Jedan od najznačajnijih događaja u suvremenoj povijesti odigrao se prije stotinu godina, od 5. do 13. rujna 1922., kada su Jehovini svjedoci održali devetodnevni kongres u Cedar Pointu, u Ohiju. Tom su kongresu prisustvovali delegati iz Sjedinjenih Država, Kanade i Europe. Program je svaki dan pratilo u prosjeku 10 000 ljudi, a govori su se iznosili simultano na čak 11 jezika.

U glavnom sjedištu Jehovinih svjedoka otvorena je izložba o tom značajnom kongresu, na kojoj će posjetitelji moći vidjeti kako je taj skup utjecao na djelo propovijedanja. Izložbu trenutno mogu razgledati samo članovi betelske obitelji, a kad Betel bude otvoren za javnost, moći će je razgledati i drugi posjetitelji.

Vrhunac kongresa u Cedar Pointu zbio se 8. rujna, kad se oko 8000 ljudi skupilo u dvorani koja se nalazila uz prekrasno jezero Erie. Svi oni došli su slušati brata Josepha Rutherforda, koji je održao govor s naslovom “Kraljevstvo”.

Nakon što je sat i pol držao govor, brat Rutherford snažnim je glasom upitao prisutne vjeruju li da je Krist počeo vladati. Prisutni su iz sveg glasa povikali da vjeruju. Brat Rutherford zatim je rekao: “Vi ste njegovi zastupnici. Zato razglašujte, razglašujte, razglašujte vijest!” U tom trenutku rastvorilo se platno na kojem je pisalo: “Razglašujte vijest o Kralju i Kraljevstvu!”

Taj poziv ostavio je snažan dojam na sve prisutne. Sada su imali još veću želju propovijedati dobru vijest. Mnogi od njih već su sudjelovali u propovijedanju, ali govor brata Rutherforda potaknuo ih je da to čine u još većoj mjeri. To je tada bilo naročito važno jer se radilo na tome da se propovijedanje od kuće do kuće bolje organizira. Sestra Ethel Bennecoff, koja je tada imala blizu 30 godina, rekla je da su Istraživači Biblije otada propovijedali “s većom gorljivošću i ljubavlju nego ikada prije”. Sestra Odessa Tuck, koja je 1922. imala 18 godina, rekla je: “Htjela sam biti poput Izaije, koji je rekao: ‘Evo me, mene pošalji!’”

Dva dana nakon govora brata Rutherforda Međunarodno udruženje Istraživača Biblije usvojilo je jednu rezoluciju. U njoj je, između ostalog, pisalo: “Kao kršćani mi smo čvrsto odlučili da ćemo slijediti našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista i zato odbijamo sudjelovati u ratovima, revolucijama, neredima ili bilo kojem obliku nasilja. Ne odobravamo ni to da se ljude na bilo koji način vara i obmanjuje, a naročito osuđujemo to da se Božja Riječ prikazuje u pogrešnom svjetlu. Mi iskreno želimo mir.” Ta rezolucija još je jasnije pokazala koliko su Istraživači Biblije drugačiji od drugih religija koje su samo nekoliko godina prije toga zauzimale strane u Prvom svjetskom ratu, a kasnije i za vrijeme Drugog svjetskog rata.

U Stražarskoj kuli od 15. lipnja 1922. stajalo je: “Učinit ćemo sve što je u našoj moći kako bi ovogodišnji kongres bio najbolji kongres dosada. (...) Nadamo se da će ostati u posebnom sjećanju tisućama braće i sestara koji će mu prisustvovati.”

Ta se nada i ostvarila. A stotinu godina kasnije Jehova još uvijek blagoslivlja svoje sluge koji razglašuju vijest o Kralju i Kraljevstvu (Matej 24:14).