Sestre Ljudmila Mozul i Katerina Rozdorska uz Jehovinu se pomoć nose sa fizičkim i emocionalnim posljedicama rata. Njihovi muževi, Petro Mozul i Dmitro Rozdorski, jedni su od prvih Jehovinih svjedoka koji su poginuli u ratu u Ukrajini. Nažalost, dosad je život izgubilo 34 naše braće i sestara.

Petro i Ljudmila krstili su se 1994. U braku su bili 43 godine.

“Suvjernici me svaki dan tješe”, kaže Ljudmila. “Neprestano me zovu. Dobila sam i pismo od ukrajinske podružnice. Suze su mi došle na oči kad sam pročitala njihove suosjećajne i brižne riječi.”

Rat u Ukrajini počeo je 24. veljače 2022. Petro, koji je služio kao sluga pomoćnik u skupštini koja djeluje na znakovnom jeziku, poginuo je 1. ožujka 2022. dok je tijekom bombardiranja pokušavao sa svojom obitelji pobjeći iz Harkiva.

Tog dana, nakon nekoliko dana granatiranja, vojni avioni počeli su nadlijetati grad i bombardirati ga. Obitelj brata Petra uzela je ono najosnovnije i napustila dom u roku od 30 minuta. Petro i Ljudmila bili su u jednom automobilu, a njihov sin Oleksij i njegova žena Marina u drugom. “Vozili smo se cestom kroz jedno naselje, a onda je odjednom počelo bombardiranje”, kaže Ljudmila. “Auto se sav tresao od tih eksplozija.”

Petro, koji je imao 67 godina, naglo je skrenuo automobilom da se ne sudari s Oleksijem i zadobio teške ozlijede. On i Ljudmila završili su u bolnici, gdje je Petro kasnije preminuo. Ljudmila je zadobila lakše ozlijede noge i abdomena. Oleksij i Marina nisu bili ozlijeđeni. Ljudmila je saznala za Petrovu smrt nakon što je tri dana kasnije bila otpuštena iz bolnice.

Ona kaže: “Što više razmišljam o Jehovinoj dobroti i njegovom divnom naumu, to više osjećam unutarnji mir. Sigurna sam da ću u novom svijetu ponovno vidjeti svog muža i to me raduje. Jedva čekam da dođe taj dan.”

Dmitro i Katerina bili su u braku osam godina. Katerina se s Dmitrom posljednji put čula kad ju je on nazvao s posla. Njegove zadnje riječi bile su: “Brzo ću doći kući.”

Nekoliko sati kasnije, 8. ožujka 2022., Dmitrov radni kolega nazvao je Katerinu i rekao joj da je njen muž stao na minu te da je odvezen u bolnicu. Umro je pet sati nakon operacije.

O tome kako se osjećala kad je saznala da je Dmitro umro, Katerina je rekla: “Te noći Jehova me nije samo držao za ruku nego me i nosio u svom naručju. Osjećala sam da je on uz mene.”

Dmitro, koji je imao 28 godina, krstio se 2006. i služio je kao starješina u Doneckoj oblasti.

Kratko nakon Dmitrovog pogreba Katerina je otputovala u sigurniji dio Ukrajine. To je putovanje trajalo 12 sati. “Utjehu mi pružaju braća i sestre iz cijele Ukrajine i iz drugih zemalja. Oni su ispunili ljubavlju moje srce i to je ublažilo moju bol.”

Ona nastavlja: “Osim toga, veliku utjehu daje mi služba propovijedanja. (...) Kad mi bude jako teško, naglas ponavljam biblijske retke, naprimjer riječi iz Filipljanima 4:6, 7.”

Uvjereni smo da će Jehova i dalje biti izvor snage i utjehe našoj dragoj braći i sestrama koji su izgubili svoje voljene zbog rata u Ukrajini (Psalam 61:1–3).