Tadžikistanski vojni sud uskoro će objaviti presudu a u slučaju koji se vodi protiv našeg brata Rustamjona Norova. On bi mogao biti osuđen na kaznu zatvora od dvije do pet godina jer je na temelju prigovora savjesti odbio služiti vojni rok. U zatvoru je od 1. listopada 2020.

Rustamjon Norov

• Rođen: 1998. (Dušanbe)

• Ukratko o bratu Norovu: Bavi se renoviranjem stanova i obnavljanjem namještaja kako bi financijski pomagao svojoj obitelj. Voli igrati nogomet.

• Kao Jehovin svjedok kršten je 2016., u dobi od 17 godina. Dvije godine kasnije preselio se iz ruske skupštine, u kojoj je služio sa svojom obitelji, u skupštinu koja djeluje na tadžičkom jeziku.

Godine 2016. brat Rustamjon Norov dobrovoljno se javio u ured za novačenje. Objasnio je da je politički neutralan i zatražio da mu se odobri civilno služenje vojnog roka. Sljedeće godine ponovno je učinio isto. Jedan od službenika u uredu za novačenje s poštovanjem se ophodio s bratom Norovim jer ga se dojmilo kako je on objasnio svoja uvjerenja. Sljedeće tri godine brat Norov nije dobio poziv za obavezno služenje vojnog roka.

No 24. rujna 2020. dobio je poziv da se javi u Okružni ured za novačenje. Službenici su ga ispitivali tri sata i proglasili ga sposobnim za služenje vojnog roka. Zatim su ga pokušali prisiliti da ide na liječnički pregled. Otac brata Norova prisustvovao je tom nemilom događaju i zatražio je da se slučaj njegovog sina proslijedi u ured tužitelja.

Brat Norov i njegov otac javili su se u ured tužitelja 1. listopada. Tužitelj je naredio policajcu da ih odvede u Okružni ured za novačenje. Ocu brata Norova nije bilo dopušteno da sa svojim sinom uđe u ured. Brat Norov ostao je u pritvoru dva dana. Protiv njega nije bila podignuta službena optužnica niti mu se sudilo za neko kazneno djelo. Dok je bio u pritvoru, službenici mu nisu dopustili da razgovara sa svojim odvjetnikom.

Brat Norov je 3. listopada bio prebačen u vojnu postrojbu u gradu Khujandu, otprilike 300 kilometara udaljenom od Dušanbea, u kojem živi njegova obitelj. Sljedeća dva dana prebacivali su ga u nekoliko različitih vojnih postrojbi u Khujandu.

Dana 6. listopada bilo mu je dopušteno da nazove svoju obitelj i da ga posjeti njegov odvjetnik. No 17. listopada tadžikistanski vojni sud odredio mu je istražni zatvor. Brat Norov ostat će u zatvoru sve dok traje istraga tužiteljstva i dok sud ne donese presudu. Optužen je da je krivotvorio svoju medicinsku dokumentaciju kako bi izbjegao vojnu službu.

Iako se nalazi u zatvoru, Rustamjon nije izgubio radost i u potpunosti se uzda u Jehovu. Zahvalan je Jehovi što mu je pomogao da ojača svoju vjeru i stekne hrabrost koje su mu potrebne da izdrži ovu kušnju. Osim toga, zahvalan je na jednom neočekivanom ispitu vjere koji je doživio 2013. Te su godine predstavnici mjesne vlasti na silu odveli njega i njegovog mlađeg brata Ravšana iz škole i doveli ih u ured za novačenje radi liječničkog pregleda. U to vrijeme Rustamjon je bio nekršteni objavitelj i imao je samo 15 godina – bio je itekako premlad da bi bio vojni obveznik. Nakon tog događaja njihov je otac Batyr tijekom obiteljskog proučavanja pomagao svojim sinovima da nauče braniti svoju kršćansku neutralnost. Otac bi glumio službenika u uredu za novačenje, a oni su mu objašnjavali svoja vjerska uvjerenja.

U vezi s tim, Rustamjon kaže: “Prije nego što smo počeli vježbati te razgovore, mislio sam da sam spreman braniti svoju vjeru. Međutim, iznenadio sam se koliko sam bio nervozan i uplašen. Shvatio sam da se trebam više moliti i proučavati kako bih ojačao svoju vjeru i odluku da ostanem neutralan. Moj je strah polako nestajao. U proljeće 2016. odlučio sam se predati Jehovi i krstiti.”

Rustamjona je ohrabrilo i druženje sa starijom, duhovno zrelom braćom, koja su također bila u zatvoru zbog svoje vjere. On kaže: “Svjestan sam koje su moguće posljedice moje neutralnosti. Ako moram ići u zatvor, smatram to čašću i prilikom da slavim Jehovino ime na ‘novom području’.”

Rustamjonov otac kaže: “Naša obitelj zahvalna je Jehovi što ima veliku čast vršiti njegovu volju i što se on s puno ljubavi služi nama kako bismo ga slavili. Našoj duhovnoj obitelji poručujemo da zaista osjećamo njihovu ljubav, molitve i podršku – i u emocionalnom i u duhovnom smislu. Nismo ni zabrinuti ni tjeskobni. Božji mir ispunjava naša srca, baš kao što je Jehova obećao u svojoj Riječi!” (Filipljanima 4:6, 7).