Idi na sadržaj

11. OŽUJKA 2013.
TURSKA

Odluka UN-a: Turska mora poštovati pravo na prigovor savjesti

Odluka UN-a: Turska mora poštovati pravo na prigovor savjesti

Milijuni kršćana zbog prigovora savjesti odbijaju uzeti oružje u ruke, a mnoge države poštuju taj njihov stav. UN-ov Odbor za ljudska prava zaključio je kako i turski građani zaslužuju da se poštuje njihovo pravo na prigovor savjesti.

Odbor je 29. ožujka 2012. donio presudu u korist dvojice turskih građana, Cenka Atasoya i Arde Sarkuta. Obojica su Jehovini svjedoci koji su zbog svojih vjerskih uvjerenja odbili služiti vojni rok.

Više su puta podnosili molbe raznim državnim uredima kako bi objasnili razloge zbog kojih odbijaju ići u vojsku. Bili su spremni prihvatiti civilnu službu u ustanovama koje nisu povezane s vojskom. Unatoč tome neprestano ih se prisiljavalo da pristanu na služenje vojnog roka. Nakon što je vojska zaprijetila da će podnijeti kaznenu prijavu protiv sveučilišta na kojem je Arda Sarkut bio zaposlen kao asistent, uprava sveučilišta dala mu je otkaz.

U odluci Odbora bilo je rečeno da pravo na odbijanje vojne službe zbog prigovora savjesti “proizlazi iz prava na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti”, koje je zajamčeno 18. člankom Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Nadalje, Odbor je zaključio kako to pravo “omogućuje svakom pojedincu da bude oslobođen obveznog služenja vojnog roka ukoliko se služenje vojske sukobljava s njegovom vjeroispoviješću ili vjerovanjima.”

Do ove odluke došlo je kratko nakon što je Europski sud za ljudska prava donio dvije slične presude. U jednoj od njih Sud je zaključio: “Turska svojim građanima ne omogućava vršenje civilne službe kao alternativu za služenje vojnog roka, čime krši pravo na prigovor savjesti” koje je zajamčeno Europskom konvencijom o ljudskim pravima.

Zanimljivo je da su i prvi kršćani zbog prigovora savjesti odbijali vojnu službu. Povjesničar Ernest William Barnes u svojoj knjizi The Rise of Christianity navodi: “Pomno razmatranje svih dostupnih podataka pokazuje da do vremena Marka Aurelija [rimskog cara koji je vladao od 161. do 180. n. e.] nijedan kršćanin nije postao vojnik niti je ijedan vojnik ostao u vojnoj službi nakon što je postao kršćanin.”