Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Meksiko menja svoje zakone o religiji

Meksiko menja svoje zakone o religiji

Meksiko menja svoje zakone o religiji

NA DAN 16. JULA 1992, U MEKSIKU JE STUPIO NA SNAGU NOVI ZAKON O VERSKIM ZAJEDNICAMA I JAVNOM OBOŽAVANJU. ZAŠTO JE TO BILO POTREBNO I ŠTA TAJ NOVI ZAKON SPROVODI? POGLEDAJMO TU STVAR KOJA JE IZAZVALA MNOGO OČEKIVANJA.

SA ŠPANSKIM osvajanjem onoga što je danas Meksiko, narodu je silom bila nametnuta katolička religija. Kad je došlo vreme da se donese zakon o religioznim stvarima, bio je delimično primenjen jedan zakon Španije Constitución de Cádiz (1812); Član 12 je naveo: „Religija španskog naroda jeste i zauvek će biti katolička, apostolska, rimska, jedna i jedina prava religija.“ Kasnije, godine 1824, Meksiko je doneo svoj Ustav i on je naveo: „Religija meksičkog naroda jeste i zauvek će biti katolička, apostolska, rimska. Narod je štiti pomoću mudrih i pravednih zakona, i zabranjuje vršenje bilo koje druge.“ Iako je bilo nekoliko revizija zakona te zemlje, ista ideja je izražavana čak do 1843, dodeljujući katoličkoj religiji prioritet i, u stvari, isključujući bilo koju drugu religiju.

Godine 1857. Benito Huares, meksički državnik, počeo je reviziju zakona zemlje uvodeći ono što je bilo nazvano Zakoni reformacije. To je bilo s ciljem da se „nacionalizuju nekretnine crkve“ i „da se poveća politička i ekonomska moć države i smanji moć [katoličke] crkve“ (Historia de México, tom 10, strana 2182). U toj grupi zakona iz 1859, bio je donesen Zakon o nacionalizaciji crkvenog vlasništva, kao i zakon koji zahteva da brakove sklapa država da bi bili legalni. Godine 1860. bio je proglašen Zakon o religioznoj slobodi.

Reformacijski zakoni su dodelili izvesnu meru religiozne slobode narodu, određujući da katolička religija nije više jedina religija koja bi mogla da postoji u zemlji. Međutim, ta nova sloboda bila je prilično ograničena i uslovna. Zakoni su priznavali da su u Meksiku postojale religije ali im nisu dodeljivali bilo kakvo zakonsko priznanje ili prava. Reformacijski zakoni su bili specijalno oblikovani da ograniče katoličku religiju ali su time takođe ograničili sve religije u zemlji. Međutim, tada su religije odvojene od katolicizma mogle slobodnije da funkcionišu, i protestantske religije iz Sjedinjenih Američkih Država počele su akciju jevanđelizacije u zemlji.

Reformacijski zakoni su bili pojačani 1917. tim istim antiklerikalnim duhom, što je prouzrokovalo progonstvo sveštenika i katoličkog naroda. To je dovelo do rata Hristerosa godine 1926, katoličkog rata protiv vlade koji je bio pokušaj da se ukinu restriktivni zakoni što upravljaju religijom. Taj rat je završio 1929. izvesnim ugovorom o toleranciji od strane vlade, ali zakoni su ostali bez modifikacije.

U jednom komentaru o tim zakonima, knjiga Una Ley Para la Libertad Religiosa (Zakon o religioznoj slobodi) spominje: „Mi uviđamo da su prvobitno naš Ustavni član 24 u svom drugom paragrafu, i drugi preuređeni ustavni članovi, jasno bili povreda religiozne slobode, pošto su ograničavali ispoljavanje vere svakog pojedinca i time su tu praksu podvrgnuli propisu diktiranom od strane vlasti.

