Ruske vlasti i dalje vode agresivan napad na Jehovine svjedoke, i to pod okriljem države. Državni tužitelj prijeti da će raspustiti Administrativni centar Jehovinih svjedoka u Rusiji zbog njihovih navodnih ekstremističkih aktivnosti. U pismu upozorenja od 2. ožujka 2016. zamjenik tužitelja V. Ya. Grin zatražio je da Centar prestane činiti sve “prekršaje” u roku od dva mjeseca.

Upozorenje je izdano s ciljem da se Jehovine svjedoke prikaže kao građane drugog reda te da se ograniči njihova sloboda vjeroispovijedi. Ako dođe do raspuštanja, Administrativni centar bit će zatvoren i uvršten u popis ekstremističkih organizacija, a čitava nekretnina prijeći će u vlasništvo države. Budući da 406 pravnih tijela Jehovinih svjedoka i više od 2 500 njihovih skupština ne mogu funkcionirati bez Administrativnog centra, i oni bi mogli biti raspušteni. Zbog toga bi Jehovini svjedoci diljem Rusije mogli ostati bez svojih dvorana u kojima održavaju vjerske sastanke. Na koncu bi raspuštanje Administrativnog centra moglo dovesti do toga da se Jehovinim svjedocima uskrati pravo na ispovijedanje vjere.

Rusija planski napada Jehovine svjedoke, i to na temelju izmišljenih dokaza, pri čemu hotimično zloupotrebljava Zakon o suzbijanju ekstremizma. Godine 2015. UN-ov Odbor za ljudska prava izrazio je “zabrinutost zbog brojnih izvještaja koji pokazuju da se zakon [o suzbijanju ekstremizma] sve više koristi kako bi se ograničila sloboda izražavanja, (...) a pritom se cilja, među ostalima, na Jehovine svjedoke”. *

Jehovini svjedoci zakonski su priznata religija u svim dijelovima svijeta. Oni uživaju slobodu vjeroispovijedi u demokratskim zemljama diljem svijeta i u svim državama članicama Europske Unije. No u Rusiji nije tako. Napadi na Jehovine svjedoke, koji mirno ispovijedaju svoju vjeru, sustavno se zaoštravaju od sredine 1990-ih. Situacija se pogoršala nakon što je Rusija usvojila Zakon o suzbijanju ekstremizma i počela ga pogrešno primjenjivati na Jehovine svjedoke te koristiti kao represivnu mjeru.

Godine 2002. Rusija je usvojila Zakon o suzbijanju ekstremizma kako bi se obranila od terorizma. Međutim, kad je Zakon izglasan, pojavila se bojazan da će vlasti iskoristiti nejasnu definiciju ekstremističke aktivnosti kako bi opravdavale vjerski progon. Godine 2003. UN-ov Odbor za ljudska prava potaknuo je Rusiju da izmijeni Zakon i preciznije objasni što spada u ekstremističke aktivnosti kako bi se “izbjeglo bilo kakvo proizvoljno tumačenje Zakona”. *

U izmjenama koje su uslijedile Zakon nije nimalo razjašnjen, nego je proširena njegova primjena, tako da se može odnositi na čitav spektar ljudskog djelovanja. Godine 2012. Parlamentarna skupština Vijeća Europe izjavila je: “U izvornom tekstu Zakona ekstremizam je djelomično definiran kao ‘poticanje na društveni, rasni, nacionalni ili vjerski nesklad, koje je povezano s nasiljem ili koje navodi na nasilje’. Izmjenom Zakona iz 2006. uklonjen je izraz ‘koje je povezano s nasiljem ili koje navodi na nasilje’. (...) Takva nedorečena definicija ‘ekstremizma’ policiji i vlastima omogućava proizvoljno primjenjivanje Zakona.”

Bojazan da će vlasti pogrešno primjenjivati Zakon pokazala se opravdanom. Držeći se slova zakona, Ured državnog tužitelja 2007. pokrenuo je istragu nad Jehovinim svjedocima. Zamjenik državnog tužitelja V. Ya. Grin, koji je nedavno potpisao upozorenje upućeno Administrativnom centru Jehovinih svjedoka, izdao je dokument u kojem je ruskim tužiteljima naredio da provedu istragu nad Jehovinim svjedocima. Taj je dokument bio prvi pokazatelj da će se napad na Jehovine svjedoke provoditi diljem države i da iza njega stoji najviši stupanj vlasti.

