Gotovo 47 000 Jehovinih svjedoka moralo je napustiti svoj dom zbog rata u Ukrajini. Mnogi su pobjegli u sigurnija područja u zemlji. Ondje im njihovi suvjernici osiguravaju odjeću, hranu, krov nad glavom i sve drugo što im je potrebno. Iako ta gostoljubiva braća i sestre i sama teško žive, oni spremno pomažu svojim suvjernicima.

Olha i njen muž, koji nije Jehovin svjedok, žive u ukrajinskom gradu Umanju. Oni su u prva dva mjeseca rata u svoj dom primili ukupno 300 objavitelja. Mnogi su kod njih ostali samo jednu noć, a zatim su krenuli dalje. Olha bi često usred noći saznala da će joj za koji trenutak na vrata doći suvjernici. Jednom prilikom istovremeno je primila čak 22 braće i sestara. I Olhin 18-godišnji sin Stanislav ima priliku pokazivati gostoljubivost. Često svojoj braći stavlja na raspolaganje svoju sobu, a on spava na podu.

“Jako sam sretna što u ovim teškim vremenima mogu pomagati Jehovinom narodu”, kaže Olha. “To me jako veseli.”

Andrij i njegova žena Ljudmila u pet tjedana ugostili su 200 Jehovinih svjedoka. Jedne je noći u njihovoj kući prespavalo 18 ljudi. “Slijedili smo upute podružnice, pa smo u kući imali malu zalihu hrane. Tako smo braći osigurali hranu za desetak dana”, kaže Andrej. “Braća su nam ostavljala pisamca s novcem, koji smo koristili da bismo kupili hranu za sljedeće goste. I Odbor za krizne situacije davao nam je hranu, tako da smo uvijek imali sve što nam je trebalo.”

Naša sestra Vita živi u Ivano-Frankivsku. Ona se u ožujku preselila kod sestre kako bi u svoj stan primila suvjernike. “Ne gledam na to kao na žrtvu, nego kao na izraz ljubavi”, kaže Vita. “To što činim za svoju raseljenu braću jako me raduje. Svi smo mi jedna velika obitelj.”

Naša sestra Natalija živi u Ternopilju sa svojim mužem i kćerkom Habrielom. Kad je počeo rat, svi troje ostali su bez posla i sada žive od ušteđevine. Pa ipak, primili su u svoj dom jednu raseljenu sestru i njenu kćer, koja je invalid.

“Sjetila sam se iskustva jedne sestre iz Afrike koja je bila jako siromašna, a ipak je za vrijeme kongresa u svoj dom primila 14 braće i sestara, i nikome ništa nije nedostajalo”, kaže Natalija. Rekla je da je to iskustvo podsjetilo da joj potrebe drugih trebaju biti važnije od vlastitih.

Iako naša braća i sestre u Ukrajini teško žive, oni se uzdaju u Jehovu i trude se biti gostoljubivi (Rimljanima 12:13).