„Nadalje, te ustavne uredbe jasno su bile protivrečne s onim što je utvrđeno u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija (član 19) i Američkoj konvenciji o ljudskim pravima (član 12), međunarodnim dokumentima koje meksička država potvrđuje.“

Godine 1988, kada je novi predsednik Meksika počeo svoj šestogodišnji mandat, katolička hijerarhija je bila pozvana na predsedničku inauguraciju. U svojoj poruci, predsednik Karlos Salinas de Gortari objavio je potrebu da se modernizuju odnosi između crkve i države. Taj novi pristup doveo je do zaključka da je revizija zakona koji se odnose na religiju bila obavezna. Osim toga, zemlja se razvijala u društvo koje je više demokratsko, i počeli su pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadom. Zato je bilo preko potrebno da se revidira zakon kako bi se uskladio sa slobodom religije.

Novi zakon

Novi zakon, kako je navedeno u prvom članu, „utemeljen je na istorijskom načelu odvojenosti crkve i države, kao i na slobodi religioznih verovanja...“ Drugi član garantuje pojedincu slobodu „da ima ili usvoji religiozna verovanja koja mu se više sviđaju i koja praktikuje, kolektivno ili individualno, dela obožavanja ili obrede koji mu se najviše sviđaju... da ne ispoveda nikakva religiozna verovanja... da ne bude predmet diskriminacije, prisiljavanja, ili neprijateljstva zbog svojih religioznih verovanja... da se druži i sastaje u miru u religiozne svrhe“. Kroz ovaj zakon, „crkve i religiozne grupe imaće zakonski status kao religiozne institucije čim se odgovarajuće zahtevima registruju u Ministarstvu vlade.“ Takođe, „religiozne institucije formirane u skladu sa sadašnjim zakonom mogu imati vlastito nasledstvo koje im omogućuje da ispune svoj cilj.“

Jehovini svedoci su zakonski registrovani

U skladu s tim novim zakonom, Jehovini svedoci u Meksiku su 13. aprila 1993. podneli zahtev Ministarstvu za verska pitanja da budu registrovani kao religija. Pre tog vremena Jehovini svedoci, kao i bilo koja druga religija u zemlji, postojali su de fakto ali nisu imali zakonski identitet. Jehovini svedoci su prisutni u toj zemlji od početka 20. veka. Iako nije bilo zakonskog priznanja, 2. juna 1930. vlada Meksika je ozakonila Međunarodno udruženje Istraživača Biblije. Dvadesetog decembra 1932, to ime je bilo promenjeno u La Torre del Vigia (Kula stražara). Ali, godine 1943, zbog zakona koji su ograničavali verske aktivnosti u zemlji, bilo je registrovano novo telo kao civilno udruženje. Na taj način Jehova je blagoslovio rad koji su Jehovini svedoci izvršavali kroz godine. Trenutno, u skladu s dokumentom datiranim na 7. maj 1993, koji im je bio prosleđen 31. maja 1993, Jehovini svedoci su registrovani kao La Torre del Vigía, A. R., i Los Testigos de Jehová en México, A. R., od kojih su oboje religiozna udruženja.

Pod tim novim pripremama, Jehovini svedoci u Meksiku, kao i u 230 drugih zemalja u svetu, nastavljaju naporno da rade u propovedanju Božjeg Kraljevstva. Postoji veliki program širenja u Meksiku, koji uključuje izgradnju novih Dvorana Kraljevstva i novih Kongresnih dvorana. Sa više od 380 000 objavitelja i oko 30 000 novih koji se krste svake godine, postoji dosta posla da se obavi, kao što se pokazuje u 530 000 kućnih biblijskih studija koji se trenutno vode.

To ne znači da su za Jehovine svedoke u Meksiku svi problemi rešeni. Njihova deca još uvek moraju da se suočavaju s pritiscima u školi zbog pitanja neutralnosti. Međutim, vlasti nastoje da primene novi zakon na pravedan način u ophođenju s različitim religijama u zemlji. Meksiko je zaista preduzeo veliki korak u odbrani ljudskih prava i religiozne slobode s novim zakonom o religiji.

[Slike na 23. strani]

Dokumenti koji odobravaju „Kulu stražaru“ i „Probudite se!“

[Slika na 24. strani]

Novi centar za biblijsko obrazovanje koji su podigli Jehovini svedoci u Meksiku