Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Zašto Afrika toliko pati?

Zašto Afrika toliko pati?

Zašto Afrika toliko pati?

JAKOB, 42-godišnjak, bolestan je čovek. Ima sidu. Zarazio je sidom i svoju ženu. „Moja žena zna da ju je dobila od mene“, priznaje Jakob.

Ali, kako se Jakob zarazio smrtonosnim virusom? On objašnjava: „Živeo sam sâm u Harareu, vozeći od Zambije, preko Zimbabvea, pa sve do Bocvane i Svazija. Moja žena je s našom decom živela u Manikalandu [u Zimbabveu]. A kao vozači, radili smo stvari oko kojih je trebalo da budemo pažljiviji.“

Promiskuitetna kuga

Danas je promiskuitetno seksualno ponašanje glavni širitelj side u Africi. Jednostavno rečeno, „seksualna pravila uveliko se krše“, objašnjava istraživač na području side Don Mokobo (Down Mokhobo). U časopisu African Affairs kaže se da „supsaharska Afrika znatnu važnost pridaje deci, ali minimalnu važnost braku. Seksualni odnosi van braka... ako i dovode do trudnoće, ne nailaze na snažno neodobravanje“. Prema listu Nature, tipična ruta koju sledi zaraza počinje kod prostitutke. U izveštaju se kaže: „Prostitutke služe da se epidemija kroz kontakt sa promiskuitetnim muževima prenese na većinu monogamnih žena.“

Nema ih mnogo koji su spremni da promene svoje ponašanje. Panos Document o sidi u Africi iznosi sledeće iskustvo jednog medicinskog istraživača u Zairu: „Jedne večeri, nakon što sam obavio ispitivanja krvi u jednom seoskom području zajedno s nekim zairskim kolegama medicinarima, oni su izašli s nekim lokalnim devojkama. Spavali su s njima, a samo je jedan od njih koristio prezervativ.“ Kad ih je upitao za rizik, „smejali su se, rekavši da se ne možeš odreći života samo zato što bi mogao dobiti bolest“. Da, mnogi neobavezan seks smatraju „životom“ — zabavom, provodom.

Kao i u mnogim drugim delovima sveta, mladi su naročito skloni promiskuitetu. Nedavno istraživanje izvršeno među 377 mladih u Južnoafričkoj Republici pokazalo je da je preko 75% njih imalo polne odnose. Slično je i neki misionar u južno-centralnoj Africi zapazio da je „malo 15-godišnjih devojaka koje još nisu trudne“. On dodaje: „Vidite mladu, neudatu devojku, i pomislite u sebi: ’Sledeće godine u ovo vreme biće trudna.‘“

Međutim, u slučaju Afrike postoje drugi faktori koji su ubrzali širenje side.

Razdori u porodicama

„Sve dok je mnoštvo muškaraca u svojim dvadesetim i tridesetim godinama prisiljeno da radi daleko od svojih žena i porodica — bilo da je to u gradskim fabrikama, rudnicima, na plantažama ili u kamionima na putu — širenje side nesmanjeno će se nastaviti“, kaže se u časopisu Africa South. Afrički migranti žive teškim životom. Mnogi se, odvojeni od svojih žena i porodica, bore da nađu smeštaj i zaposlenje u gradovima. Prema pisanju lista African Affairs, pritisak da se pokuša izdržavanje sebe i porodice kod kuće uzrok je što migrant doživljava „frustraciju i ima osećanje nedoraslosti“. List dodaje da to često navede migranta da se „potpuno povuče od svojih odgovornosti“.

Kamionske rute naročito se izdvajaju kao smrtonosni kanali kroz koje se širi sida. Kako je rekao jedan vozač kamiona: „Moram se pobrinuti da, kud god idem, imam devojku da brine o meni.“ Tipičan rasadnik side je kvart u jednom istočnoafričkom sirotinjskom delu grada gde 600 prostitutki obavlja svoj zanat. Mnogi od njihovih mušterija vozači su kamiona koji svraćaju na ono što nazivaju pauzom za čaj. Obim infekcije HIV-om među tim prostitutkama procenjen je na preko 80 posto. U međuvremenu, zaraženi vozači kamiona odlaze na svoj sledeći „čaj“, i konačno nazad svojim domovima — šireći sve vreme smrtonosnu zarazu koju nose u sebi.

Tu su zatim građanski rat i politički sukobi — iz kojih proizilaze milioni izbeglica. „Tamo gde je politički i građanski rat“, primećuje stručnjak za sidu Alan Vajtsid (Alan Whiteside), „tamo je slom uobičajenog društvenog ponašanja... Izbeglice koje idu od mesta do mesta mogu predstavljati izvor zaraze, a i oni će verovatno imati više seksualnih partnera.“

Medicinska katastrofa

Novcem oskudna Afrika ne može da izađe na kraj sa svojim medicinskim problemom. „U mnogim afričkim zemljama količina novca izdvojena po osobi godišnje za zdravstvenu negu iznosi manje od cene jednog jedinog ispitivanja krvi na virus side“, objašnjava se u brošuri Understanding & Preventing AIDS. Slično tome Kejt Edelston (Keith Edelston), autor knjige AIDS—Countdown to Doomsday, objašnjava da „često ni sapun za sterilizaciju opreme ili obično kućno belilo za uklanjanje mrlja jednostavno nisu dostupni“.

