Mnoge Jehovine svjedoke jako veseli kad propovijedaju drugima putem pisama. U nastavku ćemo navesti nekoliko iskustava iz Sjedinjenih Američkih Država koja pokazuju da se pismima može uspješno prenositi utješna biblijska poruka.

Sestra Carlee Ruggles ima 13 godina i živi u Blue Ashu (Ohio). Neočekivana reakcija na jedno od njenih pisama uvjerila ju je da pisma uistinu mogu snažno utjecati na ljude.

Kad je Carlee jednog popodneva bila ispred kuće, začula je tutnjavu motora koji je ušao u dvorište. Bajker je sišao s motora i, držeći u ruci pismo, povikao: “Tko mi je poslao ovo pismo?” Carlee je prepoznala da je to njeno pismo.

Carleeni roditelji istrčali su iz kuće, a Carlee je hrabro odgovorila: “Gospodine, ja sam ga poslala.”

Ona i njeni roditelji jako su se začudili kad im je čovjek rekao: “Ovo pismo došlo mi je kao naručeno!” Objasnio im je da ga je pismo utješilo jer je jako usamljen zbog pandemije. Osim toga, rekao im je da mu je nedavno umro brat i da mu je Carleeno pismo pomoglo da se lakše nosi s tugom.

Na kraju je rekao: “Nemojte prestati pisati ljudima. Čak i ako vam ne odgovore, znajte da im vaša pisma puno znače.”

Carlee sada ima još veću želju propovijedati drugima putem pisama. “Presretna sam što je Jehova preko mene nekoga ohrabrio”, kaže ona. “Naša pisma stvarno mogu ljude dirnuti u srce.”

Sestra Myrna Lopez iz Centera (Teksas) počela se pitati da li njena pisma ikome koriste. A onda je doživjela nešto zanimljivo. Saznala je da je njen nećak, koji je kao dijete išao na naše sastanke, završio u zatvoru. Odlučila mu je pisati te mu reći da ga Jehova nije zaboravio.

Nećak je odgovorio na njeno pismo. Rekao joj je da je bio očajan i izgubljen kad je završio u zatvoru. Razmišljao je o svom djetinjstvu te je počeo čitati Bibliju i moliti se Jehovi. Rekao je da je njeno pismo odgovor na njegove molitve i dokaz da je Jehovi još uvijek stalo do njega.

Sestra Natalie Bibbs iz Norcrossa (Georgia) dobila je pisamce od jedne žene koja je pronašla njeno pismo dok je trčala. Žena je primijetila presavijeno pismo na pločniku, ali isprva je protrčala pored njega. No odlučila se vratiti i pokupiti ga, iako ni sama ne može objasniti zašto je to učinila.

Žena je napisala Natalie: “Iza mene bio je stvarno grozan tjedan. Pomislila sam: ‘Kad bi mi se bar dogodilo nešto dobro.’ Vaše pismo bilo je upravo to što mi je trebalo.”

Natalie kaže: “Odgovor te žene uvjerio me da nas Jehova podupire bez obzira na to u kojem vidu službe sudjelujemo.”

Sestra Laura Martinez živi u Athensu (Teksas). Ona dijeli pisma radnicima jedne trgovine koji u njen automobil unose namirnice koje je naručila. Jedna radnica rekla je Lauri da ju je njeno pismo duboko dirnulo. Laura joj je napisala još dva pisma i sada s njom vodi biblijski tečaj.

Takva iskustva podsjećaju nas da, iako ne znamo hoće li sjeme istine koje smo posijali “uroditi plodom”, Jehova može donijeti utjehu i nadu osobama iskrenog srca bez obzira na to na koji način mi propovijedamo (Propovjednik 11:6).