Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Hoću li pristupiti bandi?

Hoću li pristupiti bandi?

Mladi pitaju...

Hoću li pristupiti bandi?

„Dok sam sedeo u školskoj svlačionici pristupili su mi ti mladići i počeli da me gnjave. Jedan od njih me je udario u grudi. U tom trenutku mi je prišao jedan od mladića koga sam poznavao iz bande u mom susedstvu i zauzeo se za mene. Pomislio sam: ’Ako pristupim bandi, možda ću dobiti zaštitu sličnu ovoj‘“ (Greg).

BANDI je sve više u mnogim školama i susedstvima. Policija je procenila da je 1989. samo u okrugu Los Anđelesa, u SAD, bilo 600 bandi s nekih 70 000 članova. Međutim, bande nisu ograničene samo na Sjedinjene Američke Države. Na primer, časopis Maclean’s je izvestio da u gradu Vankuveru, Kanada, postoji otprilike 13 bandi s preko 600 članova.

Mnogi su, kao Greg, pristupili bandama da bi se zaštitili od nasilja u školi, a u ovim nasilnim vremenima nije teško razumeti zašto neki mladi mogu da osete takvu potrebu. Svedoci smo svetskog „porasta bezakonja“ (Matej 24:12NW). Međutim, postoje i drugi razlozi zašto su ulične bande toliko privlačne za neke mlade.

Podrška i prijateljstvo

„Ja zaista želim imati prijatelje, posedovati osećaj pripadnosti nekome ili grupi, nekoga o kome bih se mogao brinuti“, objašnjava Bernard, bivši član bande. Marijan, koja je pristupila bandi devojaka, priznaje da je to učinila „zbog svoje potrebe da nečim vlada“, kao i zbog „porodične atmosfere“ koju banda pruža.

Iako je istina da neki mladi pristupaju bandama jer žele izaći na kraj s dosadom ili zbog uzbuđenja koje one mogu da pruže, čini se da ih daleko više pristupa zbog osećanja pripadnosti, primanja emocionalne podrške i sticanja prijatelja s kojima mogu sve deliti. Često se to čini kao zamena za nepoželjno porodično stanje.

Bernard govori o sebi i članovima svoje bande: „Većina nas je došla iz razdeljenih domova. Mnogi su odrasli u velikim porodicama samo s jednim roditeljem, obično majkom. Tako nije bilo nikoga ko bi imao vremena da s njima razgovara. Mnogi su došli iz domova gde su bili zlostavljani telesno i rečima i gde niko nije mario da li imaju osećanja ili nemaju. Iz tog razloga su se osećali dobro, kao i ja, jer su s nekim mogli da razgovaraju i budu saslušani.“

Ovo gledište je potvrdio i Lu Golding (Lew Golding), kanadski savetnik za mlade. On je izjavio: „Deca koja kod kuće imaju probleme otvaraju se prema bandama zbog emocionalnog hranjenja.“

U Sjedinjenim Američkim Državama mnoge bande su oformljene prema etničkoj, ili kulturološkoj pripadnosti. Prema tome, bande u toj zemlji pružaju dodatnu privlačnost udruživanja s onima koji dele osećanja s obzirom na ishranu, muziku, jezik, i mnoštvo drugih stvari. Mladi, isto kao i odrasli, imaju normalnu želju da se osećaju potrebnim i prihvaćenim. Ali, mogu li se ta osećanja i potrebe zaista zadovoljiti pristupanjem bandi?

Poslovice 17:17 kažu: „Prijatelj u svako vreme ljubi“. Da li članovi bande zaista doživljavaju ovakvu privrženost i pravo prijateljstvo? Naprotiv, neslaganja, pa čak i tučnjave među članovima iste bande, sve su uobičajenije. Zaista, u okolini visokog pritiska u kojoj deluju bande, lakše se razvije mržnja. Razlike u mišljenju mogu se protumačiti kao izdajstvo. Bernard priča: „Kada smo se svađali, morao sam biti oprezan, jer se sasvim iznenada mogao potegnuti nož ili pištolj. I to su navodno bili moji prijatelji! Život u bandi me je razočarao jer nisam stekao prave prijatelje.“

Kao što je jedan 18-godišnji član bande dodao: „Nemaš nijednog prijatelja, čak ni u svojoj bandi. Prepušten si samom sebi.“

Ne ’idi se za mnoštvom‘

„Ne idi za mnoštvom da bi zlo učinio“ (Izlazak 23:2). Ovo je bilo rečeno Božjem narodu u stara vremena, ali se u načelu može dobro primeniti na svaku mladu osobu koja razmišlja o pristupanju bandi. Takva osoba bi bandu mogla da smatra sredstvom za samozaštitu ili izvorom prijateljstva. Ali, član bande je u stvari neminovno prisiljen ’da čini zlo‘.