Iako Jehovini svjedoci ne sudjeluju ni u kakvoj protuzakonitoj aktivnosti, od 2007. tužitelji diljem Rusije otvorili su više od 500 slučajeva protiv Jehovinih svjedoka. U spomenutom izvještaju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz 2012. pisalo je: “Zakon o suzbijanju ekstremizma, koji je usvojen 2002, pogrešno se primjenjuje kako bi se ugušilo djelovanje nekih religija, naročito Jehovinih svjedoka, kojih u Rusiji ima čak 162 000. Zloupotreba Zakona vrtoglavo je porasla otkako su 2006. usvojene izmjene tog zakona”. *

Prije nego što su se okomile na Administrativni centar, koji se nalazi u blizini Sankt Peterburga, vlasti su svoju pažnju usredotočile na literaturu koju tiskaju Jehovini svjedoci. Tužitelji iz Taganroga i Gorno-Altajska uložili su žalbe sudu, tražeći da se brojne publikacije Jehovinih svjedoka proglase ekstremističkima i uvrste u službeni popis ekstremističkih sadržaja.

Pozivajući se na tobožnja stručna mišljenja, sudovi u Taganrogu i Gorno-Altajsku donijeli su 2009. i 2010. presude u korist tužitelja. Te dvije presude, po kojima su zabranjene 52 publikacije Jehovinih svjedoka, postale su temelj za većinu optužbi protiv te vjerske zajednice. Vlasti u drugim dijelovima Rusije slijedile su primjer tih dvaju gradova. Prema najnovijim podacima, sudovi su u službeni popis ekstremističkih sadržaja uvrstili 87 publikacija Jehovinih svjedoka.

Jehovini svjedoci žalili su se na presude donesene u Taganrogu, Gorno-Altajsku i svim drugim ruskim gradovima u kojima su njihove publikacije proglašene ekstremističkima. Uložili su 28 žalbi Europskom sudu za ljudska prava kako bi pobili optužbe o ekstremizmu i ispravili nepravdu koja im je nanesena. Europski sud za ljudska prava uskoro bi trebao donijeti presude u 22 slučaja. Iznoseći obranu pred Europskim sudom, Rusija je priznala da mnoge publikacije Jehovinih svjedoka koje su na popisu ekstremističkih sadržaja “ne sadrže ni izravno ni indirektno poticanje na nasilje”.

Nakon što su ruske vlasti uspjele literaturu Jehovinih svjedoka na sudovima proglasiti ekstremističkom, dobile su “pravni” temelj za napad na Jehovine svjedoke i daljnje ograničavanje njihovog prava na slobodu izražavanja.

• Ruske su vlasti 2010. Jehovinim svjedocima ukinule dozvolu za uvoz i distribuciju časopisa Stražarska kula i Probudite se! Njihov časopis Stražarska kula tiska se od davne 1879. Obje publikacije najtiražniji su časopisi na svijetu.

• U ožujku 2015. vlasti su počele zaustavljati pošiljke vjerske literature Jehovinih svjedoka i sprečavati njihov ulazak u zemlju.

• U srpnju 2015. službena internetska stranica Jehovinih svjedoka, jw.org, zabranjena je u Rusiji, pa su elektronička izdanja Jehovinih svjedoka svima nedostupna. Poticanje na čitanje te internetske stranice kazneno je djelo.

• Početkom 2016. tužitelj u Viborgu zatražio je da se Biblija — prijevod Novi svijet, koju izdaju Jehovini svjedoci, proglasi ekstremističkom.

Osim što vlasti ograničavaju slobodu izražavanja, literaturu koja je uvrštena u popis ekstremističkih sadržaja koriste kao izgovor za otvaranje istraga nad pravnim tijelima Jehovinih svjedoka te za podizanje tužbi protiv pojedinih Jehovinih svjedoka.

Publikacija koja dođe na službeni popis ekstremističkih sadržaja zabranjena je za masovnu distribuciju, tiskanje ili pohranu s ciljem raspačavanja iste. Lokalne su vlasti iskoristile tu zakonsku odredbu te ishodovale sudske naloge za pretres stotina domova Jehovinih svjedoka i njihovih dvorana u potrazi za zabranjenom vjerskom literaturom.

Pretresi su često vrlo agresivni, a vlasti zaplijene puno više nego što to zakon dopušta te čak oduzimaju osobne predmete i svu vjersku literaturu, bez obzira na to nalazi li se na službenom popisu ekstremističkih sadržaja.

• U kolovozu 2010. u Joškar-Oli grupa od oko 30 policajaca, pripadnika Službe državne sigurnosti i naoružanih specijalaca prekinula je jedan vjerski sastanak. Neke su Jehovine svjedoke držali za vrat, a ruke su im držali na leđima. Predstavnici vlasti izvršili su premetačinu dvorane te zaplijenili neke osobne predmete, dokumente i literaturu.