Praksa da se u nekim afričkim zemljama isti špric koristi kod mnogih pacijenata navela je Edelstona da dâ upozorenje: „Budite oprezni ako vam je potrebna injekcija... u Africi... Zatražite novi špric i iglu uzetu iz sterilnih omota dok vi posmatrate.“

Opasnost od slučajne zaraze prouzrokuje ozbiljno smanjivanje broja medicinara. Dvojica lekara koji su bili dodeljeni nekoj bolnici u Južnoafričkoj Republici dobili su ogrebotine iglom dok su radili s pacijentima obolelim od side. Zarazili su se i umrli. Posledica toga bila je da je šest stranih lekara napustilo tu bolnicu.

Ne treba se čuditi što pod tim okolnostima mnogi dobro promisle kad se radi o postupku transfundiranja jednog od najvirulentnijih širilaca side — krvi! „Zaražena krv ostaje važan način širenja“, piše South African Medical Journal, dodajući da „u centralnoj Africi praktično još uvek nema sistematskog ispitivanja i bar je 60% darovane krvi zaraženo.“

Tako Afrika, koju već opsedaju mnoge tragedije, ponovo pati. A među najtragičnijim posledicama kuge side u Africi ono je što se događa ženama i deci.

Nedužni koji pate

Lusi je nedužna žrtva side. Inficirao ju je njen promiskuitetni suprug. Sada, udovica u 23. godini života, Lusi se bori sa svojim osećanjima. „Još uvek pokušavam racionalno da dođem do zaključka da li da volim uspomenu na njega ili da ga mrzim jer me zarazio“, kaže. Lusina osećanja primer su ogromne boli i patnje koju sida nanosi svojim nedužnim žrtvama.

„Iako će HIV u zemljama u razvoju pogoditi žene i muškarce u približno jednakom broju“, piše časopis The World Today, „uticaj će na žene verotano biti... nesrazmerno teži.“ Naročito je tako u Africi, gde žene — u bolno nepovoljnom položaju zbog nepismenosti, bede i muževa koji migriraju — pate u tišini.

Međutim, najtragičnije dejstvo sida ostavlja na deci. UNICEF (Fond Ujedinjenih nacija za pomoć deci) procenjuje da će, kad u ovoj deceniji u Africi od side umre 2,9 miliona žena, do 5,5 miliona dece biti siročad. Službenik iz jedne zemlje koja ima bar 40 000 sida-siročadi izveštava da već „postoje sela... u kojima su sama deca“.

Tipične su za tu dilemu zaražene majke sa svojom zaraženom decom. South African Medical Journal objašnjava da je „pitanje koje obično postavlja majka seropozitivnog deteta ’ko će prvi umreti?‘“.

Nije čudo što se mnoge žene osećaju ranjive na sidu. Zambijski lekar M. Firi (M. Phiri) kaže: „Žene nas pitaju da li postoji nešto što bi uzele da spreče dobijanje bolesti... Prisutan je taj strah da, dok one možda lično paze na sebe, njihov partner, njihov suprug, možda nije tako veran. To ih brine.“

Šta, dakle, može učiniti oženjena osoba ako se ustanovi da je njegov ili njen partner promiskuitetan? Ako se sledi put opraštanja i bračnog pomirenja, partner koji je kriv treba da pristane da bude medicinski ispitan zbog mogućnosti da nosi HIV. (Uporedi Matej 19:9; 1. Korinćanima 7:1-5.) Sve dok nisu poznati rezultati, bračni par koji se suočava s takvom situacijom može odlučiti da se uzdržava od polnih odnosa ili da bar preduzme zaštitne mere protiv zaraze.

Pošto sida ima dugo razdoblje inkubacije, mlade osobe koje razmišljaju o braku takođe treba da budu oprezne pre nego što se venčaju s nekim ko ima moralno sumnjivu prošlost, čak ako on ili ona sada živi po hrišćanskim merilima. S obzirom na tu rizičnu grupu, tanzanijski stručnjak za sidu dr S. M. Tibangajuka predlaže da mladi ljudi preduzmu meru opreza tako da se „testiraju na HIV pre nego što se venčaju“.

U stvari, sve dok postoji sida u Africi i, svakako, u preostalom delu sveta, nedužne će žrtve, uključujući bračne drugove i decu, patiti.

[Slika na 7. strani]

Mnogi su razlozi zbog kojih sida ubira tako zastrašujući danak u Africi

[Izvor]

WHO/E. Hooper