The Globe and Mail navodi u vezi s tim: ’Banda postaje porodica. To takođe znači da banda određuje i šta je prihvatljivo ponašanje. U svetu tinejdžera bez nadzora „zlo“ koje se radi mogu biti pljačke, premlaćivanja i seksualni napadi.‘

Samo u 1989. bande u okrugu Los Anđelesa bile su umešane u nekih 570 ubistava. U stvari, gde postoje bande tamo je i nasilje. Na svaki pokušaj pružanja otpora sigurno se gleda kao na nedostatak podrške bandi ili, što je još gore, kao na kukavičluk. U oba slučaja lako možeš postati predmet napada. Kao što je jedan član bande rekao: „Ne možeš reći ne svojoj [bandi].“ Da li je osećanje pripadnosti ili zaštite vredno takvog pritiska?

Pisac Poslovice 1:10-15 odgovara: „Mame li te sine grešnici, ne daj ti da te namame. Reku li ti: Idi s nama da zamke mećemo i krv prolivamo... deo svoj ćeš s nama ti imati... Sine moj, ne idi s njima, čuvaj nogu svoju od njihove staze.“

Živeti od mača

Pomisli takođe i na moguće posledice na tvoje zdravlje i dobrobit. Jedan član bande je rekao da ’moraš biti spreman da umreš za članove svoje bande‘. Često tako i ispadne.

Nasuprot tome, razmotri pouku kojom je Isus poučavao svoje učenike u noći svog hapšenja. Isus je bio nenaoružan i suočen s nasilnom svetinom. Da li je Isus želeo da se njegovi učenici udruže i brane ga nasiljem? Petar je tako mislio. Isukao je mač i napao jednog od ljudi iz svetine odsekavši mu uvo. Isusov odgovor je sigurno morao zaprepastiti Petra. Isus je čudotvorno izlečio čovekovo uvo i rekao Petru: „Vrati mač svoj na mesto njegovo, jer svi koji se za mač maše, od mača će poginuti“ (Matej 26:52).

Pouka? Lično naoružavanje nije samo nebiblijsko nego i nerazumno, neposlušno. Jedna poslovica to izražava na sledeći način: „Ko zlo traži, zlo će njega snaći“ (Poslovice 11:27).

Pronaći pravi smisao pripadnosti

Pre otprilike 50 godina napravljena je studija koja je obrazlagala različite činioce koji utiču na formiranje bandi. Među tamo nabrojenim problemima bili su neadekvatan porodični život, siromaštvo, izopačena okolina i nedovoljno obrazovanje. Delovanje bande u takvoj situaciji uopšte nije pomoglo, niti je stvarno pomoglo usamljenoj omladini da nađe iskreno prijateljstvo. Nasuprot tome, hrišćanska skupština ti omogućava druženje s ljudima kojima je tvoja dobrobit u srcu. Zašto tamo ne gajiti prijateljstvo?

Kako, prema tome, možeš da se zaštitiš ako živiš na području gde preovladavaju bande? U jednom od narednih brojeva biće reči o tome.

[Okvir na 30. strani]

’Pristupio sam uličnoj bandi‘

„Imao sam 17 godina. Moji prijatelji i ja bili smo siti gledajući ih kako na ljude u našem susedstvu pucaju, pljačkaju ih i siluju. Smatrali smo da ćemo, ako osnujemo svoju vlastitu bandu, možda to moći da sprečimo. U isto vreme sam želeo da osećam pripadnost grupi. Tako smo osnovali bandu.

Počeli smo da obilazimo susedstvo, ali su nas druge bande ubrzo stavile na kušnju. Dva naša člana je napala suparnička banda. Jednog su udarili po licu palicom za bejzbol; drugog su proboli. Osvetili smo tu nepravdu i ubrzo postali najopasnija banda u okolini.

Međutim, ustanovio sam da članovi bande nisu pravi prijatelji. Niste mogli svakom da verujete. Neki nisu želeli da vas štite ako ste bili u nevolji. Neki nisu delili moje ideale. Počeli su da pljačkaju, pa čak i ubijaju ljude bez ikakvog razloga. Tako sam počeo da mrzim svoju životnu sudbinu. Osećao sam da Bog postoji, ali sam se pitao zašto dopušta toliko mnogo nepravdi. U školi sam takođe naučio da je crkva bila odgovorna za inkviziciju i uništavanje celih civilizacija u ime Boga. Verovao sam da su vere bile samo fasada za zgrtanje novca.

Jednog dana sam se molio Bogu da mi pomogne da pronađem organizaciju s kojom se služi. Prelistavao sam Bibliju koju mi je dao ujak i pročitao Dela 20:20. Govorilo se o propovedanju od kuće do kuće. Jedini za koje sam znao da tako čine bili su Jehovini svedoci. Zatim sam pronašao gde se nalazi njihova lokalna Kraljevska dvorana i sledećeg jutra otišao u nju. Sa suzama u očima pristupio sam jednom od Svedoka i prošaputao: ’Želim učiti.‘ Pronašao sam Božji narod. Moji dani kao člana bande su bili završeni.“ (Pisac, koji je izabrao da ostane anoniman, sada služi kao predsedavajući nadglednik u jednoj skupštini Jehovinih svedoka.)

[Slika na 29. strani]

Zašto ne gajiti prijateljstvo s narodom kome je zaista u srcu tvoja dobrobit?