedanje vjere. Mnoge Ruse brine ‘zlatna groznica’ prozelitizma koja je u njihovoj zemlji zavladala nakon pada Sovjetskog Saveza. Puno njih smatra da Ruskoj pravoslavnoj crkvi treba dati prostora da se oporavi od komunističkog režima” (Dr. Cavanaugh, SAD).

• “Odlučno branim pravo Jehovinih svjedoka da imaju svoj prijevod Svetog pisma koji se temelji na njihovom istraživanju Božje Riječi. Nijedna se vlast ne smije miješati u prijevod i/ili objavljivanje vjerskog materijala. Sloboda vjeroispovijedi temeljno je ljudsko pravo, a vlasti trebaju podržavati slobodu izražavanja različitih vjerskih mišljenja” (Dr. John Bernbaum, ravnatelj moskovskog Rusko-američkog instituta, SAD).

• “U prijevodu Novi svijet ne nalazimo nikakve naznake ekstremizma. Progon Jehovinih svjedoka u Rusiji i zabranu njihove literature te njihovih skupština smatramo vjerskom diskriminacijom” (Aleksandr Verhovskij, ravnatelj Moskovskog centra za informacije i analizu SOVA [ruska neprofitna organizacija, koja vodi istraživanja na području nacionalizma, ksenofobije, odnosa crkve i sekularnog društva te političkog radikalizma], Rusija).

• “Biblija koju su preveli Jehovini svjedoci nije knjiga o političkom sukobu s ruskim društvom. To je prijevod kao i svi drugi. Ne razumijem kako Biblija Jehovinih svjedoka može biti ekstremistički materijal. Da jest, bila bi zabranjena u svim drugim demokratskim zemljama koje reagiraju i na najmanji trag političkog ekstremizma. Međutim, ona nije zabranjena u demokratskim zemljama” (Dr. Régis Dericquebourg, sociolog, docent, stručnjak za nove vjerske pokrete, Fakultet komparativnih studija religije i humanizma, Antwerpen, Belgija).

• “Nažalost, Rusija često zanemaruje ljudska prava etničkih i vjerskih manjina koje djeluju unutar njenih granica. Ako uzmemo u obzir široko značenje riječi ‘ekstremizam’, koje su odredili ruski ksenofobni predstavnici vlasti, onda bi se takvim mogao nazvati svaki prijevod kršćanske Biblije, pa i prijevod Ruskog pravoslavnog sinoda iz 1876” (Dr. Mark Elliott, osnivač i urednik biltena East-West Church and Ministry Report, Sveučilište Asbury, Kentucky, SAD).

• “Rusija bi voljela da simbol kršćanstva bude samo Ruska pravoslavna crkva i njena literatura. Osim Jehovinih svjedoka, u Rusiji se i druge vjerske zajednice suočavaju s velikim problemima. Kad već govorim o tome, moram napomenuti da to zapravo predstavlja povratak na stanje koje je vladalo u doba carske Rusije. Vjerske organizacije koje u Sjedinjenim Američkim Državama imaju velik broj članova ponajmanje su dobrodošle u Rusiji” (Dr. Besier, Njemačka).

• “Odluka da se zakonom zabrani ruski prijevod Biblije Jehovinih svjedoka, koji je prikazan kao ekstremistički, nešto je nečuveno u Europi. S druge strane, ukidanje zabrane na ‘Bibliju, Kur’an, Tanah i Kanjur, njihov sadržaj i njihove citate’ sama je po sebi dobra, ali je zapravo nepobitan dokaz da postoji diskriminacija između tih svetih tekstova i svetih tekstova ostalih religija. Pravljenje takve razlike posve je nerazumno jer ne postoji nijedan dokaz da su tekstovi jednih religija ekstremistički, a drugih nisu” (Dr. Silvio Ferrari, doživotni počasni predsjednik Međunarodnog konzorcija pravnih i religijskih studija; suurednik časopisa Oxford Journal of Law and Religion; suosnivač Europskog konzorcija za istraživanje odnosa crkve i države; profesor prava, religije i kanonskog prava na Sveučilištu u Milanu, Italija).

• “Jako je opasno kad vlasti počnu odlučivati koji je prijevod vjerskih tekstova ‘ispravan’ ili dopušten. To nije njihov posao. O tome trebaju debatirati vjernici. Postoji mnogo verzija i tumačenja svetih tekstova, pa tako i Biblije, a kad neka vlast vjernicima pokušava nametnuti svoju verziju vjerske istine, onda je to kršenje slobode vjeroispovijedi i međunarodnih zakona” (Dr. Carolyn Evans, dekanica, profesorska katedra Harrison Moore, Pravni fakultet u Melbourneu, suurednica časopisa Religion and International Law; suurednica časopisa Law and Religion in Historical and Theoretical Perspectives, Australija).

