Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Novi svet — hoće li ikada doći?

Novi svet — hoće li ikada doći?

Novi svet — hoće li ikada doći?

DANA 13. aprila 1991. Džordž Buš, tadašnji predsednik Sjedinjenih Američkih Država, održao je govor u Montgomeriju, u Alabami, pod naslovom: „Mogućnost novog svetskog poretka.“ U zaključku je rekao: „Novi svet s kojim se suočavamo... to je divan svet otkrića.“

Dva meseca kasnije The Bulletin of the Atomic Scientists izjavio je da uz pad komunističkih režima u Istočnoj Evropi, „novi svetski poredak zasnovan na miru, pravdi, i demokratiji izgleda tako blizu“.

Takav govor o novom svetu nastavlja se u 1993. Njujork tajms je u januaru izvestio o ugovoru koji obavezuje na smanjivanje nuklearnog naoružanja. Te novine su rekle: „To Ameriku i Rusiju stavlja ’na prag novog sveta nade‘, prema dobro izabranim rečima predsednika Buša.“

Dve nedelje posle toga novi predsednik SAD, Bil Klinton, objavio je u svojoj uvodnoj poruci: „Danas, dok stari poredak prolazi, taj novi svet je slobodniji ali manje stabilan.“ Čak je tvrdio: „Ovaj novi svet već obogaćuje živote miliona Amerikanaca.“

Dakle mnogo se govori o novom svetu — drugačijem i boljem. Po jednom brojanju, Džordž Buš je u relativno kratkom periodu 42 puta u javnim izjavama govorio o jednom „novom svetskom poretku“.

Ali da li je takvo govorenje jedinstveno? Da li se čulo i ranije?

Ništa stvarno novo

U maju 1919, odmah posle Prvog svetskog rata, Federalni savet Hristovih crkava u Americi održao je sastanak u Klivlendu, u Ohaju, na kom je najavljena ’mogućnost novog i boljeg sveta‘. Jedan govornik je uveravao: „To će biti jedan novi svet u kome će princip rivalstva ustuknuti pred principom združivanja i prijateljstva. Biće to novi svet u kome će princip jedinstva zameniti princip podele... Biće to jedan novi svet u kome će bratsko osećanje i prijateljstvo potisnuti sve antagonizme osim rata protiv zla.“

Kako su te crkve verovale da će taj novi svet doći? Uz pomoć vlade Božjeg Kraljevstva prorečene u Bibliji? Ne. Oni su od jedne političke organizacije očekivali da donese takav novi svet. „Ono o čemu mi danas govorimo kao o Društvu naroda“, rekao je jedan crkveni vođa, „jeste jedna preko potrebna i neizbežna posledica sve naše hrišćanske vere i težnje na svetu.“ Crkvene vođe iz tog perioda čak su Društvo naroda promovisale kao „politički izraz Božjeg Kraljevstva na zemlji“.

S druge strane, moćni vođa u Nemačkoj, Adolf Hitler, suprotstavio se Društvu naroda i u 1930-im uspostavio Nemački treći rajh. On je tvrdio da će taj Rajh trajati hiljadu godina i da će postići ono za šta Biblija kaže da to može samo Božje Kraljevstvo. „Ja počinjem s mladima“, rekao je Hitler. „S njima, ja mogu napraviti novi svet.“

Hitler je u Nirnbergu dao da se izgradi jedan mamutski stadion za prikazivanje nacističke moći. Značajno je što su bila podignuta 144 gigantska stuba na jednoj platformi dugoj skoro 300 metara. Zašto 144 stuba? Biblija govori o 144 000 onih koji će vladati s „jagnjetom“ Isusom Hristom, i da će njihova vladavina trajati hiljadu godina (Otkrivenje 14:1; 20:4, 6). Očito je da podizanje 144 stuba na nirnberškom stadionu nije bila brojčana slučajnost, jer je upotreba biblijskog jezika i simbolike od strane nacističkih službenika dobro dokumentovana.

Kakav je bio rezultat ljudskih napora da ispune ono za šta Biblija kaže da će jedino Božje Kraljevstvo postići?

Neuspeh čovekovih napora

Istorija snažno svedoči da Društvo naroda nije uspelo da uvede u novi svet mira. Ta organizacija je propala kad je Drugi svetski rat potpuno zaokupio nacije. Nadalje, posle samo 12 godina, Treći rajh leži u ruševinama. On je bio potpuni promašaj, sramota za ljudski rod.

Kroz celu istoriju čovečji napori da stvori miroljubivi novi svet stalno su bili neuspešni. „Svaka civilizacija koja je ikada postojala na kraju je propala“, primetio je bivši sekretar spoljnjih poslova SAD Henri Kisindžer. „Istorija je priča o naporima koji nisu uspeli, o težnjama što nisu ostvarene.“

Šta je, onda, s novim svetskim poretkom za koji su svetske vođe nedavno uveravale? Eksplozije etničkog nasilja tu istu ideju o jednom takvom novom svetu čine lakrdijom. Na primer, ovog proteklog 6. marta, kolumnista Vilijam Pfaf (William Pfaff) rugao se: „Stiže novi svetski poredak. On je dobar i odista nov, jer posvećuje invaziju, agresiju i etničko čišćenje kao prihvatljivo međunarodno ponašanje.“

Strašan razdor i okrutnosti što su se desili otkako je pao komunizam zastrašujući su. Čak je i Džordž Buš, kratko pre napuštanja funkcije u januaru, priznao: „Novi svet bi, s vremenom, mogao biti isto tako preteći kao i stari.“

Postoji li razlog za nadu?

Da li to znači da je situacija beznadežna? Da li je novi svet samo jedan čeznutljiv san? Jasno je da ljudi nisu u stanju da stvore novi svet. Ali šta je sa Stvoriteljevim obećanjem da to učini? „Očekujemo po obećanju njegovu [Božjemu] novo nebo i novu zemlju“, kaže Biblija (2. Petrova 3:13).

Novo nebo koje Bog obećava jeste nova uprava nad zemljom. Ova nova uprava je Božje Kraljevstvo, njegova nebeska vlada za koju je Isus naučio ljude da se mole (Matej 6:9, 10). Ta nebeska vlada biće tada sastavljena od Isusa Hrista i 144 000 suvladara, a nova zemlja biće nova zajednica ljudi. Da, oni će živeti u jednom slavnom novom svetu lojalno podupirući Božju upravu.

Nad obećanim novim svetom vladaće Božje Kraljevstvo. Dakle ovaj novi svet neće biti ljudske izrade. „Božje Kraljevstvo nikada nema značenje neke akcije koju preduzimaju ljudi niti carstva koje oni uspostavljaju“, objašnjava jedna biblijska enciklopedija. „Kraljevstvo je božansko delo, ne neko ljudsko dostignuće pa čak ni dostignuće predanih hrišćana“ (The Zondervan Pictorial Encyclopedia of the Bible).

Taj novi svet pod Božjim Kraljevstvom sigurno će doći. Možete se osloniti u obećanje o njegovom dolasku jer ga je dao „Bog koji ne laže“ (Titu 1:2). Molimo vas da osmotrite kakav će svet biti taj Božji novi svet.

[Izvor slike na 3. strani]

NASA foto