utpat 37:1-36

  • yusuf de supne (1-11)

  • yusuf atey os de eerkhalu bhra (12-24)

  • yusuf nu gulami vich vechya gaya (25-36)

37  yakoob canaan desh vich vass gaya jithe os de pita ne pardesiya vajo zindagi bitayi si.+  yakoob di zindagi vich eh ghatnava vapriya san. jado os da puttar yusuf+ 17 sala da naujavan si, taa oh apne pita diya patniya bilhah+ atey jilfah+ de puttra naal bheda-bakkriya charan gaya.+ fir os ne aa ke apne pita nu ohna de bure kamma bare dassya.  izraeel yusuf nu apne baaki sare puttra nalo ziada pyaar karda si+ kyoki oh os de budhape vich paida hoya si. os ne yusuf nu ik sohna choga banva ke ditta.  jado os de bhrava ne dekhya ki ohna da pita ohna nalo yusuf nu ziada pyaar karda si, taa oh os naal nafrat karan lagg paye. oh os naal sidhe muh* gall nahi karde san.  baad vich yusuf ne ik supna dekhya jo os ne apne bhrava nu sunaya+ jis karke oh os naal hor vi nafrat karan lagg paye.  os ne ohna nu keha: “kirpa kar ke mera supna suno.  aapa sare kheta vich bhariya bannh rahe si. fir meri bhari kharhi ho gayi atey tuhadiya bhariya meri bhari de aale-duaale kharh gaiya atey ohna ne meri bhari nu jhuk ke namaskar keeta.”+  os de bhrava ne keha: “kee tu eh kehna chahunda ki tu raja bann ke sadde ’te raj karenga?”+ yusuf de supne atey os diya galla sunn ke ohna de dila vich os layi nafrat hor vi vadh gayi.  baad vich os ne ik hor supna dekhya jo os ne apne bhrava nu sunaya: “mai ik hor supna dekhya jis vich sooraj, chand te 11 tare mere samne jhuk ke mainu namaskar kar rahe san.”+ 10  fir os ne eh supna apne pita atey bhrava nu sunaya atey os de pita ne os nu jhirrakde hoye keha: “tere kehen da kee matlab? kee hun mai, teri maa te tere bhra godya bhaar baith ke tere agge sir nivavange?” 11  os de bhra os naal irkha karan lagg paye,+ par os de pita ne eh galla yaad rakhiya. 12  ik vaar os de bhra shakam+ laage apne pita diya bheda-bakkriya charan gaye hoye san. 13  izraeel ne yusuf nu keha: “sunn, tere bhra shakam nerre bheda-bakkriya chaar rahe han. tu ohna nu mil ke aa.” eh sunn ke os ne keha: “hanji, mai chala janda ha.” 14  os ne yusuf nu keha: “jaah te apne bhrava di khabarsar lai ke aa. nale dekh ki bheda-bakkriya theek-thaak han ja nahi.” eh keh ke os ne yusuf nu hebron+ ghati to ghal ditta. yusuf shakam val nu tur pya. 15  jado oh apne bhrava di talash vich idhar-udhar bhatak reha si, taa os nu ik aadmi milya. os aadmi ne puchhya: “tu kis nu labh reha hai?” 16  yusuf ne keha: “mai apne bhrava nu labh reha ha. kee tainu pata oh kithe bheda-bakkriya chaar rahe han?” 17  os aadmi ne dassya: “oh itho chale gaye han. mai ohna nu eh kehndya sunya si, ‘aao aapa dothan nu chaliye.’” is layi yusuf apne bhrava nu labhan dothan chala gaya jithe os nu apne bhra mil gaye. 18  ohna ne os nu dooro aaundya dekh lya atey os de pahunchan to pehla hi oh os nu maaran diya jugta gharran lagge. 19  ohna ne ik-dooje nu keha: “dekho, oh aa reha supne dekhan vala!+ 20  aao aapa os nu jano maar ke kise toye vich sutt deyiye. aapa keh diaange ki os nu koi jangli jaanvar maar ke kha gaya. fir dekhange ki os de supne kive poore hunde.” 21  jado ruben+ ne eh sunya, taa os ne yusuf nu ohna de hatho bachaun di koshish keeti. os ne keha: “aapa os di jaan kyo layiye?”+ 22  ruben ne ohna nu keha: “os da khoon karan di bajaye aapa ithe ujaad vich os nu is toye vich sutt dinde ha.+ os nu jano na maro.”+ os da irada si ki oh yusuf nu ohna de hatho bachaa ke apne pita kol lai javega. 23  jyo hi yusuf apne bhrava kol aaya, taa ohna ne os da sohna choga laah lya jo os ne paya hoya si.+ 24  fir ohna ne os nu farr ke toye vich sutt ditta. os vele toye vich paani nahi si. 25  fir oh roti khaan baith gaye. ohna ne dekhya ki gilaad to ismaeliya+ da kaafla aa reha si. ohna de ootha utte khushboodar goond, guggal atey raal vala sakk+ laddya hoya si atey oh misar nu ja rahe san. 26  ohna nu dekh ke yahudah ne apne bhrava nu keha: “je asi apne bhra nu maar ke os de katal di gall lukaa layiye, taa aapa nu kee faida hou?+ 27  suno, aapa os nu ismaeliya nu vech dinde ha.+ aapa os de virudh apna hath kyo chukkiye? aakhar oh vi sadda bhra te sadda apna khoon* hai.” ohna ne apne bhra yahudah di gall mann layi. 28  jado ismaeli*+ vapaari udhro di langh rahe san, taa yusuf de bhrava ne os nu toye vicho kaddhya atey os nu chandi de 20 tukrrya badle ismaeliya nu vech ditta.+ oh vapaari yusuf nu misar lai gaye. 29  baad vich jado ruben ne aa ke dekhya ki yusuf os toye vich nahi si, taa os ne dukh de maare apne kappde paarre. 30  jado oh apne bhrava kol vapas gaya, taa os ne uchi-uchi keha: “munda uthe nahi hai! hun mai kee karaa?” 31  is layi ohna ne ik bakkra vadd ke yusuf da choga os de khoon vich dobya. 32  baad vich ohna ne oh choga apne pita kol ghalya atey puchhya: “eh choga sanu labha hai. zara dekhi kite eh choga tere puttar da taa nahi!”+ 33  yakoob ne oh choga dhyaan naal dekhya atey uchi-uchi keha: “ha, eh mere puttar da hi choga hai! zaroor kise jangli jaanvar ne os de tukrre-tukrre kar ditte hone atey os nu kha gaya hona!” 34  yakoob ne apne kappde paarr ke apne lakk duaale tapparr bannhya atey kayi din apne munde di maut da sog manaunda reha. 35  os de sare puttar atey sariya dheea os nu dilasa den di koshish karde rahe, par oh nahi chahunda si ki koi os nu dilasa deve. oh kehnda si: “mai apne maran tak*+ apne puttar layi sog manaunda rahanga!” os da pita os karke kayi din ronda reha. 36  udhar ismaeliya* ne yusuf nu misar vich poteefar nu vech ditta si. poteefar firaun de darbar vich ik mantri+ si atey raje de ang-rakhiaka da pradhan+ si.

footnote

ib, “shanti naal.”
ib, “maas.”
ja, “midyaani.”
ja, “kabar vich jaan de din tak,” ja, “sheol.” shabdavli dekho.
ja, “midyaaniya.”