• “U europskom međunarodnom pravu ne mogu pronaći nijedan temelj za zabranu svete knjige bilo koje vjerske zajednice, dokle god ona ne širi mržnju ili remeti javni red. Nije na državi da sudi o tome koja religija ili Biblija treba biti priznata” (Dr. Javier Martínez-Torrón, profesor prava i pročelnik Odsjeka za pravo i religiju na sveučilištu Universidad Complutense de Madrid, Španjolska).

• “Kao što Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima već dugo tvrdi, činjenica da je neka religija ‘proglašena službenom ili tradicionalnom (...) ne smije dovesti do ugrožavanja ničijih prava’. Prema tome, kad se daju povlastice nekoj ‘tradicionalnoj’ vjerskoj zajednici, a istovremeno postavljaju ograničenja drugim ‘netradicionalnim’ vjerama, to vrlo lako može dovesti od kršenja zabrane diskriminacije na osnovi vjere ili uvjerenja te do narušavanja zaštite prava, koju jamči Pakt” (Profesor Robert Blitt, profesor prava, Sveučilište Tennessee; bivši pravni ekspert za međunarodno pravo u Američkom povjerenstvu za promicanje slobode vjeroispovijedi u svijetu, SAD).

• “Da barem ruske vlasti ne idu na ruku tradicionalnim religijama! Izgleda da se veći otpor stvara prema stranim utjecajima nego prema samoj religiji. Politička klima u Rusiji trenutno nalaže da treba držati u pat-poziciji sva mišljenja ili pokrete koji bi mogli dovesti do bilo kakvog raskola — političkog ili vjerskog. Ruske vlasti najradije bi sa svog teritorija uklonile utjecaje stranih sila. Uvjerene su da vjerske manjine koje su se pojavile u novije vrijeme, recimo Jehovini svjedoci, pomažu u širenju stranog utjecaja u Rusiji. Zbog toga vlasti na Jehovine svjedoke prije svega gledaju kao na sjevernoameričku zajednicu, izvor nepoželjnog utjecaja u Rusiji. Stoga ruskim vlastima pravno mišljenje ne igra nikakvu ulogu. Zakonske mjere poduzete protiv Jehovinih svjedoka obična su izlika” (Dr. Sadok, Francuska).

• “Uplitanje vlasti ozbiljno ugrožava jedno nadasve važno pravo vjerskih zajednica, institucija i organizacija, a to je pravo da proizvode, uvoze i raspačavaju vjerske publikacije i materijale, prije svega svete tekstove kao što je primjerice Biblija, pa tako i prijevod Novi svijet koji su objavili Jehovini svjedoci. Vlasti su otišle toliko daleko da su dovele u pitanje temeljnu slobodu vjerskih zajednica da same izaberu svoju verziju Svetog pisma, odnosno da imaju svoj prijevod i svoje tumačenje svetog teksta. Ruske vlasti time krše svoju dužnost da neutralno i nepristrano pristupaju vjerskim istinama i tekstovima” (Dr. Marco Ventura, profesor prava i religije, Sveučilište u Sieni; ravnatelj Centra za religijske studije u Zakladi Bruno Kessler; stručni suradnik na Sveučilištu u Strasbourgu, u Centru za pravo, religiju, menadžment i sociologiju, Italija).

• “Po mom mišljenju, cijela ova priča povezana je sa slobodom vjeroispovijedi u Rusiji, koja je vrlo upitna. Jehovini svjedoci nisu jedina vjerska zajednica koja u posljednje vrijeme ima problema u Rusiji. Međutim, smatram da je zabrana nekog prijevoda Biblije krajnje uznemirujuća. Ako zabranite jedan prijevod, onda su u principu svi prijevodi ugroženi. Po tome ispada da se dopuna zakona odnosi samo na izvorne tekstove svetih spisa (kad je u pitanju Biblija, samo na hebrejske, aramejske i grčke tekstove). A što je onda sa svim njihovim prijepisima? Sama ta činjenica pokazuje koliko je zabrana proizvoljna. Ona se mora temeljiti na drugim elementima, a ne na samom prijevodu” (Dr. Riistan, Estonija).

Kontakt:

Međunarodni: David Semonian, Služba za odnose s javnošću, tel: +1 718 560 5000

Rusija: Jaroslav Sivulskij, tel: +7 812 702 2691