Ruske vlasti pokušavaju zabraniti djelovanje Jehovinih svjedoka i njihov prijevod Biblije (Novi svijet) etiketirajući ih kao ekstremiste. Po nalogu suda Jehovini svjedoci i njihove publikacije moraju proći stručnu analizu vještaka moskovskog Centra za sociokulturna istraživanja i vještačenja.

U iščekivanju nastavka obaju slučaja vođeni su ekskluzivni intervjui s nekim uvaženim izučavateljima religije, politolozima i sociolozima te stručnjacima za sovjetsko i postsovjetsko razdoblje.

• “Po mom mišljenju, zapažanja moskovskog Centra za sociokulturna istraživanja i vještačenja nisu plod znanstvenog zapažanja, nego politike” (Dr. Gerhard Besier, profesor emeritus, Europske studije, Technische Universität Dresden; predavač na Sveučilištu Stanford; ravnatelj Instituta za istraživanje slobode i demokracije Sigmund Neumann, Njemačka).

• “Ne znam imena takozvanih stručnjaka koje je Rusija pozvala da iznesu mišljenje o organizaciji Jehovinih svjedoka, ali te su ‘stručnjake’ ismijali drugi pravi eksperti koji se bave Jehovinim svjedocima u Rusiji. Osobno nikad nisam čuo za Centar za sociokulturna istraživanja i vještačenja, a sve vam govori činjenica da na internetu ništa ne možete naći o njemu. Redovito sudjelujem na akademskih konferencijama na kojima se diskutira o novim religijama poput Jehovinih svjedoka. Svi prisutni obično kažu iz koje ustanove dolaze i koja je njihova titula, a ti takozvani stručnjaci nikad nisu bili na konferencijama. Stručnjakom se naziva osobu koja ima akademske kvalifikacije na određenom području, koja objavljuje recenzirane radove u znanstvenim časopisima te koja je spremna diskutirati o svojim idejama u adekvatnom okruženju, primjerice na akademskim konferencijama. Ti takozvani stručnjaci, čiju analizu Rusija očekuje, provode vještačenje nad bezazlenim knjigama kao što su Moja knjiga biblijskih priča te Najveći čovjek koji je ikad živio i smatraju ih protudržavnom literaturom. Već to dovodi u pitanje njihovu stručnost i poticaje” (Dr. George Chryssides, bivši pročelnik Katedre za religijske studije na Sveučilištu u Wolverhamptonu; počasni suradnik komparativnih studija suvremenih religija na Sveučilištu York St. John i Sveučilištu u Birminghamu, Velika Britanija).

• “Suprotno zdravom razumu, ruski pravni sustav stvara presmiješne stručne analize (a izgleda i potiče svoje odane pristaše da otvaraju centre za stručnu analizu). Što se tiče Centra za sociokulturna istraživanja i vještačenja, koji je dobio zadatak da analizira Bibliju Jehovinih svjedoka, nijedan od njihovih stručnjaka nije diplomirao religijske znanosti niti je upoznat s literaturom Jehovinih svjedoka. U svojoj analizi citirali su informacije koje su dobili od centra Irenej Lionski, radikalne pravoslavne institucije koja se protivi kultovima i koja je poznata po svom protivljenju Jehovinim svjedocima i mnogim drugim vjerskim zajednicama” (Dr. Roman Lunkin, voditelj Centra za istraživanje religije i društva na Europskom institutu pri Ruskoj akademiji znanosti u Moskvi; predsjednik Udruženja stručnjaka s područja religije i prava, Rusija).

• “Stručnjake s područja religijskih znanosti vrlo se rijetko uključuje u sudske slučajeve, pa čak i onda kad su ti slučajevi očito povezani s pitanjem religije. Postoji neko nepisano pravilo po kojem se smatra da su za stručnu analizu potrebne jedino lingvistika ili sociopsihologija, a to nipošto nije točno” (Aleksandr Verhovskij, ravnatelj Moskovskog centra za informacije i analizu SOVA [ruska neprofitna organizacija, koja vodi istraživanja na području nacionalizma, ksenofobije, odnosa crkve i sekularnog društva te političkog radikalizma], Rusija).

• “‘Stručni’ državni vještaci koji analiziraju vjerska pitanja, naprimjer oni koji osporavaju prijevod Jehovinih svjedoka, obično nemaju dovoljno znanja i stručnosti te iznose neosnovana ‘mišljenja’ kad je riječ o religiji” (Dr. Mark Elliott, osnivač i urednik biltena East-West Church and Ministry Report, Sveučilište Asbury, Kentucky, SAD).

• “Ruske sudske odluke često se temelje na procjenama dokumenata i drugih materijala koje obavljaju takozvani stručnjaci koje plaća sama država” (Gospođa Catherine Cosman, viši politički analitičar [Europa i zemlje bivšeg SSSR-a], Američka komisija za promicanje slobode vjeroispovijedi u svijetu, SAD).