• U srpnju 2012. u Republici Kareliji maskirani pripadnici Službe državne sigurnosti naoružani automatskim oružjem napali su jednog Jehovinog svjedoka u javnosti, gurnuli ga na njegov automobil i stavili mu ruke na leđa. Vlasti su pretražile domove nekoliko Jehovinih svjedoka te zaplijenile osobne predmete i vjersku literaturu, neovisno o tome je li uvrštena na službeni popis ekstremističkih sadržaja.

• U ožujku 2016. u Republici Tatarstanu policija je upala u dvoranu Jehovinih svjedoka i u nekoliko njihovih domova. Zaplijenili su kompjutersku opremu, osobne tablete i vjersku literaturu.

Policija je tajno snimala Jehovine svjedoke u njihovim domovima i dvoranama. Prisluškivali su im telefone, nadzirali e-mailove te pribjegli drugim nezakonitim sredstvima kako bi prikupili željene informacije. U silnoj želji da dokažu opravdanost optužbi za ekstremizam, neki su policajci čak podmetnuli zabranjenu literaturu u dvorane Jehovinih svjedoka, što im je poslužilo kao “dokaz” na sudu. Zbog svega toga protiv mnogih Jehovinih svjedoka podignute su optužnice.

Osim što su podignule optužnice protiv mnogih Jehovinih svjedoka, vlasti su zabranjenu literaturu koju su podmetnule u dvorane iskoristile kao “dokaz” na temelju kojeg su zatražile raspuštanje pravnih tijela Jehovinih svjedoka. * Kad neko pravno tijelo bude raspušteno na osnovi optužbi za ekstremizam, njegova imovina prelazi u ruke države. Zbog toga Jehovini svjedoci ostaju bez svojih dvorana za vjerske sastanke. To se već dogodilo u Taganrogu i Samari. U drugim gradovima situacija je identična.

Nakon što su vlasti raspustile pravno tijelo Jehovinih svjedoka u Taganrogu, postupile su protuzakonito jer su sastanak na kojem su se vjernici molili i štovali Boga proglasile “nezakonitom aktivnošću zabranjene organizacije”. Zahvaljujući tome osudile su 16 Jehovinih svjedoka samo zato što su prisustvovali mirnom vjerskom okupljanju. Jehovini svjedoci diljem svijeta ispovijedaju vjeru na taj način bez ikakvih sankcija. Slučaj u Taganrogu označava ozbiljnu prekretnicu. To je prvi put nakon pada Sovjetskog Saveza da se Jehovine svjedoke u tom gradu osuđuje zbog ispovijedanja vjere.

Ako vlasti raspuste Administrativni centar Jehovinih svjedoka, on će biti zatvoren, a njegove će aktivnosti diljem Rusije biti zakonom zabranjene. Poput svojih suvjernika u Taganrogu, Jehovini svjedoci diljem Rusije postat će laka meta samo zato što idu na kršćanske sastanke i govore drugima o svojoj vjeri. Jehovini svjedoci u Rusiji mogli bi se naći u situaciji koju bi se dalo opisati riječima: Možete vjerovati što god želite, ali ne smijete ispovijedati svoju vjeru. *

Philip Brumley, pravni zastupnik Jehovinih svjedoka, rekao je: “Strpati Jehovine svjedoke u isti koš s ekstremističkim grupama i njihovu literaturu uvrstiti među publikacije nasilnih terorista čista je uvreda za humanost i pravdu. Ruske vlasti pogrešno primjenjuju zakon koji se kosi s međunarodnim standardima, uredbama Vijeća Europe, UN-ovom Općom deklaracijom o pravima čovjeka te ruskim Ustavom. Na te načine sprečavaju mirno štovanje i napadaju središte aktivnosti Jehovinih svjedoka u Rusiji.”

Vasilij Kaljin, predstavnik Administrativnog centra, kazao je: “Jehovini svjedoci u Rusiji djeluju od 19. stoljeća. Podnijeli su žestoki progon u vrijeme Sovjetskog Saveza. Nakon toga Rusija je priznala da su bili žrtve represije. Želimo i dalje u miru štovati Boga u Rusiji. Klevete i optužbe kojima nas se prikazuje kao ekstremiste samo su paravan iza kojeg se skriva vjerska netolerancija onih koji se ne slažu s našim vjerskim uvjerenjima. Mi nismo ekstremisti!”

Jehovini svjedoci u Rusiji nadaju se da će vlasti zaštititi njihovu slobodu vjeroispovijedi, kao što to čine i mnoge druge zemlje. Ujedno mole Ured državnog tužitelja da prekine napad na njihov Administrativni centar, a od Rusije očekuju da podrži ljudska prava vjerskih manjina. Ostaje da se vidi hoće li to Rusija zaista učiniti ili će nanovo početi progon Jehovinih svjedoka, kao u danima Sovjetskog Saveza.