Dana 19. svibnja 2015. turkmenistanske su vlasti osudile 52-godišnjeg Bahrama Hemdemova na četiri godine zatvora. Tog Jehovinog svjedoka policija je uhitila dva mjeseca ranije zato što se u njegovom domu u Turkmenabadu održavalo mirno vjersko okupljanje. Gospodin Hemdemov trenutno se nalazi u radnom logoru u Seidiju.

Policajci su 14. ožujka 2015. prekinuli vjersko okupljanje koje se održavalo u domu gospodina Hemdemova. Neljudski su se ponijeli prema svih 38 osoba koje su se ondje okupile te su ih optužili za kršenje zakona. Gospodina Hemdemova poslali su u pritvor, gdje su ga opetovano ispitivali i tukli. Zaplijenili su mu imovinu, uključujući i automobil, računalo te gotovinu.

Na Okružnom sudu u Serdarabadu 30 Jehovinih svjedoka dobilo je novčane kazne, a 8 ih je osuđeno na 15 dana zatvora. Sin Bahrama Hemdemova, Serdar, također je završio na 15 dana u zatvoru, a tijekom tog vremena policajci su ga držali u samici, ispitivali, nemilosrdno tukli i mučili. Emirdžan Džumnazarov, još jedan Jehovin svjedok koji je dobio dvije kazne od 15 dana zatvora, pretrpio je fizičko zlostavljanje te prijetnje mučenjem.

Dana 19. svibnja 2015. sudac Gočmurad Čarjev s Regionalnog suda u Lebapu osudio je Bahrama Hemdemova na četiri godine zatvora na temelju lažne optužbe da je poticao vjersku mržnju. Dana 10. lipnja 2015. gospodin Hemdemov prebačen je iz Turkmenabada u radni logor u Seidiju.

Zatvorski čuvar nije dopustio da gospodina Hemdemova itko posjeti, čak ni njegova najbliža obitelj, dok nije prošlo vrijeme za ulaganje žalbe. Tako je gospodinu Hemdemovu zapravo bilo onemogućeno da se žali na presudu, bilo osobno bilo preko nekog zastupnika. Zatvorski čuvari od njega su iznuđivali priznanje za lažne optužbe, tjerali ga na težak fizički rad i brutalno ga tukli osvećujući mu se za žalbe koje je u njegovo ime uložila njegova žena.

Gulzira Hemdemova, Bahramova žena, žalila se Vrhovnom sudu Turkmenistana. Iako nije bilo dokaza da je gospodin Hemdemov počinio ikakav zločin, Sud je zaključio da ne može udovoljiti njegovoj žalbi. Početkom kolovoza odvjetnik gospodina Hemdemova žalio se na tu presudu. No 25. kolovoza 2015. Vrhovni sud odbacio je žalbu ustvrdivši da gospodin Hemdemov “propagira vjerska uvjerenja Jehovinih svjedoka”.

Koncem 2014. turkmenistanske vlasti pokazale su izvjesnu mjeru tolerancije prema vjerskim aktivnostima Jehovinih svjedoka. U rujnu 2014. na slobodu su pustile Bibi Rahmanovu nakon što je u kolovozu 2014. bila uhićena na temelju lažnih optužbi. U kolovozu 2014. predsjednik je pomilovao osmoricu Jehovinih svjedoka koji su u zatvor dospjeli zbog svojih vjerskih uvjerenja. Ipak, te lijepe vijesti zasjenilo je postupanje lokalnih vlasti u Turkmenabadu. Ondje još uvijek vlada netolerancija prema Jehovinim svjedocima. Još uvijek ih se uhićuje, privodi i zlostavlja.

Dana 6. veljače 2015. policija je uhitila četvero Jehovinih svjedoka — Viktora Jarigina, Rustama Nazarova, Čarigeldija Džumajeva i Džamiliju Adilovu. Budući da je kod njih nađena vjerska literatura, optuženi su za manji čin huliganstva. Agenti obavještajne službe tukli su uhićene Jehovine svjedoke, uključujući i gospođu Adilovu. Gospodina Džumajeva pretukli su nekoliko puta sve dok nije izgubio svijest. Gradski sud u Turkmenabadu novčano je kaznio gospodina Jarigina, a gospodina Nazarova osudio na 30 dana zatvora. Gospodin Džumajev i gospođa Adilova dobili su po 45 dana zatvora. * Tih četvero Jehovinih svjedoka uložilo je žalbu Uredu predsjednika i Uredu državnog tužitelja u Ašgabatu.

Dva tjedna kasnije policija je upala u kuću Zejnep Husajnove u potrazi za takozvanom ilegalnom vjerskom literaturom. Zaplijenili su joj privatne primjerke vjerske literature te joj prijetili optužbom i kaznom zatvora od 15 dana.

Još jedan Jehovin svjedok, Dovlet Kandimov, optužen je zbog nezakonitog ispovijedanja vjere i poslan na izdržavanje triju uzastopnih zatvorskih kazni od 15 dana. Dok je bio u pritvoru, policajci su ga nekoliko puta pretukli jer nije htio svjedočiti protiv svog suvjernika Bahrama Hemdemova.

Od proljeća 2015. turkmenistanske vlasti nisu zlostavljale Jehovine svjedoke. No Bahram Hemdemov još je uvijek u zatvoru zbog ispovijedanja vjere.

Vjerske aktivnosti koje nisu prijetnja javnom redu i miru, dakle i aktivnosti Jehovinih svjedoka, u Turkmenistanu bi trebale biti zaštićene zakonom. Ustav te zemlje građanima jamči pravo da “sami ili u društvu drugih ispovijedaju bilo koju vjeru” te pravo na “slobodu vjeroispovijedi i otvoreno izražavanje svojih vjerskih uvjerenja”. Osim toga, Turkmenistan je ratificirao Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, koji također jamči slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi.

Philip Brumley, glavni branitelj Jehovinih svjedoka, rekao je:

Turkmenistanske vlasti nepravedno su postupile u mnogim slučajevima. Policija je neovlašteno uhitila neke pripadnike naše zajednice i nasilno prekidala mirna vjerska okupljanja. Sudovi u Turkmenistanu zatvorili su oči pred takvim nezakonitim postupcima. Nevjerojatno je što turkmenistanski Vrhovni sud nije ispravio nepravdu nanesenu Bahramu Hemdemovu.

Jehovini svjedoci u Turkmenistanu po zakonu su od vlasti tražili da ih se registrira, da im se dopusti mirno ispovijedanje vjere i prekine zlostavljanje kakvo su početkom ove godine doživjeli njihovi suvjernici u Turkmenabadu. Apeliramo na turkmenistanske vlasti neka gospodinu Bahramu Hemdemovu omoguće da ponovno bude sa svojom obitelji.

Jehovini svjedoci zahvalni su vlastima u Turkmenistanu što su iz zatvora pustile neke njihove suvjernike i tako ispravile nepravdu koja im je bila nanesena. Turkmenistanske vlasti zbog istog bi razloga trebale osloboditi Bahrama Hemdemova te zajamčiti veću vjersku toleranciju.