• “Rusija već dugo kategorizira i progoni neke vjerske zajednice na temelju takozvanih stručnih analiza. Naprimjer, u veljači 2009. Rusko ministarstvo pravosuđa osnovalo je Vijeće za religijske studije. To vijeće ima pravo istraživati vjerske organizacije i donijeti zaključak o tome jesu li one pobornici ekstremističkih gledišta. U to vrijeme Vijećem je predsjedao Aleksandr Dvorkin, koji uopće nije stručnjak za vjerska pitanja, ali je nadaleko poznat kao ruski najistaknutiji antisektaški aktivist. Često se događa da osobe koje sjede u tom vijeću, pa čak i oni koji na poziv tužiteljstva kao vještaci sudjeluju na suđenjima, nemaju ni najosnovnije preduvjete za taj posao. Ta ‘stručna’ tijela postoje samo zato da bi opravdala krivične postupke koje su vlasti pokrenule, iako se u zadnje vrijeme zna dogoditi da neka stručna tijela iznesu mišljenje koje se protivi interesima vlasti. Zaključke tih i sličnih tijela treba uzeti s priličnom dozom opreza” (Profesor Robert Blitt, profesor prava, Sveučilište Tennessee; bivši pravni ekspert za međunarodno pravo u Američkom povjerenstvu za promicanje slobode vjeroispovijedi u svijetu, SAD).

• “Na moskovskim sudovima vodila se iscrpljujuća pravna bitka u vezi sa zakonskom registracijom pravnih tijela Jehovinih svjedoka. Razmotrene su takozvane stručne analize u kojima je zaključeno da Jehovini svjedoci krše državni zakon, štete obiteljima i zdravlju te propagiraju netrpeljivost prema drugim vjerama. Općenito govoreći, uvijek možete naći ‘stručnjaka’ koji je spreman svjedočiti o navodnim opasnostima koje siju Jehovini svjedoci, čak i onda kad se njegovo mišljenje kosi s razumnim zaključcima do kojih se dolazi na temelju dostupnih dokaza” (Dr. Emily Baran, docentica Ruske i istočnoeuropske povijesti na Sveučilištu Middle Tennessee, SAD).

• “U Rusiji i Ukrajini u pravnim, političkim i intelektualnim krugovima već 25 godina vladaju različiti uvjeti. No koliko čujem, u Rusiji gotovo da i nema nepristranih teoloških stručnjaka. Ti stručnjaci nemaju isti status niti ih štiti neki poseban zakon. Riječ je o pristranim ljudima koji su naklonjeni svojoj vjeri, uglavnom pravoslavlju. Budući da su pravoslavne vjere, ne mogu biti neutralni ni nepristrani prilikom analiziranja bilo koje druge religije. Kako su za njih sve druge vjere neispravne, ispunjeni ‘gnjevom pravednika u borbi za čistoću svoje vjere’, oni pripadnike svih drugih vjerskih zajednica agresivno i s puno žara označavaju kao ekstremiste” (Dr. Ljudmila Filipovič, profesorica, pročelnica Odsjeka za povijest religija i religijskih studija na Institutu za filozofiju pri Nacionalnoj akademiji znanosti; potpredsjednica Ukrajinskog udruženja istraživača religije, Ukrajina).

• “U Rusiji vjerske analize često obavljaju osobe koje nisu školovane za to područje, nego su naprosto naručene da obave određeni posao. S druge strane, stručnjaku se ne dopušta da iznese svoja stvarna zapažanja. Sudjelovala sam u dvama suđenjima u Taganrogu te sam kao stručnjak prisustvovala suđenju na prizivnom sudu u Rostovu na Donu. Svojim sam očima vidjela film na temelju kojeg su Jehovini svjedoci optuženi za ekstremizam. Dvaput sam dala detaljnu izjavu na sudu i objasnila da je riječ o tipičnoj kršćanskoj vjerskoj službi te da ona nema nikakve veze s ekstremizmom. Međutim, sud nije uzeo u obzir moje stručno mišljenje. Nema nimalo sumnje da je riječ o otvorenoj i sustavnoj borbi koja vodi do vjerske diskriminacije. Dokle god se to nastavi, naravno da nitko ne može jamčiti da vjernici neće biti svrstani u ekstremiste zbog svojih vjerskih uvjerenja” (Dr. Jekaterina Elbakjan, profesorica sociologije i analize društvenih kretanja na moskovskom Sveučilištu rada i sociologije; članica Europskog udruženja za religijske studije; glavna urednica ruskog izdanja sljedećih djela: Westminster Dictionary of Theological Terms, Study of Religion i Encyclopedia of Religions, Rusija).

• “Nisam sudjelovala u slučajevima u kojem je za nekoga ili za nešto bio povezan pojam ‘ekstremistički’. Međutim, istraživala sam slučajeve sa sličnom problematikom, naprimjer slučajeve u kojima se trebalo procijeniti je li neki postupak motiviran vjerskom mržnjom te potiče li rasnu mržnju ili netrpeljivost. U tim slučajevima stručnjake se biralo na temelju toga da li njihovo gledište podupire mišljenje države. Kad se biralo stručnjake, nije se uzimala u obzir njihova stručnost, a ni dokazi. Ako je stručnjak vodio ‘analizu’ ili sudjelovao u istraživanju, njegovi zaključci često se kose s istraživanjima i analizama koji su poduprti dokazima i u potpunosti se mogu temeljiti na osobnom mišljenju” (Gospođa Melissa Hooper, odvjetnica, voditeljica programa International Law Scholarship Project/Pillar Project, Human Rights First; bivša ravnateljica regionalnog odjela Američke odvjetničke komore u Moskvi, SAD).

Kontakt:

Međunarodni: David Semonian, Služba za odnose s javnošću, tel: +1 718 560 5000

Rusija: Jaroslav Sivulskij, tel: +7 812 702 2691