Šesnaestog travnja 2012. u gradu Permu, koji se nalazi na sjeverozapadu Rusije, Jehovinom svjedoku Aleksandru Solovjovu dosuđena je kazna od 1 000 rubalja (malo manje od 200 kuna) zbog toga što je u unajmljenoj dvorani “bez dozvole nadležnih vlasti organizirao vjerske sastanke”.

Sudac okružnog suda pažljivo je saslušao sve “dokaze” protiv Solovjova, a potom je promijenio odluku prvostupanjskog suda i poništio kaznu.

Nakon što je pročitao oslobađajuću presudu, okrenuo se prema Solovjovu i rekao: “Suočavamo se s nedosljednostima u zakonskoj regulativi i predrasudama nekih pojedinaca, no ipak ne živimo u 1937, pa da možemo jednostavno zatvoriti oči pred nepobitnim činjenicama. Nadam se da će zahvaljujući vašem obrazovnom djelu naše društvo postati pravednije i moralnije.”

U srpnju 1937. sovjetski diktator Staljin izdao je Propis br. 00447, čime je započeo progon svih građana koje se iz nekog razloga smatralo nepoćudnima. Pojedinci koje se smatralo disidentima bili su zatvarani. Protiv njih bi se vodili montirani sudski procesi koji su svi redom završavali osuđujućim presudama. Službeni podaci pokazuju da je na desetke tisuća ljudi završilo u radnim logorima te da je preko 300 000 ljudi bilo osuđeno na smrt i pogubljeno.